Na premijeri 1903. dirigovao je Stanislav Binički, a glavne uloge tumačili su bračni par Sultana Cijukova i Žarko Savić.

Opera „Na uranku“ je muzičko-scensko delo srpskog kompozitora Stanislava Biničkog. Operski libreto napisao je srpski pisac Branislav Nušić. Opera „Na uranku“ premijerno je izvedena 1903. godine i predstavlja prvu operu u istoriji srpske umetničke muzike.
Stanislav Binički (1872-1942), ili kako su ga prijatelji i poštovaoci zvali “čika Staša”, u jednom intervjuu prisetio se načina na koji je nastalo epohalno delo srpske muzičke umetnosti – opera „Na uranku“, koja je ujedno i prva srpska opera.
“U ono doba naravno još nije bilo operskih pevača u Narodnom pozorištu, ali sam među dramskim glumcima našao soliste koji su mi bili potrebni. U prvom redu ističem Dobricu Milutinovića, koji je bio kolosalan Redžep, nenadmašan do danas. Iako je pevao onako više sevdalijski, bez naročite škole, ostavio je duboku impresiju i oduševio publiku. Rada je pevao Raja Pavlovіć, Desanka Đorđević pevala je Stanu, a majku Anđu pevala je Luiza Stanojevićka. Hor je bio pozorišni, a orkestar vojni. Premijeru je dirigovao pozorišni kapelnik g. Dragutin Pokorni. Evo, to su glavni momenti kojih se danas sećam…”
Reakcije kritike na izvođenje prve srpske opere „Na uranku“ bile su neusaglašene.
“Kritika je bila podeljena. Bilo je priznanja, a bilo je i prigovaranja. Raspoloženje neka vam ilustruje “duhovita” dosetka jednog kritičara, koji je lansirao sledeću mudrost među publikom: “U našega Staše, čuješ malo Vagnera, malo tamburaše…” Međutim, publika je delo veoma srdačno primila. Glavne pesme postale su brzo popularne. Svirali su ih Cigani po kafanama (“Kad bi znala Dilber Stano” i “Tamo za gorom”). Prijem kod publike dokazao mi je da sam bio na dobrom putu. Upotrebio sam srpske narodne motive, koje sam individualno obradio. Iako nisam iskoristio čitave narodne melodije, misliіm da sam pogodio duh narodne pesme„, zaključio je Binički u ovom razgovoru pre više od 80 godina.

Ovo je kameni beleg donet sa Kajmakčalana na Suvobor: Mala crkva velikog imena čuva srpsku istoriju i sećanje na velike junake (FOTO)
Na obroncima Suvobora, podno Krševite glavice, svečano je osveštan kameni beleg donet sa Kajmakčalana – simbola herojske borbe srpskog naroda u Prvom svetskom ratu. Znak je podignut kod Hrama Hristovog Vaskrsenja u slavu i čast predaka koji su položili živote na Solunskom frontu.

Biljana i Miloš tri meseca spremali svadbu, a jedna stvar im najteže pala: Sezona velikih srpskih veselja u punom jeku - dok ne kažu "da" mladenci imaju pune ruke posla
Duboko smo zakoračili u sezonu jesenjih svadbi, a kako kažu brojni mladenci, danas je organizacija venčanja znatno zahtevnija nego ranije. Upravo venčani Biljana i Miloš Radovanović iz Ljubića kažu da je sama organizacija složena, jer je potrebno uskladiti tradicionalno i moderno.

DANAS SLAVIMO SVETOG PROROKA MOJSIJA BOGOVIDCA: Ujutru rano, za zdravlje porodice, obavezno ispoštujte jedan običaj
Mojsije se rodio u Egiptu oko 1300. godine pre Hrista. Upokojio se na granici Obećane zemlje u 120. godini ovozemaljskog života.

PAZITE NA OVE GREŠKE: "To nije u duhu našeg jezika"
Srbi su naveli najgore pravopisne greške.

Zašto Desanka Maksimović đacima nikad nije davala jedinice?
Pesnikinja autentičnog izraza, dosledna sosptvenom viđenju sveta, bila je, kroz svoje pesme, sagovornica svih genercija, velika duša, mila i draga, a već samo njeno ime – Desanka Maksimović – u nama budi najlepša osećanja.
Komentari(0)