Na današnji dan 1395. godine, preminuo je Marko Mrnjavčević.
Predanja su dugo tragala za istorijskim likom koji će u sebi odjediniti sve najbolje osobine jednog istinskog junaka i taj točak se, nekako, zaustavio baš na liku Marka Mrnjavčevića, sina kralja Vukašina.
On je tako od "obične" istorijske ličnosti postao fenomen koji i danas izučavaju istoričari širom Balkana, a čak mu je i smrt ušla u legendu.
Marko Mrnjavčević ulazi u istoriju
Marko Mrnjavčević je istorijska ličnost o kojoj, zapravo, ne znamo mnogo.
Možda vas zanima:
MARKO KRALJEVIĆ – NAJPOZNATIJI SRPSKI JUNAK ILI IZDAJNIK? „Mladi kralj“ je najveća misterija srpske istorije!
Najkontroverzniji lik srpske srednjovekovne istorije, opevan u epskim pesmama, najpoznatiji srpski mit i čovek za koga se dvoume da li je bio izdajnik ili junak.
Ko je bio Marko Kraljević i zašto je Šarac uvek uz njega : Zaštitnik sirotinje i junak pesama
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.
Možda vas zanima:
MARKO KRALJEVIĆ – NAJPOZNATIJI SRPSKI JUNAK ILI IZDAJNIK? „Mladi kralj“ je najveća misterija srpske istorije!
Najkontroverzniji lik srpske srednjovekovne istorije, opevan u epskim pesmama, najpoznatiji srpski mit i čovek za koga se dvoume da li je bio izdajnik ili junak.
Ko je bio Marko Kraljević i zašto je Šarac uvek uz njega : Zaštitnik sirotinje i junak pesama
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.
Možda vas zanima:
MARKO KRALJEVIĆ – NAJPOZNATIJI SRPSKI JUNAK ILI IZDAJNIK? „Mladi kralj“ je najveća misterija srpske istorije!
Najkontroverzniji lik srpske srednjovekovne istorije, opevan u epskim pesmama, najpoznatiji srpski mit i čovek za koga se dvoume da li je bio izdajnik ili junak.
Ko je bio Marko Kraljević i zašto je Šarac uvek uz njega : Zaštitnik sirotinje i junak pesama
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.
Detinjstvo je proveo u doba najvećeg procvata srpske države, da bi kao zreo čovek svedočio njenom slomu i potpunom krahu.
Neki vole da ga nazivaju i poslednjim pravim srednjovekovnim vitezom na ovim prostorima, ali je jedino sigurno da je reč o poslednjem srpskom srednjovekovnom kralju - makar "na papiru".
Nakon što se njegov otac, kralj Vukašin Mrnjavčević, proglasio za savladara cara Uroša, Marko je dobio titulu "mladog kralja", odnosno "kraljevića".
Otac poginuo u Maričkoj bici 1371. godine, a car Uroš preminuo bez potomaka, i tako je Marko postao jedini pravi naslednik nemanjićkog prestola.
Ipak, ovo mu nije mnogo značilo. Bilo je to vreme jakih velmoža koji nisu želeli ni cara ni gospodara, pa je Marko zapravo vladao samo svojom teritorijom u zapadnoj Makedoniji, sa Prilepom kao prestonicom, prenosi Istorijski zabavnik.
Spreman da bude najmoćniji čovek u državi, a pretvoren u tek još jednog oblasnog gospodara, Marko Mrnjavčević je između Maričke bitke 1371. i Kosovske bitke 1389. postao turski vazal, ali se ne zna tačno ni kada, ni pod kojim uslovima.
Ono što ga čini još misterioznijim, jeste činjenica da se ne pominje kao učesnik nijednog boja iz onog vremena, osim bitke na Rovinama.
vikipedija
Heroj "običnog čoveka"
Istoričari danas vole da veruju da je počasno mesto najvećeg junaka srpske istorije Marko zaslužio zbog toga što je bio istinski heroj "malog čoveka" - pre megdandžija nego učesnik ratova, zaštitnik običnog sveta, a ne svojih interesa.
A u vreme kada se sve oko njega raspadalo, narodu ništa drugo i nije preostalo.
Kao takav branitelj, Marko Kraljević postaje legenda - ore drumove, razgoni Turke janjičare, druži se sa vilama, pola pije, pola Šarcu daje.
Sudi "ni po babu ni po stričevima", već uvek po pravdi i zakonu. Prek, svojeglav, tvrdoglav ali suštinski, pravedan i dobar.
Na kraju, epika i istorija spojile su se u jedno da opišu smrt ovog junaka.
Marko Kraljević odlazi u večnost
Bio je 17. maj 1395. godine, a mnogobrojna turska vojska spremala se za bitku na Rovinama, kako bi kaznili vlaškog vladara Mirču jer se drznuo da upadne na njihovu teritoriju.
U redovima Osmanlija bila su i trojica srpskih vazala: Konstantin Dragaš, despot Stefan Lazarević i kralj Marko.
Printscreen
Čekajući da nastupi borbeni čas, hrišćani su razgovarali o boju koji ih čeka.
Mnoge od njih mučilo je što će mačeve podići protiv braće i što se bore za neprijatelja. Kako biti vazal, a sačuvati obraz i ne pogaziti veru?
Mučile su ove crne misli i Marka. Najveći deo života proveo je boreći se protiv Turaka, samo da bi dočekao da im, onda kada više nije bilo izbora, služi. Šta učiniti?
Na kraju, bitka na Rovinama bila je velika pobeda hrišćanske vojske.
Osmanlije su bile primorane da se povuku, a negde na bojnom polju, među hiljadama ubijenih, svoje kosti ostavio je i kralj Marko, najveći epski junak Balkana.
Ali, to nije bio kraj priče.
Godinama kasnije, pišući o ovom događaju u Žitiju despota Stefana Lazarevića, Konstantin Filozof zabeležio je poslednje reči Marka Kraljevića: "Ja kažem i molim Gospoda da bude hrišćanima pomoćnik, a ja neka budem prvi među mrtvima u ovom ratu".
(euronews)
"OVO JE NAJTEŽA VRLINA KOJU HRIŠĆANIN TREBA DA STEKNE" Vladeta Jerotić je znao kako da se čovek izbori sa teškoćama
Vladeta Jerotić jednom prilikom je jasno objasnio koja je to najteža hrišćanska vrlina koju svaki čovek treba da savlada.
Rođeni i odrasli u muslimanskim porodicama, ovi naši pevači su odlučili da slave slavu po pravoslavnim običajima: Jedan nikada nije ušao ni u džamiju
Pojedini pevači muslimanske veroispovesti odlučivali su da uprkos svojoj religijskoj pripadnosti obeležavaju pravoslavnu slavu. Ova pojava izaziva pažnju javnosti jer osvetljava složene odnose tradicije, identiteta i zajedničkog kulturnog nasleđa na Balkanu
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Komentari(0)