ŠTA SE KRIJE IZA ĐURĐEVDANSKOG OBIČAJA GURANJA DEVOJAKA U REKU Surovi ritual "sveta svadba"
Iz šale u žrtvu: Kako je paganski običaj opstao vekovima na Balkanu
Na Đurđevdan, uz pesmu i smeh, devojke se tradicionalno “šale” tako što ih drugarice gurnu u reku. Iako danas deluje kao zabavna igra, ovaj običaj ima korene u arhaičnom kultu vodene žrtve. Srpski mitolog Veselin Čajkanović smatra da se iza ove radnje krije ritualna supstitucija ljudske žrtve – obred kojim se božanstvu reke simbolično prinosi nevesta, kako bi donela plodnost poljima.
Običaj koji je zadržao formu, ali ne i značenje
Guranje devojke u vodu uz obavezno “spašavanje” može da izgleda kao nestašluk, ali u staroj religiji Srba to je bio trenutak u kojem se ženska osoba prinosila mitskom biću iz reke. Ova „sveta svadba“ između božanstva i ljudske žrtve trebalo je da osigura plodnost, kao što se u Egiptu reci Nilu svake godine darivala devojka.
Magija analogije i snaga rituala
Po pravilima analogne magije, veza između vode (kao simbola života) i mlade žene (kao simbola plodnosti) bila je ključna. Voda je uzimala mladu, da bi zemlja dala plod. Danas ostaje samo eho tog verovanja, dok pravi smisao ostaje zakopan u mitološkoj prošlosti.
Tragovi mita u savremenim običajima
Iako danas niko ne doživljava guranje u reku kao religiozni čin, činjenica da je običaj opstao do današnjih dana govori o njegovoj ukorenjenosti u kolektivnoj svesti. Time Đurđevdan ostaje primer kako rituali menjaju formu, ali zadržavaju dublje značenje.
Spalili mu sve što je imao, dane provodio u vozu, a svojim pesmama stvorio naše najveće pevače: Kad je ovo doživeo, odlučuje da umre
Duško Trifunović je u svaku svoju pesmu utkao svoje duboke emocije, zato su i danas veliki hitovi.
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
Žene svetiteljke u srpskom predanju: Ko je štitila neveste, ko decu, a ko bolesne
Iako su često u senci muških svetaca, u narodnom verovanju žene svetiteljke imale su posebnu moć – čuvale su dom, zdravlje i porođaj.
Komentari(0)