Na premijeri 1903. dirigovao je Stanislav Binički, a glavne uloge tumačili su bračni par Sultana Cijukova i Žarko Savić.
Opera „Na uranku“ je muzičko-scensko delo srpskog kompozitora Stanislava Biničkog. Operski libreto napisao je srpski pisac Branislav Nušić. Opera „Na uranku“ premijerno je izvedena 1903. godine i predstavlja prvu operu u istoriji srpske umetničke muzike.
Stanislav Binički (1872-1942), ili kako su ga prijatelji i poštovaoci zvali “čika Staša”, u jednom intervjuu prisetio se načina na koji je nastalo epohalno delo srpske muzičke umetnosti – opera „Na uranku“, koja je ujedno i prva srpska opera.
“U ono doba naravno još nije bilo operskih pevača u Narodnom pozorištu, ali sam među dramskim glumcima našao soliste koji su mi bili potrebni. U prvom redu ističem Dobricu Milutinovića, koji je bio kolosalan Redžep, nenadmašan do danas. Iako je pevao onako više sevdalijski, bez naročite škole, ostavio je duboku impresiju i oduševio publiku. Rada je pevao Raja Pavlovіć, Desanka Đorđević pevala je Stanu, a majku Anđu pevala je Luiza Stanojevićka. Hor je bio pozorišni, a orkestar vojni. Premijeru je dirigovao pozorišni kapelnik g. Dragutin Pokorni. Evo, to su glavni momenti kojih se danas sećam…”
Reakcije kritike na izvođenje prve srpske opere „Na uranku“ bile su neusaglašene.
“Kritika je bila podeljena. Bilo je priznanja, a bilo je i prigovaranja. Raspoloženje neka vam ilustruje “duhovita” dosetka jednog kritičara, koji je lansirao sledeću mudrost među publikom: “U našega Staše, čuješ malo Vagnera, malo tamburaše…” Međutim, publika je delo veoma srdačno primila. Glavne pesme postale su brzo popularne. Svirali su ih Cigani po kafanama (“Kad bi znala Dilber Stano” i “Tamo za gorom”). Prijem kod publike dokazao mi je da sam bio na dobrom putu. Upotrebio sam srpske narodne motive, koje sam individualno obradio. Iako nisam iskoristio čitave narodne melodije, misliіm da sam pogodio duh narodne pesme„, zaključio je Binički u ovom razgovoru pre više od 80 godina.
Kako je Dobrica sa 4 razreda osnovne škole uspeo da napiše najpotresniju pesmu o Srbiji: Kada je pročitana, odrasli ljudi su plakali
Niko adekvatniji nije bio da nosi ime Dobrica od našeg pisca Dobrice Erića koji je napisao neverovatne pesme o Srbiji, pretočivši ih u čist melem za dušu
Spalili mu sve što je imao, dane provodio u vozu, a svojim pesmama stvorio naše najveće pevače: Kad je ovo doživeo, odlučuje da umre
Duško Trifunović je u svaku svoju pesmu utkao svoje duboke emocije, zato su i danas veliki hitovi.
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
Komentari(0)