Da naučimo ono što treba uvek da znamo
U mestima širom Srbije poštuju se najrazličitiji običaji. Dosta običaja se i dalje poštuje, ali su mnogi od njih do danas potpuno zaboravljeni.
Običaji pri gradnji kuće
Najveća radost za domaćina je pokrivanje kuće, koje se u selu naziva pajdos. Taj dan većina majstora radi džabe. Komšije, rodbina i prijatelji, takođe bez poziva, dolaze u pomoć. Pre početka pokrivanja kolje se ovca ili ovan na temelju kuće – kurban. Žene iz komšiluka ili rodbine donose hleb, rakiju, kafu, šećer, košulje, peškire. Hranu prima domaćica kuće, a garderobu jedan od majstora kači na pripremljeni krst – vešalicu koja je skovana od letava i prikovana na vrhu krova. Ovo se u narodu naziva “podignuti rogovi”. Po završetku radova, domaćin pripremi bogatu gozbu. Pred majstore se stavlja meso, uglavnom glava i plećka pečenog praseta. Pajdosu kuće uvek je prisutan veliki broj gostiju, koji se uz pesmu i muziku vesele do dugo u noć.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.
Možda vas zanima:
Šta su zavetine, i kako se razlikuju od krsne slave, i zašto se ovaj običaj čuva u Srbiji
Pored krsne slave, koja je zaštitni znak srpskog naroda, postoji još jedan manje poznat, ali jednako važan običaj – zavetina. To je praznik koji ne slavi pojedinačna porodica, već celo selo ili mahala, u znak zajedničkog zaveta svecu zaštitniku.
Kada selo slavi – zavetina, praznik zajedništva i radosti
Od davnina, svako srpsko selo imalo je svog zaštitnika, a zavetina je bila trenutak kada se okupljalo celo mesto – u molitvi, pesmi i gostoprimstvu.
Ispraćaj vojnika
Najveći doživljaj za roditelje oduvek je bio ispraćaj sina u vojsku. U toku večere mlađe devojke nose table na koje se stavlja novac, koji daruje svaki gost. Goste zabavljaju grupe narodne ili izvorne muzike, a nekada i jedna i druga grupa zajedno. Na dan odlaska u vojsku, regruta ispraćaju rodbina i prijatelji do železničke ili autobuske stanice, sa okićenim kolima ili konjima.
Čajo u svatovima
Čajo je osoba koja se postavlja u svatove i ima ulogu obaveštavanja. Nosi u rukama drveni čekić, kojim udara u drvenu dasku i glasno vičući najavljuje podelu poklona mladi, mladoženji, kumovima, starom svatu, svekru i svekrvi, deveru.Takođe najavljuje naređenje starog svata, za polazak ili zaustavljanje svatova.
Kumovanje
Kum kod srpskih porodica predstavlja osobu najvećeg poštovanja. Bez kuma se ne može obaviti svadba, ni krštenje deteta. Običaj je da se staro kumstvo prenosi, odnosno obnavlja, tako što će se muška deca od kumova međusobno kumiti. Kada kumovi dogovore dan za kumovanje, tada otac ili neko od bliže rodbine prati budućeg kuma do kuće domaćina gde će se obaviti kumovanje. Porodica u kojoj se kumuje dočekuje goste sa gozbom. Oni koji kumuju sa sobom nose prinos – prase, rakiju, poklone, a domaćin pripremi sveću i sve se to stavlja na sto. Hleb i sveća stoje među kumovima. Pre početka kumovanja pali se sveća. Ustaje se. Kumovi se ljube u lice tri puta, i kum koji kumuje izgovara reči Kumim te kume Bogom i Svetim Jovanom, a kum koji se kumi odgovara, Primam kume kumstvo u ime Boga i Svetog Jovana, i to se ponavlja tri puta.
I DANAS JE SLIČNO: Našoj prvoj predstavnici na Evroviziji pesmu je pisao Mika Antić, čim je stigla krenule su prozivke!
Devojka iz skromne socijalističke zemlje nije dočekana baš blagonaklono u svetu glamura...
Zašto su naši preci zakopavali predmete ispod kućnog praga? Tajna običaja koji je čuvao dom od zla
Ispod svakog praga nekadašnje srpske kuće krila se tiha molitva i zaštita – parče hleba, zrno soli ili konjska dlaka, kao štit protiv uroka i smrti
Voda iz gvozdenog bunara: Srpski eliksir iz sela Izvor koji se verovalo da leči krv i vraća snagu
Duboko u planinama kod Babušnice postoji bunar iz kog izbija crvena voda, za koju narod veruje da čisti krv, podiže gvožđe i leči umor
Manastir koji su Srbi gradili vinom i pesmom: Reževići i zavet Stefana Prvovenčanog
Na samo nekoliko koraka od mora, u brdima iznad Petrovca, krije se srpski manastir koji je vekovima bio utočište careva, pesnika i hajduka
Kako je Dobrica sa 4 razreda osnovne škole uspeo da napiše najpotresniju pesmu o Srbiji: Kada je pročitana, odrasli ljudi su plakali
Niko adekvatniji nije bio da nosi ime Dobrica od našeg pisca Dobrice Erića koji je napisao neverovatne pesme o Srbiji, pretočivši ih u čist melem za dušu
Komentari(0)