Hristu i Bogorodici posvećeno je 12 praznika, tu spadaju i Blagovesti, ovaj praznik obeležavaju i Srbi u Dragancu, u zadužbini Hrebeljanovića.
printscreen / Kontakt plus
Zvona sa zadužbine kneza Lazara posvećene blagovesniku Gavrilu prolamaju se novobrdskim krajem u kosovskom pomoravlju. Svetinja se pominje 1381. godine u vladarevoj povelji o vlastelinstvima Manastira Ravanice.
„Manastir Draganac je najznačajniji i zapravo jedina živa monaška obitelj u Kosovskom pomoravlju, u istočnom delu Kosova i Metohije gde živi 30 hiljada naših vernika i to je uglavnom narod koji nisu povratnici, nego oni koji su sve ovo vreme posle konflikta ostali da žive na svojim ognjištima“, objašnjava iguman Manastira Draganac arhimandrit Ilarion.
Pored materijalne i prirodne baštine danas, u eri globalizacije, posvećuje se sve veća pažnja nematerijalnom kulturnom nasleđu kao autentičnoj vrednosti koja krasi i karakteriše jedan narod, državu.
Nastojanje većine Albanaca i njihovih istoričara i političara da ospore istoriju Srba i Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i Metohiji, srpski istoričari i predstavnici crkve ocenjuju pokušajima revizije istorije i prisvajanja srpskog kulturnog nasleđa radi izgradnje albanske nacije i njenog identiteta.
Pored materijalne i prirodne baštine danas, u eri globalizacije, posvećuje se sve veća pažnja nematerijalnom kulturnom nasleđu kao autentičnoj vrednosti koja krasi i karakteriše jedan narod, državu.
Nastojanje većine Albanaca i njihovih istoričara i političara da ospore istoriju Srba i Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i Metohiji, srpski istoričari i predstavnici crkve ocenjuju pokušajima revizije istorije i prisvajanja srpskog kulturnog nasleđa radi izgradnje albanske nacije i njenog identiteta.
Pored materijalne i prirodne baštine danas, u eri globalizacije, posvećuje se sve veća pažnja nematerijalnom kulturnom nasleđu kao autentičnoj vrednosti koja krasi i karakteriše jedan narod, državu.
Nastojanje većine Albanaca i njihovih istoričara i političara da ospore istoriju Srba i Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i Metohiji, srpski istoričari i predstavnici crkve ocenjuju pokušajima revizije istorije i prisvajanja srpskog kulturnog nasleđa radi izgradnje albanske nacije i njenog identiteta.
Pored materijalne i prirodne baštine danas, u eri globalizacije, posvećuje se sve veća pažnja nematerijalnom kulturnom nasleđu kao autentičnoj vrednosti koja krasi i karakteriše jedan narod, državu.
Nastojanje većine Albanaca i njihovih istoričara i političara da ospore istoriju Srba i Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i Metohiji, srpski istoričari i predstavnici crkve ocenjuju pokušajima revizije istorije i prisvajanja srpskog kulturnog nasleđa radi izgradnje albanske nacije i njenog identiteta.
U Manastiru Dragancu radila je i jedna od prvih škola u Srbiji. Taj duhovni svetionik pravoslavnih Srba, stožer je njihovog opstanka na tim prostorima.
„Svi koji su rešili da ostanu ovde na Kosovu i Metohiji su čvrsti u svojim namerama da budu ovde i da žive gde jesu. Mi vučemo viševekovne korene ovde na Kosovu i Metohiji. Tu su naši preci, naša budućnost, naša sadašnjost. Sergej je treći po redu u porodici koja za manje od mesec dana očekuje prinovu“, kaže direktor Gimnazije u Kosovskoj Kamenici Ivan Arsić iz Raniluga.
Pre njega rodile su se dve devojčice, a Sergej je, takođe, kršten u Dragancu.
„Manastir Draganac je pre svega značajan za naš narod ovoga kraja, ali je značajan i za mnoge druge naše verujuće ljude, pa i ne samo hrišćane pravoslavne. Ovde često dolaze, traže duhovnu utehu ili da zahvate vodu sa izvora i nepravoslavni, muslimani. Tako da je ovo mesto već vekovima otvoreno za sve ljude dobre volje“, ističe iguman manastira.
Praznične molitve u hramu su nada u povratak raseljenih na viševekovna porodična imanja, ali i vera u trajanje pravoslavaca. Tamo gde Srbi opstaju uprkos mnogim nedaćama.
Rudna bogatstva Srbije poslednjih godina konstantno privlači strane investitore koji vrše istraživanja i planiraju izgradnju novih rudnika, a upravo to je stručnjake i širu javnost navelo da se prisete i nekih zanimljivosti iz početaka rudarenja u našoj zemlji.
Komentari(0)