KROZ OVU MRAČNU CRNU ŠUMU BEŽAO JE CRNI ĐORĐE: Ovako je čuveni Danac pisao o Srbiji NEPOZNATA PRIČA O KRALJU BAJKI ANDERSENU
2. oktobra 1805. godine rođen je čuveni danski književnik poznat u svetu najviše po bajkama, Hans Kristijan Andersen.
U svom bogatom književnom opusu bavio se mnogim temama, ali su najdominantnije ostale bajke koje čitaju deca i odrasli širom sveta.
Neke od najpoznatijih su - Ružno pače, Carevo novo odelo, Mala sirena, Princeza na zrnu graška, Palčica i druge bajke i priče.
Međutim, poznat je i po svojim putovanjima po svetu. Jedno takvo putovanje bilo je i putovanje, slučajno ili ne, putovanje kroz Srbiju.
Možda vas zanima:
KAKO JE U STVARI IZGLEDAO CRNI ĐORĐE Slika koja nam je svima poznata nije autentičan prikaz Karađorđa
Da li znate kako je Crni Đorđe izgledao u stvari?
HUNI, TURCI, KELTI... Ovo srpsko selo je NEZAOBILAZAN deo ISTORIJE BALKANA
Svi koji poznaju modernu srpsku istoriju znaju za značaj Orašca
Možda vas zanima:
KAKO JE U STVARI IZGLEDAO CRNI ĐORĐE Slika koja nam je svima poznata nije autentičan prikaz Karađorđa
Da li znate kako je Crni Đorđe izgledao u stvari?
HUNI, TURCI, KELTI... Ovo srpsko selo je NEZAOBILAZAN deo ISTORIJE BALKANA
Svi koji poznaju modernu srpsku istoriju znaju za značaj Orašca
Možda vas zanima:
KAKO JE U STVARI IZGLEDAO CRNI ĐORĐE Slika koja nam je svima poznata nije autentičan prikaz Karađorđa
Da li znate kako je Crni Đorđe izgledao u stvari?
HUNI, TURCI, KELTI... Ovo srpsko selo je NEZAOBILAZAN deo ISTORIJE BALKANA
Svi koji poznaju modernu srpsku istoriju znaju za značaj Orašca
U putopisnoj knjizi "Bazar jednog pesnika" danski književnik opisao je Beograd i Srbiju, posebno se interesujući za folklorni život Srba.
Andersen sigurno nije znao srpski jezik, ali je u društvu nekog kapetana Filipovića, kako je poznato široj javnosti, saznavao stvari o njenoj istoriji o Marku Kraljeviću i junacima, običajima i naravima.
- Kroz ovu mračnu hrastovu šumu bežao je ka reci Savi Crni Đorđe, prvi oslobodilac Srbije; ova šuma i ova reka bili su poprište jedne od tragičnih scena ondašnje borbe, koja živi i živeće u narodnoj pesmi. Crni Đorđe pobegao je sa svojim starim ocem, pastirom Petronijem; već su videli reku Savu i granicu Austrije, a oca je ispunio bol što napušta otadžbinu; zamolio je sina da se preda, kako bi mogli da umru na otadžbinskom tlu - napisaće čuveni pisac u Bazaru jednog pesnika.
Putovanje kroz Srbiju nastalo je kada se vraćao iz Carigrada. Uzvodno Dunavom do Beča, posetio je Kladovo, Staru Palanku, Zemun, Pančevo, Novi Sad, Begrad. Ostalo je zabeleženo da je sa tog putovanja nastao je putopis "Bazar jednog pesnika" objavljen 1842. godine. Na naš jezik putopis su prevele Sofija Bilandžija i Mirna Stevanović, a objavila Srpska književna zadruga.
- Ispod, tamo gde se Sava uliva u Dunav, nalazi se oronula kula, Nebojša, što znači "Ne boj se!"; sa ovih otvora su u Dunav bacani leševi pogubljenih. U ovoj kuli u najdubljoj tamnici u koju je prodirala voda bio je zatočen plemeniti knez Jevrem Obrenović, brat kneza Miloša; on je u otvorenoj borbi naterao pašu da izruči zarobljenike. Uspomene koje se vezuju za ovom mesto, probudile su pomisao na šumskoga trola koji steže svoje jake noge oko vrata princa Agiba, kako nam pripoveda bajka. Pre pogledu na ovaj jezivi propali toranj čini mi se kako osećam da me vlažni zidovi stežu poput trolovih nogu. Kakve se samo strahote vezuju za ovaj prizor koji sada pred nama leži ispunjen najlepšom sunčevom svetlošću, sa svežim zelenim drvećem, suncem obasjanim minaretima, kupolama i kućama s crvenim krovovima - zapisao je Andersen u svojoj putopisnoj knjizi.
Podsetimo, zvanični odnosi između Srbije i Danske uspostavljeni su 1917. godine, a nekadašnji danski premijer A. F. Rasmusen posetio je Srbiju oktobra 2003. i novembra 2008. godine.
Recept: Tarana sa orasima i medom – slatko jelo iz sirotinjske kuhinje koje danas pravi samo poneka baka
Nije ni kolač, ni doručak, a hranila je generacije. Slatka tarana sa orasima i medom bila je jelo za dane kad nema puno – ali ima duše, volje i tople vode
Zaboravljeni običaj: U novembru se ne ostavlja kuća prazna, makar „da pas laje“
Kada su dani kratki, a noći duge, u srpskom narodu se znalo – kuća ne sme da ostane sama. Makar neko da prespava, da se čuje glas, da pas zalaje. Tišina kuće bez duše zimi se smatrala lošim znakom.
Zrno u kesi, češalj pod jastuk: Predmeti koje su žene u novembru stavljale „za sreću“
U narodnom verovanju, novembar je vreme kada se duša zatvara, a kuća mora da se „utvrdi“ sitnicama koje znače mnogo – obični predmeti koji štite dom, decu i zdravlje
Jesenje „prespavalice“: Kako su naši stari čuvali zdravlje snom do Nikoljdana
U narodnom verovanju, od Aranđelovdana do Nikoljdana ne leže se kasno, ne ustaje se rano, i ne budi se dete iz sna – jer se u snu odmara ne samo telo, već i duša pred zimu
Zašto se u kući ne peva naglas u novembru: Vreme tihe reči i sabranosti
U narodnoj tradiciji, novembar nije mesec za pesmu. To je vreme kada se povlači duša, spušta pogled i čuva tišina – jer kad priroda utihne, ni čovek ne bi trebalo da viče
Komentari(0)