Postoje tačke na mapi Srbije gde ni korak ne odjekne, ni vetar se ne čuje – a narod veruje da se tamo “čuje ono što je u tebi”
“Ovdje i tvoj glas ćuti.” Ova rečenica dočarava iskustvo retkih mesta u Srbiji gde tišina nije nedostatak – već prisustvo. Mesta gde zvuk prestaje da se ponaša kako treba, gde ni najglasniji šapat ne nosi dalje od nekoliko koraka, gde se oseća kao da si "ušuškan ispod nečeg velikog, ali nevidljivog". Ta mesta narod naziva “sakupljačima misli”, a nauka – geološki fenomenima. Ipak, svi se slažu: to su prostori koji te nateraju da staneš – ne jer si umoran, već jer ti ništa ne traže osim tišine.
Vodena dolina kod manastira Studenica
U podnožju manastira Studenica nalazi se mala dolina u kojoj se, kažu, ni zvuk reke ne čuje kako treba. Vetar se kreće, ali nema šuma. Hod se ne odbija. Mnogi veruju da je to zbog “molitvene energije” mesta – ali i zbog stene koja zaklanja akustiku. Čajkanović bi rekao – duhovni vakuum.
Možda vas zanima:
Za 6.000 dinara možete iz "čeke" da posmatrate medveda na Tari, ako se ne pojavi - pola para dobijate nazad
Srpska planina je dom ovih divljih zveri
Ovo retko drvo jedan je od razloga zašto je Tara proglašena za Nacionalni park: Čuvena Pančićeva omorika u opasnosti od nestajanja
Ponos i jedan od simbola Nacionalnog parka Tara, ali i čitave Srbije svakako je retka i posebna vrsta četinara – Pančićeva omorika. Pronađena je 1875. godine u selu Zaovine, što je danas teritorija Nacionalnog parka Tara, a ove godine, obeležen je i veliki jubilej – 150 godina od njenog otkrića. Ova omorika je autohtona vrsta za srednji tok reke Drine. U Srbiji je imamo na području Nacionalnog parka Tara i kod Prijepolja, na jednom lokalitetu u kanjonu reke Mileševke. Veliki broj nalazišta postoji i u istočnoj Bosni.
Možda vas zanima:
Za 6.000 dinara možete iz "čeke" da posmatrate medveda na Tari, ako se ne pojavi - pola para dobijate nazad
Srpska planina je dom ovih divljih zveri
Ovo retko drvo jedan je od razloga zašto je Tara proglašena za Nacionalni park: Čuvena Pančićeva omorika u opasnosti od nestajanja
Ponos i jedan od simbola Nacionalnog parka Tara, ali i čitave Srbije svakako je retka i posebna vrsta četinara – Pančićeva omorika. Pronađena je 1875. godine u selu Zaovine, što je danas teritorija Nacionalnog parka Tara, a ove godine, obeležen je i veliki jubilej – 150 godina od njenog otkrića. Ova omorika je autohtona vrsta za srednji tok reke Drine. U Srbiji je imamo na području Nacionalnog parka Tara i kod Prijepolja, na jednom lokalitetu u kanjonu reke Mileševke. Veliki broj nalazišta postoji i u istočnoj Bosni.
Možda vas zanima:
Za 6.000 dinara možete iz "čeke" da posmatrate medveda na Tari, ako se ne pojavi - pola para dobijate nazad
Srpska planina je dom ovih divljih zveri
Ovo retko drvo jedan je od razloga zašto je Tara proglašena za Nacionalni park: Čuvena Pančićeva omorika u opasnosti od nestajanja
Ponos i jedan od simbola Nacionalnog parka Tara, ali i čitave Srbije svakako je retka i posebna vrsta četinara – Pančićeva omorika. Pronađena je 1875. godine u selu Zaovine, što je danas teritorija Nacionalnog parka Tara, a ove godine, obeležen je i veliki jubilej – 150 godina od njenog otkrića. Ova omorika je autohtona vrsta za srednji tok reke Drine. U Srbiji je imamo na području Nacionalnog parka Tara i kod Prijepolja, na jednom lokalitetu u kanjonu reke Mileševke. Veliki broj nalazišta postoji i u istočnoj Bosni.
Stena iznad Ljubiške doline na Tari
Iznad Ljubiške doline postoji zaravan sa koje se pruža pogled na tri sela, ali – ništa se ne čuje. Čak ni krava koja muče u blizini. Meštani kažu: “Tu ni pas ne laje.” Legenda kaže da se tu vila zaljubila u čoveka, i kada je izgubila veru u ljubav – oduzela mestu zvuk. I danas, deca izbegavaju da tamo trče.
Šuma iznad Crne Trave – kada kročiš, sve prestane
U gustoj borovoj šumi iznad Crne Trave postoji deo staze za koji meštani kažu da “gutne šuštanje”. Hod kroz suvo lišće ne proizvodi šum. Psi staju. Čak i telefoni izgube signal. Veruje se da su to "šumska usta" – mesto gde duhovi prirode prave prostor za razgovor sa sobom.
Zašto narod poštuje tiha mesta
- “Kad tišina sama dođe, ne prekidaj je.”
- “Ako čuješ svoje disanje – to je dobro mesto.”
- “Tu se ne peva, ne viče, ne priča – jer neko već sluša.”
Tišina kao znak, a ne odsustvo
U današnjem svetu, tišina je retka i često neprijatna. Ali u narodnoj tradiciji – tišina je božanski jezik. Ona nije kraj zvuka, već prostor između reči. A mesta koja “gutaju zvuke” nas ne opominju – nego nas vraćaju sebi.
Manastir Petkovica: Najtiši kutak Fruške gore gde se vera ne priča – već ćuti
Skrivene u šumi, zidine manastira Petkovica čuvaju žensku tišinu, molitve bez reči i duhovni mir kakav se više retko nalazi
JEDNU PLANINU U SRBIJI MORATE DA POSETITE AKO VOLITE ISTORIJU: Krije drevne tragove prošlosti
Na planini danas postoji više arheoloških nalazišta od koja se najstarija vezuju za starčevačku i vinčansku kulturu
Lisina – zaboravljeni balkon Kopaonika gde ljudi i stoka još dele krov
Na severnim padinama Kopaonika, daleko od ski-centara i turističke buke, nalazi se selo Lisina – mesto tišine, izvora i života koji nije promenio ritam vekovima
EVO ZAŠTO JE BAŠ NA FRUŠKOJ GORI PODIGNUT TOLIKI BROJ MANASTIRA: Za ovo mesto se vezuju BROJNE LEGENDE!
Bežeći pred Turcima i noseći sa sobom svete knjige, ikone i mošti srpskih svetitelja, narod je u decenijama i vekovima koji su usledili dolazio u fruškogorske manastire i naseljavao se uz njih
Neće više gledati u nebo i moliti se da padne sneg: Durmitor dobija sistem za veštačko osnežavanje - staza na Savinom kuku biće spremna za skijaše
Durmitor veličanstveni, tako neretko nazivaju planinu na severu Crne Gore. Ove godine, za razliku od prethodnih, turistički radnici neće gledati u nebo i nadati se snegu, jer će uz pomoć Ministarstva turizma koje je izdvojilo novčana sredstva, jedna staza na Savinom kuku dobiti dugo očekivano veštačko osnežavanje.
Komentari(0)