Vinatovača na Kučajskim planinama jedina je prašuma u Srbiji.
Jedna stvar koja čini Vinatovaču drugačijom od svih drugih šuma u Srbiji jeste to što je drveće na ovom prostoru raslo više od 350 godina.
Prašuma Vinatovača je poseban rezervat prirode sa stablima bukve starim 350 godina. Ovaj posebni rezervat prirode i tamna bukova šuma nalaze se na 640 do 800 metara nadmorske visine, te predstavlja skriveni dragulj još uvek nepoznat javnosti.
Upravo je odsustvo štetnog ljudskog uticaja omogućilo da u njemu vladaju isključivo pravila koja je priroda propisala.
Pored zelenih krošnji stabala koja dostižu visinu preko 40 metara i stvaraju oazu mira, u ovom čudu prirode nestvarne lepote možete sresti i raznovrsnu divljač.
Ono što je, takođe, karakteristično za ovaj raj na zemlji jeste da ovde ne samo da nije posečeno nijedno stablo već nijedno nije ni odneto niti pomereno. Jednostavno, kad neko drvo padne pod uticajem snega, vetra ili od starosti, ostaje u prašumi, ne dira se. A to znači: potpuno očuvana priroda, bez i najmanje ljudske intervencije.
Tu je i potok Vinatovac, pritoka Resave, koji svojim žuborom stvara osećanje spokoja i zajedno sa cvrkutom ptica doprinosi osećanju da ste se teleportovali u neku drugu stvarnost. Bolju i bajkovitiju od one koja nas svakodnevno okružuje.
Prašuma Vinatovača je pod strogim režimom zaštite – zabranjena je seča stabala, a nije dozvoljeno čak ni branje bilja. Za ulazak u ovaj rezervat neophodna je dozvola Zavoda za zaštitu prirode.

JEZIVA KLISURA I KAMENA REKA: Da li je voda u Đavoljoj Varoši zaista lekovita i kakvu legendu krije "Vaskrsla stena"
Đavolja Varoš u južnoj Srbiji je naš najpoznatiji geološki spomenik, ali malo ko zna za dve bizarne činjenice: da tamo teku dve izuzetno kisele i neobične vode, i da se stene koje zovu "Đavolje kule" neprestano obnavljaju. To je mesto mitskog prokletstva i prirodnog čuda.

TAJNA MESTA BEZ PUTA: Zašto je selo Drvengrad u Mokroj Gori, pre Kusturice, bilo poznato po čudnim proricanjima
Pre nego što je postao turistička ikona i filmski set, Drvengrad u Mokroj Gori bio je samo jedno od mnogih brdskih sela zapadne Srbije. Otkrivamo kako je nastala ideja o kućama "sklopljenim" na brdu i kakvu tajnu proricanja je skrivala Šarganska osmica.

Vladimir na planinskom proplanku "parkirao" vagon i šine i napravio jedinstveni kafić: Ljude jedno oduševljava
Ono što im je predstavljalo najveći problem jeste dopremiti grdosiju od vagona od Valjeva do Tare, ali ne samo njega već i prave pravcate šine

LEKOVITA BANJA DOBIJA SPORTSKI SADRŽAJ Tereni za tenis, košarku i odbojku gradiće se na crkvenoj zemlji
Neobična ali značajna saradnja Eparhije mileševske i opštine Priboj

Ovo retko drvo jedan je od razloga zašto je Tara proglašena za Nacionalni park: Čuvena Pančićeva omorika u opasnosti od nestajanja
Ponos i jedan od simbola Nacionalnog parka Tara, ali i čitave Srbije svakako je retka i posebna vrsta četinara – Pančićeva omorika. Pronađena je 1875. godine u selu Zaovine, što je danas teritorija Nacionalnog parka Tara, a ove godine, obeležen je i veliki jubilej – 150 godina od njenog otkrića. Ova omorika je autohtona vrsta za srednji tok reke Drine. U Srbiji je imamo na području Nacionalnog parka Tara i kod Prijepolja, na jednom lokalitetu u kanjonu reke Mileševke. Veliki broj nalazišta postoji i u istočnoj Bosni.
Komentari(0)