Šta se krije iza pesme ĐULIĆI UVEOCI J. J. Zmaja Teška tragedija pesnika opevana najlepšim stihovima
Jovan Jovanović Zmaj je doživeo tragičnu ljubav i sahranio četvoro dece.

Kada se ženio Jovan Jovanović Zmaj sa Evrosinijom, kojoj je tepao Ruža, tri dana Novi Sad nije oka sklopio. To se zbilo na Svetog Savu 1862. godine. Pevalo se i igralo na glavnim ulicama, a svatovi na čelu sa starim svatom Jakovom Ignjatovićem, su za sobom vukli šerpe i lonce koji su lupali po kaldrmi, kako bi bili sigurni da baš niko ne sklopi okom.
Kao dokaz, ostao je i račun od 207 forinti, ispisan Zmajevom rukom, na kojem piše da se popilo 155 holbi (tri četvrtine litre) vina, 146 holbi piva, 60 holbi bermeta, 27 limunada, 76 kafa te je popušeno 25 kabanos i 60 običnih cigara.
Shutterstock
Kada je Zmaj Ružu zaprosio imao je 28 godina, a Ruža samo 17. Bila je kći Pavla Ličanina, novosadskog trgovca i Pauline, rođene Duka. Upoznao ju je dok je bdela kraj bolesničke postelje njegove sestre i zaljubio se u nju. Eufrosini Ruži Ličanin Zmaj je posvetio svoje najlepše pesme. One ljubavne, pune poleta i sreće, nažalost, zamenile su elegične note…
Možda vas zanima:

Teška sudbina čuvenog Srbina koji je nadživeo svu svoju decu, umirali su jedno za drugim: Ko je njega kleo nije dangubio
Jovan Jovanović Zmaj, jedan je od najznačajnijih književnih predstavnika srpskog romantizma.

OMILJENOG SRPSKOG PESNIKA PROKLETSTVO PRATILO U STOPU: Gledao kako mu supruga i deca umiru, a on nije mogao da ih spase!
Sudbina se poigrala sa njim na najokrutniji način
Možda vas zanima:

Teška sudbina čuvenog Srbina koji je nadživeo svu svoju decu, umirali su jedno za drugim: Ko je njega kleo nije dangubio
Jovan Jovanović Zmaj, jedan je od najznačajnijih književnih predstavnika srpskog romantizma.

OMILJENOG SRPSKOG PESNIKA PROKLETSTVO PRATILO U STOPU: Gledao kako mu supruga i deca umiru, a on nije mogao da ih spase!
Sudbina se poigrala sa njim na najokrutniji način
Možda vas zanima:

Teška sudbina čuvenog Srbina koji je nadživeo svu svoju decu, umirali su jedno za drugim: Ko je njega kleo nije dangubio
Jovan Jovanović Zmaj, jedan je od najznačajnijih književnih predstavnika srpskog romantizma.

OMILJENOG SRPSKOG PESNIKA PROKLETSTVO PRATILO U STOPU: Gledao kako mu supruga i deca umiru, a on nije mogao da ih spase!
Sudbina se poigrala sa njim na najokrutniji način
Zmaj je svoju zbirku pesama “Đulići” počeo pisati odmah pošto je upoznao Ružu. Dao joj je ime po turskoj reči za ružu – gul odn. đul. Zbirku je zaokružio ljubavnim pesmama i srećnim notama kada mu se rodio prvi sin. U ovom dnevniku zaljubljenog pesnika jedna od najlepših pesama posvećenih Ruži odnosi se upravo na ime koje joj je nadenuo Zmaj.
Kaži mi, kaži,
Kako da te zovem;
Kaži mi, kakvo
ime da ti dam, –
Hoću li reći:
„Diko“, ili „snago“,
Ili ću „lane“,
ili „moje blago“;
Hoću li „dušo“,
Ili „moje drago“ –
Kaži mi, kakvo
Ime da ti dam!
Sve su to mila
Imena i lepa
Kojima Srbin
Svome zlatu tepa;
Al’ ja bih proveo
Čitav jedan vek,
Tražeći lepše,
Dičnije i slađe,
Milije ime,
Što još ne ču svet,
Da njim nazovem
Moj rumeni cvet.
No, njihova sreća nije potrajala… Sve je počelo sa gubitkom četvoro dece, Mirka, Tijane, Save i Juga, a zatim je 1872. od tuberkoloze umrla i njegova najveća inspiracija, supruga Ruža. Ona je sahranjena na pravoslavnom groblju, gde i danas stoji spomenik koji su joj podigli zahvalni građani, a „Ružina ulica“, koja se nalazi uz groblje je u njenu čast. Nakon tragičnih događaja, Zmaj se sa ćerkom Smiljanom, poslednjim plodom radosti sa Ružom, seli u Futog.
“Pođem, klecnem, idem, zastajavam, šetalicu satu zadržavam… Jurim, bežim, ka očajnik kleti, zborim reči, reči bez pameti: ne sme nam umreti!”
Ovim stihovima počinje jedna od najpotresnijih pesama Jovana Jovanovića Zmaja, nastala usled porodične tragedije.
Baš zbog nesreće koja ga je snašla Zmaj piše niz elegičnih pesama objavljenih pod zajedničkim nazivom Đulići uveoci. U Đulićima uveocima opevani su bolest i smrt voljene žene, kao i smrt ostalih pesnikovih milih i dragih: dece, roditelja, sestre, rođaka i prijatelja. Mnogi kritičari smatraju da su pesme “Đulića uveoka” lepše i jače po osećanju.
Pođem, klecnem, idem, zastajavam,
Šetalicu satu zadržavam;
Jurim, bežim, kâ očajnik kleti:
Zborim reči, reči bez pameti:
„Ne sme nam umreti!“
Vičem Bogu: Ona je još mlada!
Vičem pravdi: Ona se još nada!
Anđelima: Vi joj srca znate!
Vičem zemlji: Ona nije za te!
Niotkuda nema mi odjeka, —
Vičem sebi: Zar joj nemaš leka!…
Idem, stanem, kâ očajnik kleti,
Opet zborim reči bez pameti:
„Ne sme nam umreti!“
Idem, stanem, pa mi klone glava
Nad kolevkom, gde nam čedo spava.
Čedo s’ budi, pa me gleda nemo;
Gledamo se, pa se zaplačemo;
Pa i njemu, kâ očajnik kleti,
Zborim reči, reči bez pameti:
„Ne sme nam umreti!“
(Opanak)
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
BONUS VIDEO:

JOVAN JE BIO NAJLEPŠI SRBIN SREDNJEG VEKA I DESNA RUKA CARA DUŠANA: Zbog lepote radio ono što muškarci NE MOGU DA SMISLE (FOTO)
Stranica na Instagramu "Putevi srpske istorije" često objavljuje zanimljive priče iz srpske istorije o kojima smo malo znali, a jedna od njih je i priča o velmoži Jovanu Oliveru, desnoj ruci cara Dušana.

Kareja: Mesto tišine gde je Sveti Sava ostavio srce
Na Svetoj Gori, među uskim kaldrmisanim ulicama Kareje, skriva se sveta tišina – isposnica Svetog Save, mesto gde je prvi srpski arhiepiskop živeo, pisao i molio se.

Tri knjige koje bi, prema veštačkoj inteligenciji, svako treba da pročita barem jednom u životu
U sve digitalizovanijem svetu, veštačka inteligencija (VI) menja način na koji pristupamo i konzumiramo znanje, uključujući i kada su u pitanju knjige.

POGLEDAJTE SVOJU DECU I VIDEĆETE 3 znaka prokletstva predaka
Monah Arsenije iz manastira Ribnica otvoreno govori o duhovnoj realnosti porodičnog prokletstva, Luciferovim zamkama i smirenju kao jedinom putu ka Hristu.

Hitler ga dočekao uz najveće počasti, Tito mu zabranio povratak u zemlju: Bio najomraženiji knez, do smrti čeznuo za Jugoslavijom
Knez Pavle Karađorđević rođen je 15. aprila 1893. godine u Sankt Peterburgu.
Komentari(0)