Jedno ime nosilo je čak 8 najmoćnijih žena u Srbiji: Njih su voleli srpski vladari, a evo ko su one bile
Ime Jelena nosilo je najviše supruga srpskih vladara, čak 8. To su bile žene kralja Uroša I, Milutina Nemanjića, cara Dušana, zatim kralja Vukašina Mrnjavčevića, despota Stefana Lazarevića, Lazara Brankovića i Stefana Tomaševića i supruga vožda Karađorđa.
Beležeći srpsku istoriju od velikog župana Stefana Nemanje pa do poslednjeg vladara jedne srpske dinastije, među imenima njihovih supruga, lepotom i učestalošću, ubedljivo se ističu dva imena - Jelena i Ana.
Najčešće su to bile grčke princeze vizantijskog porekla – čak njih 10. Zatim je bilo 8 Srpkinja, 4 bugarske princeze, 3 mađarice, 3 Rumunke, 2 Italijanke, jedna Francuskinja… Od njih 33 samo 4 iz novije istorije nisu bile plemićkog roda, već obične građanke (Karađorđeva Jelena, Aleksandrova Persida, Miloševa Ljubica i kraljica Draga).
Od svih vladara kralj Milutin Nemanjić ženio se najviše puta – čak pet, dok mladi kralj Milan Obrenović, brat kneza Mihaila, jedini nije stigao da se oženi s obzirom da je umro u dvadesetoj godini.
Možda vas zanima:
Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.
Od Nemanje do poslednjeg cara – priča o lozi Nemanjića
Vladarska porodica koja je oblikovala srednjovekovnu Srbiju, ostavila manastire, zakone i carstvo koje je sijalo na Balkanu.
Možda vas zanima:
Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.
Od Nemanje do poslednjeg cara – priča o lozi Nemanjića
Vladarska porodica koja je oblikovala srednjovekovnu Srbiju, ostavila manastire, zakone i carstvo koje je sijalo na Balkanu.
Možda vas zanima:
Tri krune Nemanjića – priča o sinovima prvog srpskog kralja
Kada je 1217. godine u manastiru Žiča, pred rukom svog brata arhiepiskopa Save, Stefan Prvovenčani postao prvi kralj Srbije, započeo je novu epohu srpske državnosti. Njegovi sinovi – Radoslav, Vladislav i Uroš I – nasledili su krunu i nastavili očev put, ali svaki od njih na drugačiji način, kroz saveze, trgovinu i političke izazove srednjovekovne Evrope.
Od Nemanje do poslednjeg cara – priča o lozi Nemanjića
Vladarska porodica koja je oblikovala srednjovekovnu Srbiju, ostavila manastire, zakone i carstvo koje je sijalo na Balkanu.
Ime Jelena nosilo je najviše supruga srpskih vladara, čak 8. To su bile žene kralja Uroša I, Milutina Nemanjića, cara Dušana, zatim kralja Vukašina Mrnjavčevića, despota Stefana Lazarevića, Lazara Brankovića i Stefana Tomaševića i supruga vožda Karađorđa.
Ovo ime nosile su i srpske princeze: Jelena Balšić, devojačko Lazarević, kćer kneza Lazara i kneginje Milice, kao i princeza Jelena Karađorđević – najstarije dete kralja Petra Prvog Karađorđevića i kraljice Zorke…
Jelena potiče od grčkog “Helena” ili “Elena”, a koren ovog imena je u reči “hele”, što znači sunčeva svetlost, sjaj, blistavost.
Prema helenskoj legendi, to je bilo ime najlepše žene sveta, ćerke Zevsa. Pominje se i u Homerovoj “Ilijadi” – lepu Jelenu, ženu spartanskog kralja ugrabio je trojanski princ Paris i zbog toga je vođen Trojanski rat.
Međutim, važna je i druga Jelena – majka cara Konstantina Velikog, koji je Milanskim ediktom proglasio versku toleranciju i time ukinuo progon hrišćana, a Konstantin i Jelena su proglašeni za svetiteljima.
Najbrojnije posle Jelene, bile su Ane. Među njih pet spadaju žena velikog župana Stefana Nemanje, treća žena kralja Stefana Prvovenčanog, žena kralja Radoslava, četvrta supruga kralja Milutina, kao i jedna od žena cara Uroša I.
Ime potiče iz starohebrejskog “Hannah” tj. “hanna” od korena h-n-n, u značenju “milost, zahvalnost”, što je kasnije prešlo u latinski jezik te se izgovaralo “Anna”. Ime je majke Bogorodice Marije, pa je u raznima varijantama postalo popularno širom hrišćanskog sveta od najranijih vremena do danas. Od ovog imena izvedena su imena Aneta, Anita, Anica, Anka, Ankica, Anja… U poslednjih nekoliko decenija, čak, ovo ime je na samom vrhu na listi najčešće davanih imena devojčicama u Srbiji.
Među značajnijim imenima izdvajaju se svakako i Marija. Ovo ime nosila je druga supruga Stefana Dečanskog, vizantijska princeza, koja je bila čak 40 godina mlađa od svog supruga. Ostalo je i svedočanstvo o tome koliko je Stefan voleo i poštovao Mariju, kroz priču o tome da je o pobedi nad Bugarima kod Velbužda 1330. najpre obavestio nju, pa tek onda Državni sabor.
Druga značajna Marija bila je jugoslovenska kraljica, rumunska princeza i supruga kralja Aleksandra Ujedinitelja. Bila je velika dobrotvorka i jedna od najistaknutijih žena u našoj istoriji.
vikipedija
Ime Marija je latinska forma hebrejskog imena Mirjam (Miryam מִרְיָם). Spada među najstarija poznata ženska imena, veoma zastupljena u hrišćanskim zemljama. Samo značenje imena nije sasvim razjašnjeno. U različitim jezicima ima različita tumačenja: ona koju Bog ljubi, uzvišena, ona koja je voljena, gospođa, gazdarica, lepa, milostiva…
Ne smemo zaboraviti ni imena kao što su Milica, Teodora, Jelisaveta, Jevrosima, Olivera, Simonida, Persida, Zorka, Ljubica, Jerina, Natalija, Katalina/Katarina, Mara, Draga…
Sveti Arhangel Mihailo: Ko je zapravo Božji vojvoda koga Srbi slave na Aranđelovdan
Aranđelovdan, koji se obeležava 21. novembra, spada među najvažnije slave u srpskom narodu. Sveti Mihailo ne dolazi tiho – on dolazi s mačem, da preseče zlo i zaštiti pravdu.
Kako su naši stari prepoznavali dolazak zime: Zaboravljeni narodni „prognozeri“
Nisu imali aplikacije ni meteorologe, ali su znali – ako mačka legne na leđa, sneg je blizu. A ako dim ide pravo, dani su brojani.
Zašto se u kući ne peva posle zalaska sunca: Tiha pravila srpskog domaćinstva
Stari su govorili – „Ne pevaj uveče, da ne zaplačeš ujutru.“ U toj rečenici nije bilo pretnje, već mudrosti o poštovanju noći, doma i duhovnog mira.
KAKO SE BIRA SLAVA: Porodični zaštitnik kao nit identiteta
Mnogi se pitaju: zašto baš taj svetac, a ne neki drugi? Srpska slava nije samo običaj – ona je prvo nematerijalno kulturno dobro iz naše zemlje upisano na UNESKO listu. To je jedinstvena duhovna praksa koja povezuje generacije, gde svako domaćinstvo ima svog nebeskog zaštitnika – krsno ime.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Komentari(0)