Strah je najčistije, najprirodnije, najčešće, najzdravije ljudsko osećanje. Na strahu počiva vrsta. Strah inspiriše nagon za održanjem.
Borislav Pekić je bio srpski dramski pisac, romansijer, filmski scenarista i akademik. Uvrštava se u red najznačajnijih srpskih književnika 20. veka.
Rođen je 04. februara 1930. godine u Podgorici, a umro je u Londonu 02. jula 1992. godine. Zajedno sa trinaest intelektualaca obnovio je rad Demokratske stranke.
U Srpskoj akademiji nauka i umetnosti bio je njen dopisni član. Film "Dan četrnaesti" je rađen prema filmskom scenariju Borislava Pekića, a predstavljen je na Kanskom filmskom festivalu, 1961. godine.
Pregršt mudrih misli i izreka u obliku citata svojevremeno je ostavio iza sebe Borislav Pekić:
1. Čovek se nikad ne pita za uzroke dobrih stvari koje mu se dešavaju. Zanimaju ga samo uzroci rđavih.
2. Kad čovek ostane u mraku, ne traži onoga ko je ugasio sveću, nego drugu sveću.
3. Ono što mora da bude nije nesreća. Nesreća je samo ono što ne mora biti, a ipak se dogodi. Nesreću uvek izazivaju ljudi. Priroda vlada onim što biti mora.
4. Plan je OK, samo ga se događaji zbog nečeg ne drže.
5. Čovek je fragment prirode, a ne vlastite istorije. Pre njegove pojave priroda se iskazuje kao sistem nenarušene ravnoteže. Pojavom čovekoveinteligencije situacija u prirodi se menja.
6. Sigurnost je samo pobeda jedne verovatnoće nad drugom i ništa više.
7. Ništa nije neizbežno. Sve je neizvesno.
(Kurir)
Uoči zimske slave: Zašto se kuća ne mete i ne presipa voda preko praga
U danima pred Aranđelovdan, Nikoljdan i Božić, srpski domaćini znali su – kuća se ne čisti na silu, ne izbacuje ništa preko praga i ne „dira tišina“ bez potrebe
Manastir Svetog Romana kod Đunisa: Svetinja koju zna samo tišina
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Zašto se u novembru nosi voda u kuću bez reči: Običaj tihe molitve koja se ne izgovara, ali se zna
U danima pred zimu, naročito uoči velikih praznika, naši stari su znali – voda se ne unosi u kuću bilo kako. Ako želiš da ti kuća bude mirna, voda se nosi ćutke.
Kako su se u novembru palile prve „domaće zvezde“: Ognjište, kandilo i lampa pre struje
U dugim novembarskim noćima, pre nego što je u selo stigla struja, srpske kuće osvetljavale su se plamenom – ne samo zbog svetla, već zbog poštovanja, tišine i porodične topline
Aranđelovdanske večeri: Zašto se kaže da Arhangel „ne prašta, ali čuva“
Uoči Aranđelovdana, koji se obeležava 21. novembra, u narodu se šapuće više nego što se govori. Sveti Arhangel Mihailo se ne slavi zbog veselja – već zbog zaštite, istine i tišine
Komentari(0)