Veoma mlada je shvatila da je njen poziv gluma, te je iz trećeg pokušaja upisala Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju.
Postala je deo ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu.
Njena porodica nije bila imućna, pa je Stanislava pričala:
- Tatina plata bila je mala i, za razliku od druge dece, mi nismo imale da jedemo med, već smo užinale mast i hleb. Uletiš u kuću, baba namaže mast na hleb i trk napolje. Priznale smo da nas je sramota što mi jedemo mast, a druga deca med. Sutradan, baba koja se teško kretala, došla je do šetališta i izdaleka, koliko je grlo nosi, povikala: Vesna, Mirjana, Staša, užina! Meda i ’leba! Pojurile smo kao bez duše, a baba nam je uvalila topao hleb u ruke i rekla: Trčite dok se ne slojani, nikom ne daj da proba, jedite brzo! A samo je zagrejala hleb, mast se istopila i mi smo dobile ‘meda i hleba’...
Ljubav prema daskama koje život znače
Kao tinejdžerka bila je na audiciji za omladinsko pozorište, a pred žirijem, koji su činili Ljuba Tadić i Vera Belogrlić, recitovala je "Spaljenu pesmu" Zmaja i monolog majke koja je ubila sina iz "Svetog plamena" Somerseta Moma.
Kada je završila, Ljuba Tadić ju je upitao: "Znaš li ti, devojčice, nešto smešno?", a ona mu je odgovorila da ne zna i zaplakala.
- I dok sam plakala, on mi je nabrajao naslove smešnih pesama, sve dotle dok nisam rekla da znam ‘Otac i sin’ Đure Jakšića. Mucala sam, pogrešno naglašavala reči. Ipak, on je rekao: Bravo, bravo! Ali ta pesma nije smešna, nego tužna! I za sve to vreme ja sam jecala, ispričala je jednom prilikom glumica.
Zanimljivo je i to da kada je pokušala kao gimnazijalka da upiše glumu, da je njena majka zatražila od komisije da je obori, a oni su to pokušali na veoma bizaran način, naime, pitali su je koje se ribe gaje u Prespanskom jezeru, a kada je odgovorila da ne zna, rekli su joj: "Vi želite da budete glumica, a ne znate koje ribe žive u Prespanskom jezeru!"
Zavidna karijera
Igrala je i Anu u "Švabici", Mašu u "Galebu", Anđeliju u "Maksimu Crnojeviću", ali i u monodrami po knjizi "Pismo nerođenom detetu" Orijane Falači, s željom da pitanje materinstva produbi profesionalnim konfliktima.
- Osetila sam da je to muka svih nas savremenih žena i želela sam da govorim o onome što se i meni dešava, što se uopšte dešava u svakom trenutku.
Na filmu se prvi put pojavila 1958. godine u "Snovima od vetra" Kokana Rakonjca, potom i u "Diližansi snova" Soje Jovanović, dok je za ulogu u "Pesmi" po istoimenom romanu Oskara Daviča dobila "Zlatnu arenu" u Puli.
Gluma i popularnost
Stanislava Pešić je igrala šarmantnu Olgu Petrović u seriji “Pozorište u kući”, koja je obeležila jednu eru jugoslovenske televizije.
Imitirale su je i Beograđanke i Zagrepčanke, a publika je obožavala njen lik.
Bila je fizički aktivna, prgava i uvek spremna za okršaj, što je bilo neuobičajeno za mlade dame tog vremena.
Bolest i smrt
Glumica je 1992. godine obolela od raka. Hrabro je odigrala svoju poslednju ulogu u drami “Dugo putovanje u noć” već je bila teško bolesna. Pred smrt je objavila knjigu „Devetnaest društvenih igara“ i otkrila detalje o borbi sa opakom bolešću, ali i pisma koja je slala sinovima. Iz braka sa vajarom Slavoljubom Stankovićem dobila je sina Peru, a sa kompozitorom Vojislavom Kostićem, Ivana.
Za sebe je rekla da je „sve pogrešno odigrala, bila neodlučna kada je trebalo da bude odlučna, uverena da je ružna onda kada je bila najlepša“ i dodala da je trebalo više da veruje u sebe.
Preminula je u Beogradu u 57. godini života. Njena rođena sestra je Vesna Pešić, poznata sociološkinja i političarka.
Pet godina je vodila bitku za ozdravljenje i život.
Nažalost, preminula je 20. novembra 1997. godine u Beogradu, izgubivši najtežu životnu bitku.
Stanislava Pešić ostavila je neizbrisiv trag u svetu glume i ostaje upamćena kao jedna od najvoljenijih glumica Jugoslavije.
(Lepote Srbije/ Najžena)
Komentari (1)