Manastir Končul posvećen svetom Nikoli (u narodu poznat kao Nikoljača, ponekad i kao Kazinovići) se nalazi u selu Gnjilica, na tri kilometra od današnje Raške.
Printscreen/Instagram
Pripada eparhiji Raško-prizrenskoj Srpske pravoslavne crkve i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.
PROŠLOST
Ime manastira Končul potiče iz praslovenskog jezika od reči končina, što znači kraj, završetak. Prvi put se spominje u Studeničkom tipiku sa početka 13. veka, a obnovio ga je Stefan Nemanja ((1166)1168—1196), tako da verovatno potiče iz prednemanjićkog doba, kao i obližnja Stara Pavlica. U njemu se zamonašio budući arhiepiskop i pisac Danilo II (1324—1337), a tokom vladavine kralja Milutina (1282—1321) manastir je postao sedište novoosnovane Končulske episkopije. Svoj najveći uspon doživljava u 14. vek i 15. veku, dok za vladavine Đurđa Brankovića (1427—1456) u sklopu manastira stoluje vladika. Smatra se da je celokupan manastirski kompleks uništen nakon Velikog bečkog rata 1689. godine i Velike seobe Srba. Na ostacima stare crkve, podignuta je 1861. godine nova crkva koja se mahom držala osnova prvobitne crkve, izuzev male kapele na severnom delu i paraklisa.
Danas je to parohijska crkva zaseoka Končul, smeštena levoj obali Ibra. Narodno predanje govori da se prvobitno nalazila u samom selu Kazinovićima (u kojem ima ostataka temelja crkve). Tokom jednog pljačkaškog napada na manastir, Bog je uslišio molitve monaha, preneo manastir na drugu obalu nabujalog Ibra i spasao ga od razbojnika.
ISTRAŽIVANJE ISKOPINA
U razdoblju od 1975. do 1979. godine, na prostoru nekadašnjeg manastirskog kompleksa obavljena su arheološka istraživanja tokom kojih je, između ostalog, utvrđeno postojanje nekropole koja je starija od prvobitne crkve. Istovremeno su na celom prostoru vršeni i restauratorski radovi, a od 1983. godine se Končul nalazi pod zaštitom države Srbije, kao spomenik kulture od velikog značaja.
Nakon rušenja i razaranja manastira Svete Trojice na Kosovu, njegovo sestrinstvo prelazi u Končul i obnavlja ga materijalno i duhovno. U njemu se danas izrađuju zadivljujuće minijature na pergamentu.
Na obroncima Azbukovice, u blizini Ljubovije, nalazi se vodopad koji visinom ne osvaja, ali lepotom toka i prirodnim ambijentom oduzima dah. Vodopad Kozica, visok svega tri metra, deo je istoimenog potoka koji pravi jedno od najčistijih kupališta u zapadnoj Srbiji.
Iznad planinskih useka Pribojske banje i toka reke Lim, nalazi se vidikovac Ploče – skrivena tačka sa koje se pruža jedan od najlepših panoramskih pogleda na jugozapad Srbije. Malo je poznata turistima, ali je omiljena među planinarima i fotografima.
Tu je moj drug Zore