Još od malih nogu učeni smo da poštujemo različite običaje, a jedan od njih je i nošenje crvenog konca oko ruke, koji datira još iz antičkog doba.

Sigurno ste već kod nekoga primetili taj detalj, a često se crveni konac stavlja na ruku bebe kako bi je štitio od zala.
Ipak, postoje oni koji veruju u ovaj narodni običaj, dok mu drugi ne pridaju mnogo značenja, a evo šta kaže sama tradicija:
Prva stvar koju treba da znate je da se taj običaj koristi kao amajlija još od antičkog doba. Stoga, njegova glavna funkcija se odnosi na privlačenje pozitivne energije i odbijanja zla od onih koji ga nose oko ruke.
Možda vas zanima:

Tajna crvenog konca: Narodno verovanje koje vekovima štiti od uroka i nesreće
Crveni konac – običan, ali moćan simbol zaštite, duboko je ukorenjen u srpskoj tradiciji. Generacije ga nose oko ruke verujući da odbija negativnu energiju, štiti od uroka i donosi sreću. Ali kako je nastalo ovo verovanje? Ko sme, a ko ne sme da veže crveni konac? I da li postoji pravi način da ga nosimo?

ŠTA BOLJE ŠTITI: CRVEN KONAC ILI BROJANICA? Veroučiteljica dala neočekivan odgovor!
Mnoge kulture na svetu ističu da postoje uroci koji putem različitih postupaka mogu da naškode drugoj osobi. Zato postoji verovanje da je potrebno da na ruku stavimo crveni konac kako bismo se odbranili od zavidnih pogleda koji mogu da nam kako se veruje donesu bolest, povredu pa čak i smrt.
Možda vas zanima:

Tajna crvenog konca: Narodno verovanje koje vekovima štiti od uroka i nesreće
Crveni konac – običan, ali moćan simbol zaštite, duboko je ukorenjen u srpskoj tradiciji. Generacije ga nose oko ruke verujući da odbija negativnu energiju, štiti od uroka i donosi sreću. Ali kako je nastalo ovo verovanje? Ko sme, a ko ne sme da veže crveni konac? I da li postoji pravi način da ga nosimo?

ŠTA BOLJE ŠTITI: CRVEN KONAC ILI BROJANICA? Veroučiteljica dala neočekivan odgovor!
Mnoge kulture na svetu ističu da postoje uroci koji putem različitih postupaka mogu da naškode drugoj osobi. Zato postoji verovanje da je potrebno da na ruku stavimo crveni konac kako bismo se odbranili od zavidnih pogleda koji mogu da nam kako se veruje donesu bolest, povredu pa čak i smrt.
Možda vas zanima:

Tajna crvenog konca: Narodno verovanje koje vekovima štiti od uroka i nesreće
Crveni konac – običan, ali moćan simbol zaštite, duboko je ukorenjen u srpskoj tradiciji. Generacije ga nose oko ruke verujući da odbija negativnu energiju, štiti od uroka i donosi sreću. Ali kako je nastalo ovo verovanje? Ko sme, a ko ne sme da veže crveni konac? I da li postoji pravi način da ga nosimo?

ŠTA BOLJE ŠTITI: CRVEN KONAC ILI BROJANICA? Veroučiteljica dala neočekivan odgovor!
Mnoge kulture na svetu ističu da postoje uroci koji putem različitih postupaka mogu da naškode drugoj osobi. Zato postoji verovanje da je potrebno da na ruku stavimo crveni konac kako bismo se odbranili od zavidnih pogleda koji mogu da nam kako se veruje donesu bolest, povredu pa čak i smrt.
U drevna vremena verovalo se da dete mora da nosi oko ruke crveni konac kako bi se zaštitilo od zlih duhova, negativne energije i kletvi. Jedna od najrasprostranjenijih verzija jeste da nošenje crvenog konca oko leve ruke služi kao zaštita od loše energije i zlih namera. To je zato što se smatra da negativna energija cirkuliše kroz levu ruku.
U drugim tradicijama ljudi ovaj običaj koriste kako bi osigurali dobrobit i prosperitet. Morate samo biti sigurni da je končić napravljen od prirodne vune, a posebno je bitno da onaj ko vam vezuje oko ruke ima dobre namere.
Kako da zavežete crveni končić bebi oko ruke?
1. Mora ga vezati osoba koja je bliska bebi (najbolje neko od roditelja) koja istinski brine za njenu dobrobit.
2. Najbolje je napraviti sedam končića i poželeti želju za svaki končić koji je napravljen. Jedan stavite bebi oko ruke, ostale čuvajte i kada stari pukne, zamenite ga sledećim.
3. Končić mora biti od čiste vune.
4. Veoma je važno da postoje dobre namere kada se konac vezuje, kako biste privukli uspeh i sreću, ali i odbili negativnu energiju i zle namere.
Šta se dešava kada končić pukne?
Kada se prekine, ne brinite jer je to dobar znak. Prekid znači da je prikupio svu negativnu energiju koju je mogao i da je vreme da ga zamenite novim.
Značenje drugih boja končića, prema tradiciji:
Narandžasta: Koristi se da čuva zdrave ambicije, čistoću i harmoniju, a najviše se koristi u budističkoj religiji.
Roze: Garantuje istinsku i strastvenu ljubav na duži period.
Ljubičasta: Služi da stimuliše kreativnost i maštu.
Crna: Ova boja privlači stabilnost i mir.
Bela: Pomaže da psotanete mudriji i iskreniji.
Žuta: Stimuliše uspeh kod osoba sa nekim kreativnim darom.

Duhovnik otkrio ko ne sme nikad da se pričesti, jer mu to ne ide na spasenje, već na osudu: Patrijar Pavle smatrao da nesrećni ljudi ovako mogu naći pravi put
Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi. Kada bih bio poslednji Srbin, pristao bih da nestanem, a da ne bude zločina", rekao je čuveni patrijarh Pavle.

Godišnja doba u planinskom selu: Običaji koji prate sneg, svadbu i zadušnice
Na visinama oko Stare planine, običaji ne prate kalendar – već vetar, mesec i miris vlažne zemlje

Krv u vatri: Tajni običaj “prelivanja vatre” kojim su Srbi štitili dom od uroka
Zašto su naši preci gasili vatru posoljenom vodom, pljuvačkom i tišinom?

Velika subota: Noć kad se kuća ne sme pomesti – da se blagoslov ne izbaci napolje
Stari srpski običaj koji zabranjuje metlu, buku i premeštanje stvari pred Uskrs

Večeras pred spavanje svaka žena obavezno treba da urade 1 stvar: Naše bake taj običaj nikako nisu kršile, jer se veruje da ćete tako predvideti svoju sudbinu
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju Veliki petak, najtužniji dan u hrišćanskoj istoriji, kada je prema verovanju, Isus Hrist osuđen i razapet na Golgoti, gde je i umro.
Komentari(1)

Možda je crven konac neka stara tradicija, ali nema uporište u hrišćanstvu, pogotovo ne u pravoslavlju. Ne sećam se da sam ga viđao bilo gde do pre par desetina godina, kada smo masovno počeli prihvatati razne običaje, od kojih mnogi i nisu tako stari i nemaju veze s našom tradicijom i religijom, već dolaze iz zapadnih praznoverja. Znam za jedan slučaj, kada je pravoslavni sveštenik (možda čak i episkop) detetu, koje je trebao da krsti, pre početka činodejstva skinuo s ručice crven konac i bacio ga.