KAKAV JE ZAISTA ŽIVOT POPADIJA U SRBIJI Svi misle da NE RADE NIŠTA, ali istina je skroz drugačija, ovo je njihova ispovest
Prošlo je vreme kada su popadije bile samo domaćice koje čuvaju decu, kuvaju i spremaju.
Bilo je nezamislivo da sveštenikova žena radi, međutim danas je drugačije. Kako izgledaju savremene protinice, čime se bave i da li za njih postoji drugačiji moralni kodeksi u odnosu na ostale žene otkrivaju nam popadije Dragica Popović i Milica Ratković.
– Novo vreme je donelo i nove promene. Pre su svešteničke žene uglavnom pevale za pevnicom u crkvi dok im muž služi liturgiju, ali sada je drugačije. Ima ih u svim strukturama društva, od profesora univerziteta do lekara. Smatram da svaka sveštenikova žena i kroz svoju profesiju pokazuje šta je to pravoslavlje.
– Išla sam na liturgiju i pre udaje, pa mi život uz sveštenika nije teško pao. Sve mi je to već bilo poznato. Kuća nam je bila pored crkve, pa sam se često družila sa decom našeg paroha. Dok sam studirala zaljubila sam se u dečka koji je tada završavao Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu. Nekoliko godina kasnije smo se i venčali – rekla je za Telegraf.rs Dragica Popović. Kako kaže, protinica ili popadija je temelj svešteničkog doma, ali i temelj parohije.
Možda vas zanima:
SVETI TOMA, SEDI DOMA: Praznik Nevernog Tome donosi kišu, štiti od vukova, a evo zašto danas svi zanatlije staju sa radom
Danas, 19. oktobra, obeležava se Tomindan, veliki hrišćanski praznik posvećen Svetom apostolu Tomi. Iako ga svi znaju kao "Nevernog Tomu", on se poštuje kao zaštitnik zanatlija i svetac koji donosi kišu. Otkrivamo zašto se na Tomindan nikuda ne ide i kakva je stara izreka ključna za današnji dan.
KAKO SU PRECI DOČEKIVALI MITROVDAN: Zašto se na taj dan mora biti u kući i šta znači kad hajdučka godina počinje
Mitrovdan, 8. novembar, u narodu se oduvek obeležava kao dan velikih promena. Iako je posvećen Svetom velikomučeniku Dimitriju, ovaj praznik je prvenstveno bio vezan za prirodu i pripremu za zimu. Otkrivamo zašto je najvažniji običaj da vas Mitrovdanska noć zatekne kod svoje kuće i kako je ovaj dan postao legendarni "hajdučki rastanak".
Možda vas zanima:
SVETI TOMA, SEDI DOMA: Praznik Nevernog Tome donosi kišu, štiti od vukova, a evo zašto danas svi zanatlije staju sa radom
Danas, 19. oktobra, obeležava se Tomindan, veliki hrišćanski praznik posvećen Svetom apostolu Tomi. Iako ga svi znaju kao "Nevernog Tomu", on se poštuje kao zaštitnik zanatlija i svetac koji donosi kišu. Otkrivamo zašto se na Tomindan nikuda ne ide i kakva je stara izreka ključna za današnji dan.
KAKO SU PRECI DOČEKIVALI MITROVDAN: Zašto se na taj dan mora biti u kući i šta znači kad hajdučka godina počinje
Mitrovdan, 8. novembar, u narodu se oduvek obeležava kao dan velikih promena. Iako je posvećen Svetom velikomučeniku Dimitriju, ovaj praznik je prvenstveno bio vezan za prirodu i pripremu za zimu. Otkrivamo zašto je najvažniji običaj da vas Mitrovdanska noć zatekne kod svoje kuće i kako je ovaj dan postao legendarni "hajdučki rastanak".
Možda vas zanima:
SVETI TOMA, SEDI DOMA: Praznik Nevernog Tome donosi kišu, štiti od vukova, a evo zašto danas svi zanatlije staju sa radom
Danas, 19. oktobra, obeležava se Tomindan, veliki hrišćanski praznik posvećen Svetom apostolu Tomi. Iako ga svi znaju kao "Nevernog Tomu", on se poštuje kao zaštitnik zanatlija i svetac koji donosi kišu. Otkrivamo zašto se na Tomindan nikuda ne ide i kakva je stara izreka ključna za današnji dan.
KAKO SU PRECI DOČEKIVALI MITROVDAN: Zašto se na taj dan mora biti u kući i šta znači kad hajdučka godina počinje
Mitrovdan, 8. novembar, u narodu se oduvek obeležava kao dan velikih promena. Iako je posvećen Svetom velikomučeniku Dimitriju, ovaj praznik je prvenstveno bio vezan za prirodu i pripremu za zimu. Otkrivamo zašto je najvažniji običaj da vas Mitrovdanska noć zatekne kod svoje kuće i kako je ovaj dan postao legendarni "hajdučki rastanak".
Život uz sveštenika došao je kao i sve drugo, prirodno. Zavolela sam parohijane, a moram priznati da su me uvek cenili. Moj suprug je na početku služio u jednoj maloj crkvici u okolini Čačka, ali smo nekoliko godina kasnije dobili novu parohiju i sada smo u Beču.
– Deca nam idu u osnovnu školu, a ja radim kao stomatolog. Pomažem i suprugu oko crkvenih obaveza. Svake nedelje dolazimo svi zajedno u crkvu. Često me pitaju kako sve postižem, a ja kažem da je sve samo stvar dobre organizacije. Čak je i vladika Nikolaj rekao: „Popadija je pola popa“ – dodala je Dragica.
Shutterstock
Milica Ratković je supruga prote Stevana Ratkovića i ona je završila Muzičku akademiju i učiteljski fakultet u Beogradu. – Radim već 20 godina kao vaspitačica. Otvorili smo i naše crkveno obdanište i mogu vam reći da smo zadovoljni.
– Danas mnogo popadija završava Muzičku akademiju, a ima i onih koje rade kao nastavnice ili pevaju u crkvenom horu. Patrijarh Pavle je govorio: „Žena treba da bude posvećena svome mužu, deci i domaćinstvu. Ko oltaru služi, od oltara i živi“ – istakla je Milica. Supruge sveštenika Srpske pravoslavne crkve moraju malo više da vode računa o oblačenju i ponašanju.
– Mi moramo postati uzor ostalim ženama, posebno mladim devojkama koje stasavaju. Smatram da jedna mlada i zdrava devojka mora biti pre svega kulturna, obrazovana i skromna. Ljudi će to znati da cene – dodala je Milica.
Pojedine popadije su se iz prvobitnih profesija „prekvalifikovale“, pa danas vode pokloničke grupe na putovanja, oslikavaju crkve, prave ikone ili rade u prodavnicama crkvenih relikvija i knjiga. Mnogi ljudi zamišljaju parohijske domove kao luksuzne, ali Milica je otkrila u kakvoj kući oni zapravo žive i kakve su im svakodnevne navike.
Shutterstock
Parohijska kuća se ne razlikuje previše od doma jedne skromne pravoslavne porodice. Imamo tri spavaće sobe, dnevni boravak, kuhinju i dva kupatila. S obzirom na to da imamo dve ćerke i dva sina oni spavaju u dve odvojene sobe, a suprug i ja smo u trećoj. Trudim se da mi deca ne budu musava i prljava, ali smatram da je to obaveza svake majke.
– Što se tiče hrane uglavnom pripremam posna jela, a deci pravim razne slatkiše od biljnih sastojaka. Ipak, smatram da je ranije bilo teže uzdržati se hrane životinjskog porekla nego danas. Sada u prodavnicama postoji mnogo posnih proizvoda. Što se tiče napitaka uvek u kući imamo voće koje cedimo kako za našu tako i za decu naših parohijana. Za odrasle je tu uvek vino, kao i likeri koje ja sama pravim – istakla je Milica.
Prilično je teško kada dođe vreme za spremanja slave, ali kako kaže Milica, parohijani joj pomažu u svemu. Nažalost, nemaju sve popadije tu sreću. – Moram priznati da mi spremanje hrane za proslavu praznika ne pada toliko teško jer su parohijani predivni i u svemu nam pomažu. Oni se sami ponude, pa se organizujemo svi zajedno. To i jeste cilj, da smo svi zajedno i da smo pre svega složni.
– Poznajem dosta sveštenikovih supruga koje nemaju tu sreću, pa moraju sve same. Žive u malim mestima gde nema toliko ljudi koji bi im pomogli. Pripreme traju nekoliko dana pre slave, prilično je naporno, ali izdrži se i to. Najdraži praznik nam je Božić jer se tada naši meštani vraćaju kući i mnogo nas je više – dodaje ona.
– S obzirom na to da sam ja uvek za pevnicom podrazumeva se da sam svake nedelje u crkvi. Naša deca su takođe uvek prisutna na liturgiji. Tako daju primer svojim vršnjacima da treba što češće da posećuju kuću Božju. Nekad se razbole, pa nisu u mogućnosti da dođu, ali, Bogu hvala, takvih je slučajeva jako malo – zaključila je ona.
Prema crkvenim kanonima, svaki sveštenik mora svoju suprugu da poštuje više od ostalih ljudi, jer ako ga ona ostavi ili se upokoji, on može samo još jednom, i to uz posebno odobrenje, da se oženi. U suprotnom, postaje monah ili raspop.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
MUZEЈ MRTVOG JEZIKA: Jedino mesto u Srbiji gde se govori rumunski jezik cara Trajana i zašto je ta kultura pod zaštitom
Vlaška zajednica u Istočnoj Srbiji čuva jedinstven jezički fenomen: arhaične romanske dijalekte koji su se razvijali u potpunoj izolaciji vekovima. Otkrivamo zašto se ovaj jezik, najbliži izvornom latinitetu Balkana, naziva "jezikom cara Trajana" i kako je pitanje njegovog imena – vlaški ili rumunski – postalo predmet političkog spora, uprkos naučnoj činjenici da je on živi spomenik antike.
KAMEN KOЈI SE PREMEŠTA: Zašto se na Planini Tari skrivalo hajdučko blago i legenda o neobjašnjivim pomeranjima obeležja
Planina Tara, sa svojom divljom lepotom i gustim, stoletnim šumama, vekovima je bila idealno utočište za sve – od mrkih medveda do hajduka. Otkrivamo zašto su hajduci baš na Tari skrivali blago i kako je legenda o kamenju koje se samo pomera nastala da bi zaštitila najveće tajne planine od pohlepe lovaca na blago.
POSLEDNJI TRAG NEMANJIĆА: Gde je zaista sahranjena Jelena Anžujska i zašto se za njen grob borilo tri dinastije
Jelena Anžujska (1236–1314) jedna je od najzagonetnijih srpskih kraljica. Rođena u plemićkoj lozi Zapada, postala je svetica Pravoslavne crkve, majka dvojice kraljeva i osnivač prve ženske škole u Evropi. Otkrivamo kako je njen grob u Manastiru Gradac postao tačka spajanja katoličke i pravoslavne vere i zašto su se tri dinastije borile za njeno nasleđe.
TAJNA IZGUBLJENOG PIVA: Zašto je Bajloni bio najmoćniji čovek Beograda i kako je nastao recept koji je propao u ratu
Bajlonijeva pijaca, kao i današnji Cetinjski kreativni distrikt, nose ime porodice koja je u Beograd donela industrijsku revoluciju i najbolje pivo na Balkanu. Otkrivamo kako je češki emigrant Ignjat Bajloni, na nagovor zeta, odabrao Srbiju umesto Amerike, stvorio carstvo, i zašto je recept za čuveno svetlo pivo "Prvenac" zauvek nestao nakon bombardovanja.
TITOV ZABORAVLJENI SOLITER: Zašto je Geneks kula u Beogradu imala dva tornja i kako je nastala legenda o 'Kapiji Beograda'
Geneks kula, poznata kao Zapadna kapija Beograda, najupadljiviji je primer brutalističke arhitekture u Srbiji i simbol moći Jugoslavije. Otkrivamo zašto je njena gradnja izazvala burne reakcije, kako je arhitekta Mihajlo Mitrović osmislio dve kule i most, i zašto čuveni rotirajući restoran na vrhu nikada nije zaživeo, ostavljajući iza sebe priču o neostvarenoj utopiji.
Komentari(2)
Predrag
29.12.2022 13:46
Dragan
01.01.2023 19:58
Idalje ne rade nista,radjaju decu i to je to.Po meni najgora fela zena,ne zbog navdenog vec su mnogo su proracumate i zajebane.Drzite distancu od njih da se ne bi mnogo opekli.
Da svaka cast I pohvala ovim popadijama.Lepo je I pohvalno kada popadija pomaze muzu,odana Crkvi I veri I kada je pola popa kao sto he govorio Blazenopocivsi Sveti Patrijarh Pavle .Ali nisu sve popadije take,nazalost Mnoge bi da budu popovi umesto muzeva.Imamo primer Andrijane Mugose Pekic supruge oca Marka iz manadtira Zaova kod Pozarevaca.Zema predaje u os veronauku I na nastavu dolazi u keatkim suknjama,pored toga bavi se tracevima I ogovaranjima U njenom ponasanje nema ni d od duhovnosti