”Od neoproštenih uvreda nastaju tumori. Od pretrenih briga za decom nastaju tumori. Šta je briga? Briga je molitva za ono što nećemo. Zašto? Zato što pokazuje naše neverje.
Brinemo samo ono što satana sugeriše, a on sugeriše uvek nešto loše. I da će loše biti, i da nas vraća u prošlost, pa da razmišljamo, zašto nismo uradili ovo ili ono. Prošlost je prošlost, tamo nemamo šta da promenimo! Ako smo se pokajali, ako smo se ispovedili, znači ako se stalno vraćamo na to – tu nam demon pije krv! Mi smo tu gde treba da budemo, mi smo u sadašnjosti. Ako nam sugerše da će stalno nešto loše biti, on ne zna uopšte šta će biti, nije mu dano, nije prorok! Nego to je njegovo oružje: laž, strah i briga! Otac laži, čovekoubica! Znači njegov trud je uvek da pokvari svako dobro delo, da razdvoji svakoga čoveka, da svaki čovek bude sam i očajan. To je njegova politika, i on se stalno trudi na tome.
Ako mi prihvatamo naše misli, još upotrebimo našu maštu, potpadamo pod vlast. Tako se upada i u depresije, i u sve takve stvari. Moramo da naučimo da se borimo, i da stražimo na mislima! To su tražili Sveti Oci. Ako primetimo da su naše misli otišle u drugom pravcu i ako smo stalno u nekim mislima, brigama… onda da se prekrstimo u ime Oca, Sina i Svetoga Duha, i da kažemo ne prihvatam! Ili, ako je neka baš loša hulna pomisao, kažemo: Gospode Isuse Hriste, Gospode Isuse Hrise, Gospode Isuse Hriste i pobeći će! Sve što je od satane pobegne od imena Hristovog! I malo se molimo posle toga, makar sa Gospode pomiluj, ili sa Presveta Bogorodice spasi me. Šta god prvo padne, upotrebimo tu molitvu, i oteramo te loše misli, znači moramo da se učimo da se borimo protiv toga, i drugo, moramo da učimo da se RADUJEMO!
Prvi hrišćani su bili tako puni radosti, da su svi želeli da postanu pravoslavni hrišćani! Bili su jednoga duha, i stalno su bili u blagodati. Znači, tamo gde je blagodat, tamo nema: tuge, straha, depresije. Dolaze mi ljudi i samo se žale. Pa kad si se pričestio zadnji put? ”Paa, ne sećam se.” Dobro je da si živ! Dobro je da ste živi! Ko se nije pričestio nekoliko meseci, šta možemo da očekujemo!? Mi snage nemamo da se borimo sa zlom, ali kad se mi pričestimo, kad živimo kako treba, kad se pričestimo kako treba, onda demoni vide svetlost jaču od sunca, i ne smeju ni da gledaju u nas, a kamoli da nam priđu!”
Otac Serafim Petković
Pročitajte još:
Izvor/Opanak
Ko je bila kneginja Milica pre nego što je postala monahinja?
Nije bila samo Lazarova žena. Bila je i državnik, majka, zaveštateljka, pregovarač – i žena koja je vladala Srbijom kad niko drugi nije smeo
Zašto manastir Manasija ima zidine kao tvrđava: Kada crkva postane zamak
Jedna od najvećih srpskih svetinja okružena je visokim bedemima i kulama kao srednjovekovni grad. I nije slučajno – despot Stefan Lazarević znao je da vera mora biti zaštićena kao i država
Kad je car Lazar „ukrao“ crkvu iz Prizrena i sagradio Lazaricu u Kruševcu
Malo poznata priča kaže da je car Lazar naredio da se freske, kamen i oltar iz jedne prizrenske crkve prenesu na konjima u Kruševac – da bi na njima podigao svoju zadužbinu
I STARO I MLADO SE KRSTI KAD PROLAZI PORED CRKVE, ČAK I KAD SU U GRADSKOM PREVOZU: Sveštenik objasnio da li je to hrišćanski čin
Sve češće možemo da primetimo ljude koji se krste kada prolaze pored crkve, naročito u gradskom prevozu.
PRAVILNA PRIČEST? Patrijarh Pavle sve objasnio u jednoj rečenici
Pažljivo pročitajte reči Patrijarha Pavle koje otkrivaju pravu suštinu posta i pričešća.
Komentari(0)