Surova zima, neimaština i glad, stavili su Pilipendu pred veliko životno iskušenje, da li da nastavi život u bedi i umre kao pošten i častan čovek sačuvavši svoju veru i svoj obraz ili da prihvati tuđu veru i tako obezbedi sebi i svojoj ženi bolji život.
Simbolika u imenu dalmatinskog seljaka i sela u kome živi
Ime Pilip se u Bibliji dovodi se u vezu sa množenjem hlebova, a prezime Bakljina sa svetlošću. Pilipenda predstavlja svetlo vere, koju čini neizmerna snaga i plemenitost, da se i po cenu gladi ne izda duša. Petrovo polje i ubogo selo Kričke u njemu, asocira svojim imenom na apostola Petra, koji se tri puta odrekao Hrista, kao što su se i Pilipendini sunarodnici odrekli svoje vere pradedovske i svojih svetaca pravoslavnih.
Pilipenda je bio hrabri i prkosni dalmatinski seljak pravoslavne vere koji ni po koju cenu nije hteo da proda svoju veru, iako je živeo teškim i mukotrpnim životom. Više je voleo da umre od gladi nego da izda svoja uverenja i izgubi svoju čast.
Surova zima, neimaština i glad, stavili su Pilipendu pred veliko životno iskušenje, da li da nastavi život u bedi i umre kao pošten i častan čovek sačuvavši svoju veru i svoj obraz ili da prihvati tuđu veru i tako obezbedi sebi i svojoj ženi bolji život. Mnogi njegovi sunarodnici su iz dubokog očaja poklekli pred ovim iskušenjem, ali Pilipenda se nije dao. Bio je odlučan i istrajan čovek, čvrstog karaktera, izražene nacionalne svesti i ogromne duhovne snage jače og golog fizičkog opstanka.
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Promenu vera radi povlastica smatrao je izdajom i sramotom, a one koji su pod pritiscima poklekli i svoju veru odbacili osuđivao je i duboko prezirao. Njegova uverenja su bila čvrsta i neuništiva, a proisteka su iz njegovog srca i osećanja da je obraz čoveka važniji od punog stomaka.
Snagu da se odupre iskušenju pred koji ga je život stavio Pilipenda je crpeo iz svoje velike pobožnosti. Bio je pravi vernik, tvrdokoran i moralno jak čovek, krajnje odan svom poreklu. Ni po koju cenu nije hteo da se odrekne svojih srpskih pravoslavnih svetaca, jer je smatrao da vera u njih određuje njegovo biće i da bi njenim gubitkom izgubio svoju dušu. Pilipenda nije bio verski zaluđenik koga je vera otuđila od stvarnog sveta i naterala na mučeništvo. Bio je samo ponosan i nepokolebljiv čovek koji je pravoslavlje voleo iznad svega.
Njegova vera je bila jaka, a težak život, beda i oskudica su su je još više ojačali i produbili. Iako je osećao nepravdu oko sebe nije je razumeo. Smatrao ju je božjim voljom i kroz molitve bogu tražio je objašnjenje.
Težak i mukotrpan život, velika glad i siromaštvo uništavaju čoveka na svim poljima i samo oni najjači i najistrajniji mogu da opstanu u toj surovoj borbi za goli opstanak. Pilipenda je izdržao sva životna iskušenja i ostao dosledan svojim uverenjima. Velikom istrajnošću u borbi za sopstveni indetitet pokazao je da čoveka visokih moralnih vrednosti ništa ne može naterati da izgubi svoju veru, čast i dostojanstvo.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)