Ovako se SLAVI SLAVA prema srpskoj tradiciji i običajima: Sveća se samo na jedan način PRAVILNO PALI I GASI, a za to malo ko zna
Slava je jedinstveno obeležje, znak raspoznavanja srpskog naroda u porodici pravoslavnih naroda. Srbi su jedini od primanja hrišćanstva do danas zadržali ovu specifičnu tradiciju. Prema rečima patrijarha Pavla, "ovaj naš lepi običaj nije svečanost pojedinca, kao što je na primer imendan ili rođendan, običaji koji postoje i kod hrišćanskih pravoslavnih naroda", već je "slavlje šire zajednice: jedne porodice ili više njih, čak plemena".
Slava je proslavljanje jednog svetitelja kao zaštitnika porodice i njenog predstavnika pred Bogom. Na taj svečani dan okupljaju se članovi porodice sa gostima i uz slavske obrede i posebno spremljenu trpezu zahvaljuju svome svecu. Formu najbližu današnjoj slava je dobila u vreme Svetog Save, zahvaljujući kome se i održala kroz burnu istoriju srpskog naroda.
Prvi srpski arhiepiskop zabranio je dotadašnju praksu pominjanja svetih u hramu uz prinošenje krvnih žrtava i naredio je da svako u svom domu priredi gozbu u pomen svetitelju, a sveštenik je dužan da blagosilja trpezu i dom. Tako je javna svetkovina izmeštena u domove i od nje je nastala krsna slava. Proslave u krugu porodice bile su manje primetne, pa su preživele opasnosti turske i austrougarske vladavine. Slava se u današnjem obliku učvrstila u 19. veku i postala je najjači spomenik naše nematerijalne baštine.
Slave mogu da budu posne ili mrsne, a zavisno od toga slave li se uvek istog datuma ili ne, nepokretne ili pokretne. Ima oko 190 slava, dvadesetak najstarijih slavi se u kasnu jesen i zimu, od 19. oktobra do 14. februara. Najčešća slava kod Srba je Nikoljdan, a za njim slede Aranđelovdan, Đurđic, Đurđevdan, Jovanjdan, Lučindan, sve nepokretne slave.
Možda vas zanima:

Gde treba PRESEĆI SLAVSKI KOLAČ, kod kuće ili u crkvi: Dobro je da domaćin uradi ovo za BLAGOSTANJE i zdravlje porodice
Obeležavanje krsne slave u Srbiji prate brojni običaji. Sveća, ikona, kandilo, slavski kolač, ponekad jedan, dva, čak i tri – neke porodice ih seku sve na dan slave, dok druge jedan kolač seku uoči praznika, drugi sutradan, a treći dan posle važnog datuma. A gde je najbolje preseći slavski kolač, kod kuće ili u crkvi?

POŠTUJEMO IH OD DAVNINA: Ovo su srpski slavski običaji
Proslava slave, jedinstvenog srpskog praznika, doživela je kroz vreme i prostor velike promene, pa je potpuno jasno zašto se u različitim krajevima slede različiti običaji
Možda vas zanima:

Gde treba PRESEĆI SLAVSKI KOLAČ, kod kuće ili u crkvi: Dobro je da domaćin uradi ovo za BLAGOSTANJE i zdravlje porodice
Obeležavanje krsne slave u Srbiji prate brojni običaji. Sveća, ikona, kandilo, slavski kolač, ponekad jedan, dva, čak i tri – neke porodice ih seku sve na dan slave, dok druge jedan kolač seku uoči praznika, drugi sutradan, a treći dan posle važnog datuma. A gde je najbolje preseći slavski kolač, kod kuće ili u crkvi?

POŠTUJEMO IH OD DAVNINA: Ovo su srpski slavski običaji
Proslava slave, jedinstvenog srpskog praznika, doživela je kroz vreme i prostor velike promene, pa je potpuno jasno zašto se u različitim krajevima slede različiti običaji
Možda vas zanima:

Gde treba PRESEĆI SLAVSKI KOLAČ, kod kuće ili u crkvi: Dobro je da domaćin uradi ovo za BLAGOSTANJE i zdravlje porodice
Obeležavanje krsne slave u Srbiji prate brojni običaji. Sveća, ikona, kandilo, slavski kolač, ponekad jedan, dva, čak i tri – neke porodice ih seku sve na dan slave, dok druge jedan kolač seku uoči praznika, drugi sutradan, a treći dan posle važnog datuma. A gde je najbolje preseći slavski kolač, kod kuće ili u crkvi?

POŠTUJEMO IH OD DAVNINA: Ovo su srpski slavski običaji
Proslava slave, jedinstvenog srpskog praznika, doživela je kroz vreme i prostor velike promene, pa je potpuno jasno zašto se u različitim krajevima slede različiti običaji
Na slavu se gosti ipak pozivaju
Nekoliko dana pred slavu sveštenik posećuje kuću i osveštava vodicu. Potrebno je da na stolu okrenutom prema slavskoj ikoni, kraj koje gori kandilo, bude spremna posuda sa vodom, buket bosiljka, sveća, kadionica sa žarom, tamjan i spisak svih ukućana. Činu osvećenja vodice trebalo bi da prisustvuju svi članovi porodice kako bi primili blagoslov od sveštenika i bili poškropljeni osvećenom vodicom. Ukućani popiju malo svete vode, a ostatak se čuva za mešenje slavskog kolača.
I pozivanje gostiju deo je slavskih priprema. Od davnina je uoči slave neko od mlađih ukućana prenosio gostima poziv domaćina. Nosili su bardak okićen cvećem, negde se uz poziv slala jabuka ili pogača, a u nekim krajevima se na slavu ne poziva, podrazumeva se da će očekivani gost doći. To je takozvana zvanica, skup domaćinstava koja se okupljaju u određenim prilikama.
Zvanica se održava sve dok je uzajamna
Neki gosti dolaze i nepozvani. To su putnici namernici, posebno poštovani kroz istoriju srpskog naroda koji su se gostili kao i sve zvanice.
U moderno vreme pozivanje na slavu je lična volja domaćina. Obično se zna krug ljudi koji se međusobno posećuje na slavama, a i poziv i podsećanje pred slavu česta su pojava.
Kolač, sveća i žito su simboli slave
Slava je pre svega molitveno sabiranje članova uže i šire porodice i njihovih prijatelja. Njena suština je u slavljenju svetitelja, zaštitnika doma. Neizostavni delovi svakog slavskog obreda su sveća, slavski kolač, vino i žito. Kolač i vino su simboli tela i krvi Hristove, a žito simbol smrti i vaskrsenja njegovog.
Slavski kolač se lomi u crkvi, kada na dan slave domaćin s ukućanima dođe na liturgiju, ili u kući svečara. U mnogim krajevima pored kolača mese se i obredni hlebovi, koji čine posebnu celinu narodnih običaja.

Bio je srpski vladar iz senke: Pričalo se da je vanbračni sin kneza Miloša, posle ubistva Mihaila venčao se njegovom verenicom, a onda je misteriozno umro
Blaznavčevo delo i njegov uticaj na istoriju Srbije ostali su nedovoljno istraženi i istorijski nepotpuno ocenjeni. Poslednji sati u životu Milivoja Petrovića bili su veoma intrigantni, kao i čitav njegov život, a njegova iznenadna smrt je i dalje obavijena velom misterije.

„Beli medenjak“ iz Negotinske krajine: Zaboravljena sorta belog luka koja se suši u vencima
Luk koji ne pecka, već miriše na detinjstvo: Stara sorta iz Negotina čuva ukus zaboravljenih bašta

Manastir Jovanje – zaboravljeno svetilište na vodi u dolini srpskih svetinja
Najtiši manastir Ovčarsko-kablarske klisure: Jovanje – svetinja kojoj se pristupa čamcem i molitvom
Isposnica Svetog Save iznad Studenice – mesto gde je nastao prvi srpski tipik
Tišina visoko iznad Studenice: U steni iz koje je proizašao srpski monaški poredak

Manastir Gornjak i isposnica Grigorija Sinaita: Tišina stene u kojoj se čula molitva
U klisuri Mlave, pod senkom litica, i dalje stoji mesto gde se Srbi učili tišini – isposnica Grigorija Sinaita, jednog od duhovnih stubova srednjovekovne Srbije
Komentari(0)