U ovom muzeju nalaze se brojna reprezentativna dela svetski poznatih autora.
Printscreen youtube
Naivna i marginalna umetnost su dela neukih umetnika bez ikakvih akademskih pravila i smernica u njihovom radu. Dela naivne umetnosti su uglavnom depikcije iz svakodnevnog života, uglavnom na selu, a specifična su i zbog jarkih boja i amaterstkog predstavljanja ljudi na njima. Naivna umetnost se nalazi na listi nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije, a najpoznatija su dela naivnih umetnika Slovaka iz Kovačice.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
Kada se pomene ime Ljube Tadića (1929–2005), prva asocijacija gotovo svakog ljubitelja pozorišta i filma jeste – glas. Dubok, autoritativan, prodoran, bio je njegovo najmoćnije oružje. Uz njega, išla je i pojava koja je plenila – visoka figura, snažan izraz i stav glumca koji nikada nije poznavao strah na sceni.
Rođena u Čačku, školovana u Minhenu, živela između Beograda i Evrope, Nadežda Petrović bila je mnogo više od umetnice. Njene slike i danas krase galerije, a njeno ime vezano je i za hrabrost – jer je u balkanskim i Prvom svetskom ratu dobrovoljno negovala ranjenike, položila svoj život i ušla u legendu.
U Srbiji je 1960. godine otvoren muzej u kome su se našla najlepša dela naivne i marginalne umetnosti. Muzej naivne i marginalne umetnosti se nalazi u kući porodice Ristić, najlepšem primeru secesije u Jagodini.
Zahvljajući vrhunskim umetnicima, danas svetskim klasicima slikarima i vajarima različitih generacija, koji su se, počev od prvih decenija dvadesetog veka do danas, potvrdili visokim dometima svoje iskrene, nepatvorene, inventivne likovne misli, zahvaljujući jedinstvenoj instituciji, koja budno prati, sakuplja, proučava, sistematizuje, izlaže i publikuje, njihova dela od osnivanja, naivna i marginalna umetnost Srbije u okviru kontinuiteta razvoja ove umetnosti na svetskom planu, predstavlja nezaobilazno izvorište sa dubokom tradicijom i značajnim potencijalom u budućnosti.
U mnogim krajevima Srbije, naročito zimi, deci se na čelo stavljao krstić od brašna – da ih sačuva od straha, uroka i nečujnih senki koje noću lutaju oko kuće
Na litici iznad Lukovske Banje, usečena u stenu, stoji tiha crkva posvećena Svetim apostolima Petru i Pavlu – mesto molitve koje ne traži pažnju, ali ostaje u pamćenju
Dani pred Mitrovdan bili su više od pripreme za slavu – to je bilo vreme kada se kuća smiruje, oganj proverava, a duša podseća da dolazi sezona tišine i sabiranja
Umetnost je jedan od najboljih načina da se predstave ideje, kultura, sve što je važno i vredno pomena. Upravo to je cilj i ovog projekta koji podrazumeva izradu web-sajta koji će promovisati mlade slikare, stavljajući akcenat na uverenje da je budućnost u mladim, kreativnim ljudima.
Komentari(0)