Iako udaljene hiljadama kilometara, hotel Kleridžis(Claridges) i Atelje 212 imaju nešto što ih spaja.
Shutterstock
Godina 1945. u zaraćenoj Evropi nije imala puno povoda za radost. Okupirana i razbijena Kraljevina Jugoslavija je pre 4 godine ostala bez svoje nezavisnosti, a kralj sa svom svojom pratnjom je izbegao u hednu od retkih zemalja Evrope na koju nemačka osvajačka noga nije kročila.
U Londonu, zajedno sa ostalim izbegličkim vladama osnovana je i jugoslovenska vlada, a politički život i pokušaj pomoći narodu u okupiranoj Jugoslaviji je nastavljen. Mladi kralj je pred sobom imao burne godine koje će mu ostaviti ožiljke do kraja života. Ipak život je išao dalje a obaveze mladog kralja nisu mogle da čekaju. U takvim uslovima kralj Petar II se i venčao sa princezom Aleksandrom od Grčke i Danske.
Neko vreme kasnije kraljevski par je dobio dete. Mali kraljević Aleksandar rođen je jula 1945. u hotelu Kleridžis u apartmanu koji je prethodno proglasom Vinstona Čerčila postao teritorija Kraljevine Jugoslavije, tako da je kraljević odmah po rođenju dobio titulu prestolonaslednika.
Stare beogradske zgrade na Vračaru i u Starom gradu kriju ne samo raskošne stanove, već i mračne priče. Otkrivamo urbanu legendu o jednom liftu koji, navodno, radi po sopstvenoj volji, staje na pogrešnim spratovima i iznova podseća stanare na tragičan događaj iz prošlosti. Jeziva koincidencija ili stvarna misterija?
Stare beogradske zgrade na Vračaru i u Starom gradu kriju ne samo raskošne stanove, već i mračne priče. Otkrivamo urbanu legendu o jednom liftu koji, navodno, radi po sopstvenoj volji, staje na pogrešnim spratovima i iznova podseća stanare na tragičan događaj iz prošlosti. Jeziva koincidencija ili stvarna misterija?
Stare beogradske zgrade na Vračaru i u Starom gradu kriju ne samo raskošne stanove, već i mračne priče. Otkrivamo urbanu legendu o jednom liftu koji, navodno, radi po sopstvenoj volji, staje na pogrešnim spratovima i iznova podseća stanare na tragičan događaj iz prošlosti. Jeziva koincidencija ili stvarna misterija?
Stare beogradske zgrade na Vračaru i u Starom gradu kriju ne samo raskošne stanove, već i mračne priče. Otkrivamo urbanu legendu o jednom liftu koji, navodno, radi po sopstvenoj volji, staje na pogrešnim spratovima i iznova podseća stanare na tragičan događaj iz prošlosti. Jeziva koincidencija ili stvarna misterija?
Stare beogradske zgrade na Vračaru i u Starom gradu kriju ne samo raskošne stanove, već i mračne priče. Otkrivamo urbanu legendu o jednom liftu koji, navodno, radi po sopstvenoj volji, staje na pogrešnim spratovima i iznova podseća stanare na tragičan događaj iz prošlosti. Jeziva koincidencija ili stvarna misterija?
Ali kakve veze sve ovo ima sa poznatim teatrom u centru Beograda? Atelje 212 je osnovan 1956, a osnovala ga je grupa umetnika sa namerom da se u njemu izvode komadi koji su avangardni u odnosu na ostala beogradska pozorišta.
Zašto 212 pitate se. Po široko rasprostranjenoj priči broj 212 simbolisao je koliko je stolica u novom ateljeu bilo u trenutku prvih izvedbi pozorišnih komada.
Druga, mnogo zanimljivija priča vezana je za Borislava Mihajlovića Mihiza, srpskog i jugoslovenskog književnog kritičara,književnika, dramaturga,pisca i esejistu. Sećate se onog londonskog hotela u kome je rođen prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević? Apartman koji je prethodno postao teritorija kraljevine Jugoslavije nosio je broj 212 na svojim vratima. Ova zanimljivost nam nagoveštava da Atelje 212 možda nije dobio svoj broj po broju stolica u njemu(postoje i priče da je imao 202 stolice, a ne 212) , već je moguće da je Mihiz, koji je po gradskim pričama bio simpatizer monarhije, dao ime po hotelskom apartmanu u kome je rođen mali Karađorđević.
Ova zanimljivost je jedna od mnogih koja je vezana za sedam decenija star teatar kroz koji su prošle mnoge glumačke legende i u kome su odigrani mnogi prelepi i kultni pozorišni komadi.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.
Voskarski zanat, mirisan i postojan, poput plamena sveće, jedna je od najstarijih veština očuvanja svetlosti u narodnoj i verskoj tradiciji. Još od vremena kada su domovi bili bez električne rasvete, ručna izrada sveća od pčelinjeg voska predstavljala praktičnu potrebu, kao i duhovni čin, svetlost koja obasjava porodično ognjište, crkve i sve tužne i svečane običaje.
Dinastija Karađorđević 13. decembra obeležava svoju krsnu slavu, Sv. Apostola Andriju Prvozvanog. Međutim, to nije bila i slava Karađorđa i njegovih sinova koji su slavili Sv. Klimenta (8.12.). U nastavku teksta pročitajte manje poznate istorijske činjenice i okolnosti pod kojima je Petar Karađorđević 1890. godine, promenio slavu i zaštitnika porodičnog doma odabrao svetog apostola.
Komentari(0)