Vode u narodnom verovanju imaju posebno mesto. Neke se smatraju zlim, neke dobrim, a oko pojedinih reka kruže posebno mračne priče!
Zle vode su vode po šumama i prašumama, močvarama, odnosno sve ustajale vode i žabljaci gde žive svakakva zla bića, a dobrim vodama smatraju se vode koje svetlucaju na Suncu, vode koje žubore, koje se kreću i imaju svoj tok.
U narodnim pričama i pesmama ne postoji tako drastična podela. I među živim vodama ima onih koje su zle ili su mesta okupljanja loših sila.
Vodeni duhovi i zmije žive u brzim rečicama sa mnogo virova i oni privlače ljude takvim vodama. Noću ih vrebaju da prođu preko uskih mosića, naglo ih napadnu i uvuku u velike dubine.
Možda vas zanima:

„Ustani s praga, nije dobro!“: Šta znači ova opomena
U narodnim verovanjima Srba prag kuće nikada nije bio samo komad drveta ili kamena. On je predstavljao granicu između spoljnog i unutrašnjeg sveta, između sigurnosti doma i neizvesnosti spoljašnjeg sveta. Zato je sedenje na pragu vekovima bilo obavijeno posebnim značenjem i pravilima.

Vilino kolo i verovanja o vilama u srpskoj tradiciji
Od davnina, narodna mašta nastanjivala je planinske vrhove, izvore i šume vilama – prelepim i moćnim bićima koje su istovremeno darivale i kažnjavale, štitile i iskušavale.
Možda vas zanima:

„Ustani s praga, nije dobro!“: Šta znači ova opomena
U narodnim verovanjima Srba prag kuće nikada nije bio samo komad drveta ili kamena. On je predstavljao granicu između spoljnog i unutrašnjeg sveta, između sigurnosti doma i neizvesnosti spoljašnjeg sveta. Zato je sedenje na pragu vekovima bilo obavijeno posebnim značenjem i pravilima.

Vilino kolo i verovanja o vilama u srpskoj tradiciji
Od davnina, narodna mašta nastanjivala je planinske vrhove, izvore i šume vilama – prelepim i moćnim bićima koje su istovremeno darivale i kažnjavale, štitile i iskušavale.
Možda vas zanima:

„Ustani s praga, nije dobro!“: Šta znači ova opomena
U narodnim verovanjima Srba prag kuće nikada nije bio samo komad drveta ili kamena. On je predstavljao granicu između spoljnog i unutrašnjeg sveta, između sigurnosti doma i neizvesnosti spoljašnjeg sveta. Zato je sedenje na pragu vekovima bilo obavijeno posebnim značenjem i pravilima.

Vilino kolo i verovanja o vilama u srpskoj tradiciji
Od davnina, narodna mašta nastanjivala je planinske vrhove, izvore i šume vilama – prelepim i moćnim bićima koje su istovremeno darivale i kažnjavale, štitile i iskušavale.
Neki smatraju da reke same otimaju ljude i dave ih. Pogotovo su opasne za decu. U našim krajevima ovakve priče karakteristične su za reku Ljudsku kod Novog Pazara i Đetinu kod Užica.Voda koja se zaustavlja na lišću, travkama, šupljinama drveća, kamenju i nadgrobnim pločama posle rose i kiše, ima vradžbinsku, tajanstvenu moć.
“Voda zaborava” je ona koja se nađe usred leda, kada led nije suviše tvrd.Nju piju momci i devojke koji hoće da zaborave ranije ljubavi.
Postoji voda koja nije načeta i ona se koristi za spravljanje prazničnih kolača i kupanje novorođenih, a zahvata se rano ujutro. Poznata je voda pored vodenica, zvana “voda omaja” koja se skuplja prilikom okretanja vodeničkog kamena.
Ovu vodu u kapljicama uzimaju momci i devojke kada žele da im se simpatije što više približe ili “vrte” oko njih.Najbolja voda je “vilina voda” živa voda koja se nalazila na rekama i jezerima i obezbeđuje besmrtnost. Pomogla je mnogima junacima da svoje rane zaleče, a imao ju je i sam Aleksandar Makedonski ali je njegov kuvar greškom prosuo.

Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.

Kako je Hajduk Veljko branio Negotin sa „Praskalicom“
Hajduk Veljko Petrović (1780–1813) upamćen je kao neustrašivi vojvoda Prvog srpskog ustanka. Njegova borba za slobodu bila je oličena u topu nadimka „Praskalica“, koji je branio Negotin i krajinu. Ime ovog junaka ostalo je u narodnim pesmama, a njegova junačka smrt postala je simbol nepokolebljive odbrane otadžbine.

MILUNKA SAVIĆ JE BILA BABA OVOM SRPSKOM GLUMCU! Njenog UNUKA je zadesila STRAŠNA bolest o kojoj BRUJALA SRBIJA
Glumac s ponosom ističe da je potomak heroine Prvog svetskog rata Milunke Savić

Milutin Milanković: profesor koji je promenio svetsku nauku iz kućnog pritvora
Ime Milutina Milankovića (1879–1958) danas stoji u udžbenicima širom sveta. Matematičar, klimatolog i astronom, on je tvorac teorije o klimatskim ciklusima koji zavise od Zemljine orbite i nagiba – tzv. Milankovićevi ciklusi. Ono što ovu priču čini posebnom jeste činjenica da je osnove svojih proračuna razradio u vreme kada je bio interniran tokom Prvog svetskog rata.

Ko je bio Marko Kraljević i zašto je Šarac uvek uz njega : Zaštitnik sirotinje i junak pesama
Marko Kraljević (oko 1335–1395) bio je istorijski vladar Prilepa, ali u narodnoj tradiciji prerastao je u epskog junaka. Njegovo ime i podvizi ušli su u pesme, priče i legende, gde je predstavljen kao zaštitnik sirotinje, neustrašivi ratnik i simbol slobode. U središtu svake priče uz njega je njegov verni konj – Šarac.
Komentari(0)