Pitanje koje izaziva česte nedoumice

Nemalo Srba usvojilo je jedan s verske strane štetan običaj da tokom posne slave gostima postavljaju mrsnu trpezu, čime čine veliki greh! Drugi koji su takođe okrenuti crkvi i dešavanjima unutar nje pak kažu da sve to nikako ne bi trebalo gledati tako strogo kritički.
Pojedini domaćini koji slave posnu slavu poput Svetog Nikole ili čija slava padne na posne dane sredu ili petak iznose pečenje uz obrazloženje da su se svecu i posnom danu odužili ribom koju postave na deo stola, a da je slava za okupljanje i druženje i da ne čine ništa loše i suprotno veri. Pojedinci se pozivaju i na to da im je lokalni sveštenik objasnio da to može baš tako.
- Valja upozoriti na još jedan poguban i štetan običaj, koji se polako iz neupućenosti u nekim našim krajevima uvlači u naš narod. Naime, kada neka slava padne uz post, u sredu ili petak, na primer Nikoljdan, koji je uvek u božićnom postu, taj dan se obavezno posti, bez obzira na to da li porodica iz nekih razloga ne posti taj post. Spremati mrsnu hranu za slavu je veliki i pogubni greh ako je post - upozoreno je na stranici Pravoslavni manastiri i crkve na društvenim mrežama, što u suštini odražava stav SPC.
Možda vas zanima:

ŠTA SE RADI SA SVEĆOM POSLE SLAVE? Ispoštujte sledeća 2 običaja kako ne biste "naljutili sveca"
Malo ko je upućen u to šta se dešava nakon što se slava završi

OBIČAJ OD 1018. GODINE: Kako su nekada Srbi slavili slavu?
Među Slovenima ova tradicija se u kontinuitetu najbolje i najduže održala kod Srba, gde smo je uspešno preneli kroz Hrišćanstvo do današnjih dana.
Možda vas zanima:

ŠTA SE RADI SA SVEĆOM POSLE SLAVE? Ispoštujte sledeća 2 običaja kako ne biste "naljutili sveca"
Malo ko je upućen u to šta se dešava nakon što se slava završi

OBIČAJ OD 1018. GODINE: Kako su nekada Srbi slavili slavu?
Među Slovenima ova tradicija se u kontinuitetu najbolje i najduže održala kod Srba, gde smo je uspešno preneli kroz Hrišćanstvo do današnjih dana.
Možda vas zanima:

ŠTA SE RADI SA SVEĆOM POSLE SLAVE? Ispoštujte sledeća 2 običaja kako ne biste "naljutili sveca"
Malo ko je upućen u to šta se dešava nakon što se slava završi

OBIČAJ OD 1018. GODINE: Kako su nekada Srbi slavili slavu?
Među Slovenima ova tradicija se u kontinuitetu najbolje i najduže održala kod Srba, gde smo je uspešno preneli kroz Hrišćanstvo do današnjih dana.
Sve ovo se dodatno aktuelizuje činjenicom da sada kreće vreme najvećih slava u Srba, koje se okončavaju na proleće Đurđevdanom. Pa i taj Đurđevdan ili, recimo, Sveti Jovan - šta ako budu na posni dan?
Na pomenutoj stranici su naveli da je bolje ne slaviti nego praviti "javnu sablazan i navoditi na greh druge (goste) da mrse na veliki praznik, u vreme kada crkva naređuje post".
- Kad slava padne u sredu ili petak, a nije post, gozba i mrsni slavski ručak može se odložiti za naredni dan. Pogrešno je, kako to neki čine, na dan slave kada je post, "prikazati" na trpezi malo ribe i posne hrane, a posle postavljati i služiti mrsnu hranu. To je svojevrsno licemerje i nije dostojno hrišćanina, Srbina i pravoslavca, pogotovo kad se zna da se može čak lepše i jeftinije pripremiti ručak od ribe i posne hrane.
Međutim, verski analitičar Draško Đenović smatra da je manji greh šta će se pojesti u odnosu na ono što se govori i čini.
- DŽaba vam da postite ako ćete kod kuće da bijete ženu, da potkradate firmu ili nešto drugo. DŽaba vam post, a boga spominjete samo u psovkama. S druge strane, ako ćemo da budemo iskreni o postu, onda bi trebalo da se odreknemo i alkohola i cigareta, a svi znamo da ne postoji slava na kojoj neko ne upali cigaretu. Nažalost, ovo se odomaćilo. Slave su postale više poput izgovora da se okupe prijatelji, nego što se sećaju sveca kog slave.
Đenović dodaje da bi se pola srpskih porodica viđalo samo na sahranama da nema slava:
- Kad su sreda i petak, ili kad slava pada u post, trebalo bi da bude posna hrana, ali sada je veliko pitanje koliko Srba zaista slavi slavu zbog sveca i boga, a koliko zbog onoga što sam spomenuo. Mnogi su običajni vernici, pravoslavci, jer su im to bili očevi, dede i pradede, a ne zato što veruju. Mnogi obeležavaju i slave jer, kako kažu, "valja se", a pola njih i ne ide u crkvu, što je tek posebna priča - naglašava Đenović.
Činjenica je, dodaje, da se običaji zanemaruju, posebno u gradovima, dok se u selima to koliko-toliko poštuje:
- Imamo i situacije da ljudi podižu kredite da bi slavili slavu, jer je cena ribe i svega otišla u nebesa. Za slavu bi trebalo da dođe pop u kuću da osvešta kolač ili da domaćin ode ujutru do 10 sati u crkvu da se kolač preseče, zaključuje on.
(Kurir)

Milutin Milanković – naučnik koji je želeo da popravi vreme
Od Beča do Beograda, od klime do kalendara: priča o Srbinu koji je ostavio trag i na nebu i na Zemlji.

Knez Miloš i pečat koji je čuvao moć: Priča o simbolu vlasti i lukavstvu jednog vladara
U doba kada je svaka odluka nosila težinu, pečat kneza Miloša Obrenovića bio je više od voska i metala – bio je oružje politike, pregovora i kontrole.

Izletište sa dušom: Devojački bunar i neobična crkva od drveta
Jedinstveno bogomolje u Banatu, okruženo legendom o nesrećnoj devojci i tišinom Deliblatske peščare.

Rtanj i njegova majčina dušica – miris koji leči
Biljka iz srca misteriozne planine, koja krije lekovitu moć i vekovima inspiriše narodne priče.

Prognana pesnikinja: Kako je Desanka Maksimović pisala stihove na papiru od šećera
Kako je nežni glas srpske poezije preživeo proterivanje i ratne godine, pišući i na papiru iz pakovanja šećera.
Komentari(0)