DECENIJAMA JE ČEKAO DA BUDE NJEGOVA: Priča o zabranjenoj ljubavi Ive Andrića i Milice Babić
"Jelena, žena koje nema", jedna od najpoznatijih pripovetki legendarnog pisca, inspirisana je jednom ženom koja je za nobelovca bila vredna višedecenijskog čekanja i maštanja. Ali ta žena nije bila Jelena, već Milica. Milica Babić, supruga Nenada Jovanovića, bliskog prijatelja i saradnika Ive Andrića.
Iako istoričari nisu zabeležili kad su se i kako Ivo Andrić i Milica Babić upoznali, veruje se da se to dogodilo pre nego što je Andrić, tada ambasador u Berlinu, angažovao njenog supruga Nenada za rad u Ambasadi.
Kako je legendarni pisac u tom trenutku bio samac, upravo je lepa kostimografkinja i univerzitetska profesorka Milica bila domaćica na prijemima koje je pisac priređivao.
Bilo je poznato da su Jovanovićeva supruga i Ivo Andrić bili bliski prijatelji od 1939. godine sve do smrti njenog supruga, uglednog diplomate, 1957. godine. Sačuvana su i dalje pisma koja je pisac slao bračnom paru ― započinjao ih je rečima "Dragi prijatelji", a završavao potpisom "Mandarin", jer su ga Nenad i Milica godinama tako zvali. Ima tu i onih upućenih samo Milici, potpisanih rečima "Tvoj Mandarin, koji te nežno grli".
Možda vas zanima:
IVO ANDRIĆ JE PISAO DOKTORAT O BOSNI, A ODBIO GA JE! Čuveni nobelovac se 10 godina krio od profesora, razlog je potpuno NEVEROVATAN
Nobelovac koga je Srbija obožavala, diplomu nije želeo. Otkrivamo zašto je Andrić izbegavao promociju svog doktorata punu deceniju.
JEDAN TELEFONSKI POZIV PREOKRENUO JE ŽIVOT IVE ANDRIĆA: Neverovatne vesti ga nisu uzdrmale, a njegov odgovor ŠOKIRAO sve svedoke
Švedska kraljevska akademija dodelila je 26. oktobra 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost srpskom piscu Ivi Andriću. On je do danas ostao jedini naš književnik koji je dobio ovo priznanje.
Možda vas zanima:
IVO ANDRIĆ JE PISAO DOKTORAT O BOSNI, A ODBIO GA JE! Čuveni nobelovac se 10 godina krio od profesora, razlog je potpuno NEVEROVATAN
Nobelovac koga je Srbija obožavala, diplomu nije želeo. Otkrivamo zašto je Andrić izbegavao promociju svog doktorata punu deceniju.
JEDAN TELEFONSKI POZIV PREOKRENUO JE ŽIVOT IVE ANDRIĆA: Neverovatne vesti ga nisu uzdrmale, a njegov odgovor ŠOKIRAO sve svedoke
Švedska kraljevska akademija dodelila je 26. oktobra 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost srpskom piscu Ivi Andriću. On je do danas ostao jedini naš književnik koji je dobio ovo priznanje.
Možda vas zanima:
IVO ANDRIĆ JE PISAO DOKTORAT O BOSNI, A ODBIO GA JE! Čuveni nobelovac se 10 godina krio od profesora, razlog je potpuno NEVEROVATAN
Nobelovac koga je Srbija obožavala, diplomu nije želeo. Otkrivamo zašto je Andrić izbegavao promociju svog doktorata punu deceniju.
JEDAN TELEFONSKI POZIV PREOKRENUO JE ŽIVOT IVE ANDRIĆA: Neverovatne vesti ga nisu uzdrmale, a njegov odgovor ŠOKIRAO sve svedoke
Švedska kraljevska akademija dodelila je 26. oktobra 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost srpskom piscu Ivi Andriću. On je do danas ostao jedini naš književnik koji je dobio ovo priznanje.
Milica Babić rođena je 1909. godine u Bosanskom Šamcu, a u Beograd je stigla 1931. godine. U to vreme radila je kao "slikar kostima", tj. kostimograf Narodnog pozorišta. Važila je za veoma uspešnu i uglednu ženu u ovoj sferi i sarađivala s Jovanom Bijelićem, Stanislavom Beložanskim, Vladimirom Zagorodnjakom i Vladimirom Žedrinskim. Nakon toga postavljena je za predavača na predmetu Istorija kostima i perike, u tek osnovanoj Glumačkoj školi Narodnog pozorišta. Upravo se u tom periodu udala za Nenada Jovanovića, ali nije želela samo da prati svog supruga. Kako je navikla da bude nezavisna, ona je i tokom njihovog života u Nemačkoj radila kao modni dopisnik dnevnog lista Politika.
Upravo se tamo rodila ljubav...
― Sve je počelo u predvečerje rata, kada su Ivo i Nenad Jovanović preuzeli diplomatsku dužnost u Berlinu. Starom i usamljenom momku, ambasadoru Andriću, sve je više prijalo društvo Jovanovića, zapravo Milice, pa je prijateljstvo vremenom prešlo u grešnu ljubav ― napisala je jednom prilikom Zorica Janković, istoričarka i kustos Istorijskog muzeja Srbije.
Kada je Nenad Jovanović preminuo, oni su priznali svima svoja osećanja ― Ivo više nije mogao ili želeo da krije svoju ljubav od sveta. Već naredne godine, Milica i on su se venčali i svima je bilo jasno: Milica Babić bila je "Jelena, žena koje nema".
I dalje svi pamte prizor Ive Andrića na dodeli Nobelove nagrade 1961. godine, kada se najcenjeniji jugoslovenski pisac na ceremoniji dodele pojavio u fraku, ruku pod ruku s ljubavlju svog života u plavoj haljini, s velikom crnom mašnom u kosi. Kralj Gustav VI uručio mu je Nobelovu nagradu, dok je svirala sevdalinka "Kad ja pođoh na Bembašu", a Milica je aplaudirala. U tom trenutku, oni su bili u braku tek tri godine.
Iako je sama ljubav trajala decenijama, njihov brak bio je, ispostavilo se, kratkog daha ― deset godina nakon što su se jedno drugom zavetovali na večnu ljubav, Milica Babić je preminula. Imala je tek 58. godina i sahranjena je u beogradskoj Aleji zaslužnih građana na Novom groblju, baš kao i Ivo, koji je svet napustio sedam godina kasnije.
(espreso)
I DANAS JE SLIČNO: Našoj prvoj predstavnici na Evroviziji pesmu je pisao Mika Antić, čim je stigla krenule su prozivke!
Devojka iz skromne socijalističke zemlje nije dočekana baš blagonaklono u svetu glamura...
Zašto su naši preci zakopavali predmete ispod kućnog praga? Tajna običaja koji je čuvao dom od zla
Ispod svakog praga nekadašnje srpske kuće krila se tiha molitva i zaštita – parče hleba, zrno soli ili konjska dlaka, kao štit protiv uroka i smrti
Voda iz gvozdenog bunara: Srpski eliksir iz sela Izvor koji se verovalo da leči krv i vraća snagu
Duboko u planinama kod Babušnice postoji bunar iz kog izbija crvena voda, za koju narod veruje da čisti krv, podiže gvožđe i leči umor
Zašto se u nekim selima zemlja nosila sa groblja: Tajna narodnog „protivuroka“ koja se prenosila šapatom
U staroj srpskoj tradiciji, zemlja nije bila samo tlo – bila je sredstvo zaštite, osvete i prenosa energije, a grobljanska zemlja imala je posebnu moć
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Komentari(0)