”Od neoproštenih uvreda nastaju tumori. Od pretrenih briga za decom nastaju tumori. Šta je briga? Briga je molitva za ono što nećemo. Zašto? Zato što pokazuje naše neverje.
Brinemo samo ono što satana sugeriše, a on sugeriše uvek nešto loše. I da će loše biti, i da nas vraća u prošlost, pa da razmišljamo, zašto nismo uradili ovo ili ono. Prošlost je prošlost, tamo nemamo šta da promenimo! Ako smo se pokajali, ako smo se ispovedili, znači ako se stalno vraćamo na to – tu nam demon pije krv! Mi smo tu gde treba da budemo, mi smo u sadašnjosti. Ako nam sugerše da će stalno nešto loše biti, on ne zna uopšte šta će biti, nije mu dano, nije prorok! Nego to je njegovo oružje: laž, strah i briga! Otac laži, čovekoubica! Znači njegov trud je uvek da pokvari svako dobro delo, da razdvoji svakoga čoveka, da svaki čovek bude sam i očajan. To je njegova politika, i on se stalno trudi na tome.
Ako mi prihvatamo naše misli, još upotrebimo našu maštu, potpadamo pod vlast. Tako se upada i u depresije, i u sve takve stvari. Moramo da naučimo da se borimo, i da stražimo na mislima! To su tražili Sveti Oci. Ako primetimo da su naše misli otišle u drugom pravcu i ako smo stalno u nekim mislima, brigama… onda da se prekrstimo u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, i da kažemo ne prihvatam! Ili, ako je neka baš loša hulna pomisao, kažemo: Gospode Isuse Hriste, Gospode Isuse Hrise, Gospode Isuse Hriste i pobeći će! Sve što je od satane pobegne od imena Hristovog! I malo se molimo posle toga, makar sa Gospode pomiluj, ili sa Presveta Bogorodice spasi me. Šta god prvo padne, upotrebimo tu molitvu, i oteramo te loše misli, znači moramo da se učimo da se borimo protiv toga, i drugo, moramo da učimo da se RADUJEMO!
Prvi hrišćani su bili tako puni radosti, da su svi želeli da postanu pravoslavni hrišćani! Bili su jednoga duha, i stalno su bili u blagodati. Znači, tamo gde je blagodat, tamo nema: tuge, straha, depresije. Dolaze mi ljudi i samo se žale. Pa kad si se pričestio zadnji put? ”Paa, ne sećam se.” Dobro je da si živ! Dobro je da ste živi! Ko se nije pričestio nekoliko meseci, šta možemo da očekujemo!? Mi snage nemamo da se borimo sa zlom, ali kad se mi pričestimo, kad živimo kako treba, kad se pričestimo kako treba, onda demoni vide svetlost jaču od sunca, i ne smeju ni da gledaju u nas, a kamoli da nam priđu!”
Otac Serafim Petković
Pročitajte još:
Izvor/Opanak
ČAJKANOVIĆEVO VEROVANJE Dani kada narod veruje da se molitve čuju jače
U srpskom narodnom kalendaru postoje dani kada se kaže da se „otvaraju nebesa“. U tom trenutku, ni molitva ne mora da se izgovori naglas – dovoljno je da je srce spremno
Zapis – sveto drvo koje čuva selo pred zimu
U srpskoj tradiciji, naročito na jugu i zapadu Srbije, kraj svakog sela stoji stablo koje se ne seče, ne dira i ne zaboravlja. Kada zima krene niz planinu, zapis ostaje da ćuti, da gleda i da čuva
Krštenje i prvi rođendan deteta o jednom trošku: Gde je granica između tradicije i pomodarstva
Proslava i obeležavanje prvog rođendana deteta je poseban trenutak za roditelje koji će pamtiti celog života. Međutim, u poslednje vreme je praksa da se ujedno i krštenje 'obavi' taj dan, pa se napravi proslava u jednom, kada je radost duplo veća. Ipak, da li je to preporučljivo?
Manastir Sveti Nikola u Kuršumliji: Zaboravljena svetinja iznad dve reke i pod dva carstva
U zimskim danima, kada su staze zaleđene, ovaj manastir izgleda kao da se vraća u vek iz kog je potekao. Prvi zadužbinar Stefana Nemanje, nekada centar srpske države, danas stoji tih, ali nepokolebljiv
Kad prođe Sveti Nikola, reč mora da omekša: Tišina u kući donosi mir za praznike
U danima između Nikoljdana i Božića naši stari su znali – ne viče se u kući, ne raspravlja se za stolom, a deca se ne kažnjavaju. Mir u domu počinje rečima, a ne prazničnim ukrasima
Komentari(0)