SUTRA SLAVIMO PREPODOBNOG TOMU MALEINSKOG: Srbi veruju da na ovaj dan mnogi doživljavaju SPASENJE
Srpska pravoslavna crkva i vernici sutra slave prepodobnog Tomu Maleinskog, svetitelja i asketu
Sveti Toma Malein je bio vojvoda koji se proslavio hrabrošću i bogatstvom. Kažu da je bio telom veoma krupan, i time zadavao strah svojim neprijateljima, a prema hrišćanskoj tradiciji, kada je zavoleo Hrista više od sveta i svega na svetu, on je ostavio sve i povukao se u pustinju, gde se zamonašio.
Sveti Ilija prorok mu se javio i odveo ga na goru zvanu Malea, do Svete gore. On je tu, prema hrišćanskoj tradiciji, živeo usamljen, samo s Bogom, u danonoćnoj molitvi.
Iako se skrivao od sveta, o njemu se ipak saznalo, kada su saznali za svetost njegovog života, ljudi su počeli da odlaze k njemu i da dovode svoje bolesnike.
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Smatra se da je sveti Toma lečio ljude od svake bolesti i izbavljao od svake nevolje. On je čudesno lečio svaku bolest, slepima davao vid, hromima vraćao sposobnost da pravo i lako hodaju.
Jedno od njegovih čuda je bilo i to da je na bezvodnom mestu molitvom proizveo izvor vode. Stojeći na molitvi, prepodobni je sijao kao ognjeni stub, što su sa velike daljine viđali ljudi očišćenoga razuma, piše Magazin Novosti.
Prepodobni Toma činio je mnoga čuda ne samo za vreme svog života na zemlji, nego i po predstavljanju svom Bogu, naime, njegove česne mošti tvorile su čudesa: jer ljudi koji su sa verom dolazili, dobijali su vrlo brzo i na natprirodan način isceljenja od svakovrsnih nevolja i neizlečivih bolesti, i od besomučnosti - svetim molitvama njegovim.
Umro je u desetom veku, a pravoslavna crkva ga proslavlja sedmog po starom, odnosno 20. jula po novom kalendaru.
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)