Pećina kao iz bajke: Prirodni biser na Zlatiboru prava je retkost srpskog turizma VIDEO

Teodora Tojagić

13:00

Turizam 0

Pun je Zlatibor lepota na koje vredi potrošiti koji sat vremena, ili u dane odmora na ovoj planini, ili kad te put kad drugoj destinaciji njom nanese.

prerast
Printscreen/Youtube

Evo jedne u selu Dobroselica, 23 kilometra od turističkog centra, rukom prirode klesane milenijumima, do koje vode asfalt i turistička signalizacija.

Zove se po zajedničkoj imenici za ovu vrstu speleoloških dragulja – Prerast, mada je u narodu poznat kao Točkovička pećina ili Šupljica. Smeštena je u granicama Parka prirode "Zlatibor“ i kao prirodna retkost izuzetno je važna kako za nauku, tako i za turizam Zlatibora. Radi se o kamenom mostu, odnosno sa obe strane otvorenoj pećini, koja po svojim dimenzijama spada u najveće objekte ovakvog tipa u Srbiji.

Prerast na južnoj i severnoj strani ima otvore udaljene jedna od druge oko 50 metara, dok je prosečna visina pećine oko 15 metara. Kroz nju teče potok, nekadašnja reka ponornica, za koju naučnici pretpostavljaju da je erozivno uticao na pećinu. Potok otiče u Dobroseličku rijeku koja se u ataru ovog sela uliva u Uvac.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Do Prerasti put od Zlatibora vodi magistralom ka Novoj Varoši do Vodica, odakle se ide prema prevoju Presedo, i odatle, sve asfaltom, do južnog otvora pećine koja leži na 900 metara nadmorske visine. Pećini se automobilom može prići na 50-ak metara, a od nje počinje da se diže venac Tornika, najvišeg vrha Zlatibora.

Nekada je prolaz kroz Prerast bio prečica Dobroseličanima iz zaseoka Točkovica, u kome je počekom 19. veka Miloš Obrenović radio kao sluga kod Aksentija Ječmenice, bogatog trgovca stokom. U ovom zaseoku do skoro su bile kruške koje je kalemio budući knez i kralj Srbije.

(Blic)

Mileševa

Čuvar srednjovekovnih freski vanvremenske lepote U ovoj srpskoj svetinji je freska koja se smatra jednom od najlepših na svetu

Turizam

19:00

15 oktobar, 2025

Sedište episkopije Srpske pravoslavne crkve, na zidovima starim osam vekova čuva neke od najvrednijih dometa srpskog fresko slikarstva. Iako su freske rađene u vizantijskom stilu koji nije dozvoljavao unošenje novina u način slikanja, mileševski slikari donose promene, daju duh i život freskama, i stvaraju unikatana dela vanvremenske lepote po kojima će Mileševa i „Beli anđeo“ postati svetski poznati.

Tagovi:

Komentari(0)

Loading