PRIČA JEDNOG ČAČANINA IZ VELIKOG RATA: Bogosave Ćirkoviću, govorim sebi, čuvaj svaki dinar, zlu ne trebalo. Od kuće si poneo 32 dinara, to ti može trajati dugo.
Dok nisam pozvan u vojsku, mislio sam da je iza moje Gornje Gorevnice kraj sveta.
Retko sam odlazio u Čačak iako je blizu, jedva desetak kilometara od sela. Ali, čudna je čovekova sudbina: ja koji se nisam odvajao od kuće i sela zaputiću se uskoro, protiv svoje volje, na daleke pute i velika iskušenja i patnje.
Bogosave Ćirkoviću, govorim sebi, čuvaj svaki dinar, zlu ne trebalo. Od kuće si poneo 32 dinara, to ti može trajati dugo. U Vučitrnu je bilo zborno mesto: tu smo primili puške i počela je obuka. Ali, tek nekoliko dana, pa smo krenuli dalje: Priština, Prizren...Samo idemo. Niko ne govori kuda, niko se ne usuđuje da pita; nama, regrutima, ništa nije jasno. I, tako do Drima. Na mostu duga kolona vojnika. Artiljerci isprežu konje i otiskuju topove u reku. Bože, šta ja to gledam, šta se zbiva, da li mi to sahranjujemo državu...
Ide se samo, posustaje, gazi, umire kraj puta, hladno je, snegovi, vrleti. Obnevideo sam od gladi. Odavno nisam imao ni dinara, čini mi se da sam trošio preko mere i da nisam čuvao za ove crne dane. Za parče hleba prodao sam u jednom selu šatorsko krilo, u sledećem sam dao ćebe za hleb, pa onda pojas za tanjir projinog brašna.
Možda vas zanima:
Od reakcije "kupio sam detetu telefon ko sme da mu ga uzme", pa sve do prihvatanja odluke: Ova seoska škola još pre tri godine zabranila telefone - ovo su iskustva đaka i zaposlenih
Nakon što je zaštitnik građana najavio da će početkom januara Skupštini Srbije poslati predlog zakona o zabrani upotrebe mobilnih telefona u osnovnim i srednjim školama, bura u javnosti se ne stišava. Dok su jedni za, a drugi protiv jedna škola u Srbiji još je pre tri godine zabranila upotrebu telefona i smart uređaja - u pitanju je seoska škola Branislav Petrović u Slatini kod Čačka.
Dan koji okuplja Srbiju, prelepe slike ispred crkve za Svetog Nikolu: Braća Miletić iz Čačka sa sinovima došli da prekade slavski kolač - tradicija se čuva i poštuje
Sveti Nikola je dan kada polovina Srbije slavi, a druga odlazi na slavu. Ova sveti dan za trpezom okuplja porodice, komšije, rodbinu i prijatelje i ćvrstim nitima spaja pretke i potomke.
Možda vas zanima:
Od reakcije "kupio sam detetu telefon ko sme da mu ga uzme", pa sve do prihvatanja odluke: Ova seoska škola još pre tri godine zabranila telefone - ovo su iskustva đaka i zaposlenih
Nakon što je zaštitnik građana najavio da će početkom januara Skupštini Srbije poslati predlog zakona o zabrani upotrebe mobilnih telefona u osnovnim i srednjim školama, bura u javnosti se ne stišava. Dok su jedni za, a drugi protiv jedna škola u Srbiji još je pre tri godine zabranila upotrebu telefona i smart uređaja - u pitanju je seoska škola Branislav Petrović u Slatini kod Čačka.
Dan koji okuplja Srbiju, prelepe slike ispred crkve za Svetog Nikolu: Braća Miletić iz Čačka sa sinovima došli da prekade slavski kolač - tradicija se čuva i poštuje
Sveti Nikola je dan kada polovina Srbije slavi, a druga odlazi na slavu. Ova sveti dan za trpezom okuplja porodice, komšije, rodbinu i prijatelje i ćvrstim nitima spaja pretke i potomke.
Možda vas zanima:
Od reakcije "kupio sam detetu telefon ko sme da mu ga uzme", pa sve do prihvatanja odluke: Ova seoska škola još pre tri godine zabranila telefone - ovo su iskustva đaka i zaposlenih
Nakon što je zaštitnik građana najavio da će početkom januara Skupštini Srbije poslati predlog zakona o zabrani upotrebe mobilnih telefona u osnovnim i srednjim školama, bura u javnosti se ne stišava. Dok su jedni za, a drugi protiv jedna škola u Srbiji još je pre tri godine zabranila upotrebu telefona i smart uređaja - u pitanju je seoska škola Branislav Petrović u Slatini kod Čačka.
Dan koji okuplja Srbiju, prelepe slike ispred crkve za Svetog Nikolu: Braća Miletić iz Čačka sa sinovima došli da prekade slavski kolač - tradicija se čuva i poštuje
Sveti Nikola je dan kada polovina Srbije slavi, a druga odlazi na slavu. Ova sveti dan za trpezom okuplja porodice, komšije, rodbinu i prijatelje i ćvrstim nitima spaja pretke i potomke.
U jednom mestu video sam nešto krupno, rumeno na granama. Rekoše nam: pomorandže i limunovi. Idemo za Valonu. Ko ne može dalje, vele, neka izađe iz stroja, i tu se nabra pedesetak vojnika. Bilo je tu i mlađih i trećepozivaca i nas regruta. Prenoćili smo u jednoj džamiji, sutradan u manastiru gde smo ostali nekoliko dana. Opet smo negde išli pa smo se ukrcali na italijanski brod. Posle nas je preuzeo francuski i ponovo smo plovili. Nigde obale, ni kraja moru. Iznemogao, bolestan, slomljen, nisam mogao da shvatim šta se zbiva. Ostali su mi samo koža i kosti. Kasnije sam saznao da su se neki vojnici s tog broda iskrcali na Krf, a mi smo produžili za Vido. Dobili smo neke kartone, smestili su nas u šatore, to je bila bolnica. Posle tri nedelje počeo sam da se oporavljam, pa su me premestili u drugi šator.
Tada sam video nešto što ću do kraja života nositi kao strašnu uspomenu: vojnici su svakog dana umirali, a ja sam gledao kako ih mrtve bacaju u jednu barku i nekuda plove. Ta slika često se ponavljala i, kad god sam čuo da more zapljuskuje, zaklanjao sam oči rukama da ne gledam tu strašnu sliku. Oni koji su se izvukli iz zagrljaja smrti, nazvali su ovo mesto Plava grobnica.
Ne znam koliko sam već bio na Vidu kad je doplovio jedan francuski brod i doneo nam odeću. Staru smo skinuli sa sebe i bacili u vatru, lomača je bila ogromna. U tom plamenu i vaške su sagorele, i onaj smrad i trulež ljudskog mesa. Ukrcali su nas na brod. Sunce izlazi iz vode, ulazi u vodu. Ne znam koliko samo putovali ali rekoše nam da se grad zove Bizerta. Tek kad sam se našao na čvrstom tlu, na vrelom suncu, pošto sam osetio mišiće i uvideo da mi se vraća snaga, rekao sam šapatom: zbogom, Plava grobnico.
Čitav mesec smo se oporavljali i dobro hranili. Izlazili smo u grad i moglo se reći da nam je bilo lepo, počeli smo da zaboravljamo muke kroz koje smo prošli. Dobro smo se oporavili i odatle krenuli u Solun.
Već sutradan dobili smo oružje i kad smo stigli uputili su nas na front. Našao sam se u Šumadijskoj diviziji i tu sreo Sretena Čolića iz Vranića, sela do moje Gorevnice. Pričao sam mu šta sam sve preživeo, ali i on je bio svedok i učesnik u stradanjima.
Bio sam na Veterniku i tu doživeo vatreno krštenje. Raniše me ali sam posle dvadeset dana izlečen pa se ponovo obreh na frontu. U međuvremenu, moja jedinica se našla na Kajmakčalanu, bili smo dopuna Drinskoj diviziji.
Zaustavili su nas na bugarskoj granici, dalje nam nisu dali saveznici. U vojsci sam ostao sve do 10. februara 1920. godine i osam dana putovao od Debra do Čačka. Posle četiri i po godine bio sam u svojoj kući...
Ovo je deo ratnih uspomena Bogosava Ćirkovića sačuvanih tako što ih je, mnogo godina kasnije, diktirao u pero svom unuku.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
BONUS VIDEO:
SUNČANO NA SVETOG NIKOLU: Sada je jasno kakva nas zima čeka prema narodnom verovanju
Još od davnina se smatralo da vreme na ovaj veliki praznik najavljuje kakvi će biti zimski meseci pred nama
STARINSKI RECEPT ZA SLAVSKO ŽITO: Ne postoji ukusnije!
Donosimo vam starinski recept za slavsko žito.
Polovina vernika slavi, a polovina odlazi na slavu: Sutra je Sveti Nikola, a ove običaje treba ispoštovati
Pravoslavni vernici sutra slave Nikoljdan, krsnu slavu posvećenu Svetom Nikoli - zaštitniku putnika, domorodaca i siromašnih. Tradicionalno, slavlje obuhvata slavsku trpezu, molitve, darivanje dece i poštovanje običaja koji se prenose generacijama.
Da li post sme da se prekine i može li se nastaviti? Ako ste u iskušenju, ovo morate da znate
Božićni post počinje danas, a mnogi vernici su i dalje u nedoumici da li sme da se prekine.
DEČACI SU NEKAD NOSILI IME KOJE SRBI SADA KAO LUDI DAJU DEVOJČICAMA: Nećete verovati vidite KOJE je u pitanju
Jedno tumačenje govori da je ime nastalo od reči persijskog porekla i da u prevodu znači “lala”, odnosno “prolećni cvet”
Komentari(0)