Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave Matijevdan, slavu posvećenu Svetom apostolu i jevanđelisti Mateju

Matej je bio Jevrejin i bogati poreznik. Sakupljao je prihode na putu koji je od Kapernauma prelazio iz Galileje u Siriju.
Poreznici nisu bili omiljeni u narodu, koji ih nije cenio i držao ih je za korupmirane i obredno nečiste. Matejev život se promenio kada ga je Isus Hrist pozvao da ga sledi, a kasnije ga je Hrist uvrstio među 12 apostola.
Naoružan božanskom silom, propovedao je hrišćanstvo i isceljivao bolesne, izgonio đavole, lečio gubave i vaskrsavao mrtve. Matej je bio očevidac i svedok Isusovog života i zemaljske smrti, vaskrsenja i uznošenja na nebo.
Apostol je, po prijemu Svetog Duha, prvo propovedao jevanđelje u Palestini, u Jerusalimu i okolini. Po odlasku iz Jerusalima propovedao je hrišćanstvo u Makedoniji, Siriji, Etiopiji.
Prema predanju, Sveti apostol Matej je napisao prvo jevanđelje – Sveto jevanđelje po Mateju, te se naziva i jevanđelist Matej. Danas je dobro pročitati Jevanđelje koje je on napisao, ali i platiti sve poreze i dugove.
Kaže se da Sveti Matej nikada nije jeo meso, nego se hranio povrćem, voćem i žitaricama. Matijevdan se u mnogim porodicama, a naročito među Srbima iz Hercegovine obeležava kao krsna slava.
Matej se smatra zaštitnikom carinika, poreznika, bankara i računovođa, pa tako i Uprava carina Srbije obeležava upravo ovaj dan kao svoju krsnu slavu od 2001. godine.

Zadužbina kraljice koja je volela Srbiju: priča o manastiru Gradac
Na obroncima Golije, u tišini guste šume i među izvorima bistre vode, stoji manastir Gradac – veličanstvena zadužbina kraljice Jelene Anžujske. Njegova istorija, arhitektura i priče o osnivačici govore o vremenu u kojem su žene retko imale priliku da ostave svoj trag, a ona je to učinila na najlepši način – darujući Srbiji hram jedinstvene lepote.

Od Seobe Srba do kraljevskog ateljea – put Paje Jovanovića
Među srpskim slikarima, ime Paje Jovanovića zauzima posebno mesto. Njegove raskošne istorijske kompozicije i majstorski portreti osvojili su evropske galerije i dvorove, a njegovo ime postalo sinonim za spoj umetnosti, preciznosti i kosmopolitskog duha.

Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.

POTEGAO PIŠTOLJ NA KOLEGU, SVEČANO OTVORIO WC NA SPLAVU: Filmska životna priča Pavla Vuisića, ostavio čak TRI TESTAMENTA
Ljubav našeg naroda prema Pavlu Vuisiću kao glumcu proporcionalna je našoj potpunoj neupućenosti u njegovu biografiju, privatni život, politička gledišta i svetonazor, depresiju koju je lečio alkoholom, i njegovu omrazu prema glumi.

Mihajlo Pupin – dečak iz Idvora koji je pravio svoje prve izume
Pre nego što je postao svetski poznat naučnik, pronalazač i profesor na Kolumbija univerzitetu, Mihajlo Pupin bio je radoznali dečak iz banatskog sela Idvor. Njegovo detinjstvo bilo je ispunjeno igrom, ali i neutaživom željom da otkriva kako stvari funkcionišu.
Komentari(0)