Glumica iz centra Beograda otišla da živi na selu: Od imanja je napravila bajku, a ovom se najviše raduje
Naša glumica Ivana Mihić je iz Beograda otišla da živi na selu, gde je napravila pravu bajku.
Glumica Ivana Mihić nekada je plenila gledaoce kraj malih ekrana svojom lepotom i stasom. U poslednje vreme , javnost nema priliku da je viđa tako često. Gradsku buku i vrevu zamenila je mirnim životom na selu.
Printscreen
Ivana je sa majkom otišla na selo, gde su pronašle svoju oazu mira. Ona često sa svojimpratiocima na Instagramu deli fotografije na kojima se vidi kako izgleda njeno obrađeno imanje.
Možda vas zanima:
Ona je bila najlepša glumica Jugoslavije, on je osvojio sva naša srca, a njega su obožavale ćerke predsednika: Ove naše poznate ličnosti su se zamonašile
Nekada su im godila svetla reflektora i sva medijska pompa koja se stvara oko njih, a onda su odjednom osetili neverovatan mir u našim pravoslavnim zdanjima.
Cela Jugoslavija je bila zaljubljena u nju: Glumica je volela samo jednog, njegovu smrt nikad nije prežalila
Njena životna priča nije nimalo laka
Ona je tu provela i deo detinjstva, a sada joj veoma prija mir koji u gradu ljudi ne mogu ni da zamisle.
- Još pre mog rođenja roditelji su kupili imanje i sazidali kuću, nedaleko od Beograda, u kojoj su živeli poslednjih desetak godina. Kroz ceo moj život tu smo provodili veliki deo leta, a ponekad i zime. Dunav protiče na oko dve stotine metara od kuće, te sam se kao dete često kupala i igrala pored vode - prisetila se Ivana detinjstva, pa je nastavila:
- Pravila sam kućicu na drvetu, imala svoju družinu po uzoru na neke od omiljenih junaka iz dragih mi knjiga za decu, sa drugarima preko leta zarađivala za džeparac berući voće na okolnim plantažama, vozila bicikl od jutra do mraka, igrala se istraživača po okolnim šumama, s majkom pravila ajvar i džemove, a sa ocem pomagala komšiluku kada se peče rakija - otkrila je Ivana u jednom prilikom za "Blic".
Glumica je istakla da se bavi vrtlarstvom, a ljubav prema tome nasledila je od majke.
- Oduvek sam volela da se bavim vrtlarstvom i uz moju majku, koja je na imanju bila glavni pejzažni arhitekta, bila sam sa tatom izvođač radova. Komšije su me hvalile, a ja uživala u tome da tati vredim kao tri sina.
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)