KAKO JE LAZA KOSTIĆ POSTAO NAJPLAĆENIJI GLUMAC NA SVETU?: Govori priča koja sledi (FOTO/VIDEO)
Godine 1895. pričao je Laza Kostić, malo u šali, a više u zbilji, kako je, sedam godina ranije, postao najplaćeniji glumac na svetu, i to – na Cetinju. Glumeći u pozorišnoj predstavi Kostić je, za svaku izgovorenu reč, dobio ni manje, ni više, no po 15 srebrnih florina (ili 185 grama srebra). Kako je Kostić postao toliko plaćen glumac govori priča koja sledi.
Godine 1886. štampano je na Cetinju prvo izdanje drame „Balkanska carica“ crnogorskog kneza Nikole I Petrovića, koja je, u kraćoj verziji, premijerno izvedena na Cetinju još 1884. godine. Knez Nikola je, u jesen 1888. godine, u čast dolaska svoje rođake kneginje Darinke i njene kćerke Olge (supruge i kćerke svog prethodnika i strica kneza Danila), koje su živele u Veneciji, priredio na svom dvoru ponovno izvođenje ove drame za uži krug gledalaca.
O toj drami kneževoj Laza Kostić, koji je od aprila 1884. g. stalno boravio na Cetinju, gde je bio urednik službenog „Glasa Crnogorca“, pisao je pohvalno (ipak, nedovoljno pohvalno za ukus i kneževsku sujetu Nikole I) u bečkom časopisu „Neue Freie Presse“, kao i u cetinjskoj „Crnogorki“.
shutterstock/laza kostić
Ovom prilikom Kostiću se obratio njegov stari prijatelj Jova Pavlović, tadašnji crnogorski ministar prosvete i upravnik dvorskih teatralnih zabava. Predložio mu je da se primi jedne uloge u „Balkanskoj carici“, prilikom predstave koja će biti priređena u dvoru. O tome dalje Kostić piše:
Možda vas zanima:
DŽIGERANI, ČARAPANI... Kako su stanovnici pojedinih krajeva u Srbiji dobili nadimke
Kako su gradovi i stanovnici dobili pojedinih krajeva dobili svoje zanimljive nadimke.
NAJLEPŠI SREDNJOVEKOVNI MANASTIRI Vrhunac svog razvoja Srbija je doživela za vreme vladavine dinastije Nemanjića, kada su nastali brojni manastiri i razvijeni gradovi
Srednjovekovna Srbija imala je veoma burnu istoriju; međutim, u političkom, ekonomskom i kulturnom smislu zauzimala je istaknuto mesto u tadašnjoj Evropi.
Možda vas zanima:
DŽIGERANI, ČARAPANI... Kako su stanovnici pojedinih krajeva u Srbiji dobili nadimke
Kako su gradovi i stanovnici dobili pojedinih krajeva dobili svoje zanimljive nadimke.
NAJLEPŠI SREDNJOVEKOVNI MANASTIRI Vrhunac svog razvoja Srbija je doživela za vreme vladavine dinastije Nemanjića, kada su nastali brojni manastiri i razvijeni gradovi
Srednjovekovna Srbija imala je veoma burnu istoriju; međutim, u političkom, ekonomskom i kulturnom smislu zauzimala je istaknuto mesto u tadašnjoj Evropi.
Možda vas zanima:
DŽIGERANI, ČARAPANI... Kako su stanovnici pojedinih krajeva u Srbiji dobili nadimke
Kako su gradovi i stanovnici dobili pojedinih krajeva dobili svoje zanimljive nadimke.
NAJLEPŠI SREDNJOVEKOVNI MANASTIRI Vrhunac svog razvoja Srbija je doživela za vreme vladavine dinastije Nemanjića, kada su nastali brojni manastiri i razvijeni gradovi
Srednjovekovna Srbija imala je veoma burnu istoriju; međutim, u političkom, ekonomskom i kulturnom smislu zauzimala je istaknuto mesto u tadašnjoj Evropi.
– Ja da budem glumac? Jesi li manit?
– Pa zašto ne, svi smo diletanti.
– Te ja u smeh, te u snebivanje, te u otimanje. Ne pomaže ništa. Ja pristanem, ali samo pod uslovom da to bude najkraća uloga u predstavi. Na to mi Jovo odredi ulogu vojvode Lala.
Popustivši navaljivanju svog prijatelja, a ne želeći da uvredi kneza koji mu je pružio višegodišnje gostoprimstvo u svojoj prestonici, Laza Kostić se za predstavu spremio što je lepše mogao. Opasao je sablju, na glavu stavio kalpak, a na grudi „zlatne toke od četiri oke“ (šest kilograma), te je na predstavi kao vojvoda Lale izgovorio svega osam stihova (33 reči):
Slušaćemo, Gospodaru,
zakon nam je tvoja volja,
a ne misli, vojska naša
u boj sjutra biće bolja!
Zadavam ti božju vjeru,
mejdan naš će ovaj biti,
unuci će Drekalovi
sjutra u boj odvojiti!
„Umalo što se ne sruših pod silnim pljuskom odobravanja svetlih gledalaca“, piše, pomalo ironično, sedam godina kasnije Kostić, i nastavlja: „Kad smo posle svršetka izašli pred Gospodara da se poklonimo, reći će knez meni: ’Kato ti lijepo dolikuje ta nošnja. Naruči crnogorsko odijelo u moga krojača, neka ti načini što ljepše može’. Ja se poklonim i učinim po naredbi. Knez je platio za to blizu 500 florina…“. Tako je Laza Kostić za svoj izgovoren kratki tekst dobio kneževsko uzdarje vredno 500 austrijskih florina.
Verovatno je u ovoj nošnji Laza Kostić još jednom zaigrao istu ulogu, na pozornici tek otvorenog prvog cetinjskog pozorišta, u zgradi Zetskog doma, pred imendan kneza Nikole, 5/17. decembra iste godine. I na toj predstavi za svoju kratku ulogu Kostić je dobio ovacije publike, a u samoj predstavi glumio je i njegov blizak prijatelj i srpski književnik Simo Matavulj, ali i budući serdar, general, načelnik štaba i crnogorski ministar vojni, tada još mladi Janko Vukotić.
Nakon predstave Kostić se fotografisao u crnogorskoj nošnji koju je dobio kao kneževski honorar, a kasnije je ovo lepo ruho darovao Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, te je u njemu, poznati novosadski glumac Dimitrije Mita Ružić, glumio Stanka (glavni lik) u predstavi „Balkanska carica“, koju je novosadsko pozorište priredilo polovinom poslednje decenije 19. veka.
Nije odoleo Laza Kostić da u šali izračuna kako je, po jednoj reči, bio trostruko skuplje plaćen i od tada najpopularnijeg svetskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja (s kojim će kasnije, početkom 20. veka, voditi polemiku u francuskoj štampi).
Izvor: ravnoplov
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
TEOLOG ĐURĐEVIĆ: Zašto se riba jede tokom posta, a meso ne?
Ovo razlikovanje ima korene u drevnoj crkvenoj praksi, gde je meso toplokrvne životinje predstavljalo luksuz i bilo simbol uživanja, dok je riba bila skromnija hrana, naveo je teolog.
Ko je bila Jelena Karađorđević: Izbegla silovanje, svedočila oceubistvu, na sahrani joj bilo „pola Šumadije“
Kroz položaj žena vladara Srbije, njihovu ulogu i uticaj u javnom, društvenom i političkom životu ogleda se napredak i razvoj naše zemlje od početka pretprošlog do sredine prošlog veka i njen razvoj od ustaničke teritorije, preko vazalne kneževine do kraljevine i samostalne države, smatra istoričar Uroš Milivojević auror knjige „Supruge srpskih vladara iz dinastija Karađorđević i Obrenović”.
ZAŠTO SE KAŽE "MRKA KAPA"? Iza izraza se krije SREDNJOVEKOVNI OBIČAJ za koji verovatno niste čuli
Sigurno i vi koristie ovaj izraz… Kada je mala verovatnoća da se nešto desi svi kažemo “mrka kapa”, ali značenje ovog izraza, kao i poreklo, zapravo su potpuno drugačiji.
Od svih načina izvršenja smrtne kazne ovaj smatraju NAJPRAVEDNIJIM, a PRIMENJIVAN JE U SRBIJI sve do 19. veka
Smrtna kazna u Srbiji je zvanično ukinuta 2002. godine iako već tada punu deceniju niko zapravo nije pogubljen. U prošlosti je ovaj način kažnjavanja bio daleko rasprostranjeniji, a jedna metoda u Srbiji je smatrana naročito efikasnom i “pravednom”.
"Kada je sveštenik čuo moje IME, odbio je da mi krsti decu"
Imena trojice braće iz Gradiške u Republici Srpskoj snažno asociraju na istorijske ličnosti iz burnih vremena srpske prošlosti.
Komentari(0)