Ošišala kosu, povila grudi, pa u boj krenula kao Milun: Sama odgajala 3 kćerke i još 30 siročića, radeći kao čistačica!
Hrabrost za koju malo ko zna - ona je žena koja se jednom rađa
Rođena u Koprivnici kod Raške 24. juna 1890. (mada se nalazi i godina rođenja 1891.), kao kći Radenka i Danice. Početkom Balkanskih ratova 1912. Milunka Savić, prerušena u muškarca i kao dobrovoljac Milun Savić postaje vojnik u Drinskoj diviziji.
"Ostalo je zapisano da se Milunka proslavila kao bombaš Drinske divizije, kao borac na opsadi Skadra, kao bombaš Drugog pešadijskog gvozdenog puka, po tome što je preživela golgotu prelaska srpske vojske preko Albanije i što je prilikom proboja Solunskog fronta vanredno dobila čin pešadijskog narednika i postavljena za komandira jurišnog voda. Da je Milun, zapravo, Milunka Savić, otkriveno je tek posle njenog prvog ranjavanja," priča detalje iz herojskih dana Milunke Savić, njen unuk Miroslav.
Učestvovala u borbama, pored ostalih kod Skadra i u Bregalničkoj bici 1913. U bolnici na lečenju od zadobijenih rana otkrva se da iza imena Milun krije se Milunka, što se ubrzo pročulo u srpskoj vojsci.
Možda vas zanima:
Zašto su Srbi narod koji nikada neće propasti: Milunka Savić je govorila!
Reči kojih se i danas treba sećati
ČUVENI VOZ ORIJENT EKSPRES, KASNIO JE SAMO JEDNOM: Čekao je srpsku heroinu MILUNKU SAVIĆ! Evo kako je to izgledalo!
Ovo se zaista desilo i to davne 1928. godine
Možda vas zanima:
Zašto su Srbi narod koji nikada neće propasti: Milunka Savić je govorila!
Reči kojih se i danas treba sećati
ČUVENI VOZ ORIJENT EKSPRES, KASNIO JE SAMO JEDNOM: Čekao je srpsku heroinu MILUNKU SAVIĆ! Evo kako je to izgledalo!
Ovo se zaista desilo i to davne 1928. godine
Možda vas zanima:
Zašto su Srbi narod koji nikada neće propasti: Milunka Savić je govorila!
Reči kojih se i danas treba sećati
ČUVENI VOZ ORIJENT EKSPRES, KASNIO JE SAMO JEDNOM: Čekao je srpsku heroinu MILUNKU SAVIĆ! Evo kako je to izgledalo!
Ovo se zaista desilo i to davne 1928. godine
Početkom Prvog svetskog rata ponovo se prijavljuje kao dobrovoljac i to kao član "gvozdenog puka". Komandant puka, bio je Dimitrije Matić. U isto vreme u jedinici ovog puka bile su dve hrabre heroine: Milunka Savić i Škotlanđanka Flora Sanders.
U toku povlačenja srpske vojske preko Albanije, početkom januara 1916. bila je teško ranjena pa je preneta u Bizertu na lečenje. Istakla se u borbama za Kajmakčalanu, u okuci Crne reke, kada je "gvozdeni puk" bio priključen 122. francuskoj kolonijalnoj diviziji, zarobila je 23 bugarska vojnika. Za njena junaštva čuli su i saveznički vojnici, pa se i kod njih pronosila vest o hrabroj srpskoj devojci Milunki Savić.
Posle oslobođenja Bitolja, kad je otpočeo rovovski rat, kao dobrovoljac ušla je u Moravsku jurišnu četu, da se bori sa najboljim i najhrabrijim ratnicima ove divizije. O njenom junaštvu i ratnim podvizima govorilo se u savezničkim armijama.
U njenu čast postrojavani su elitni saveznički pukovi i njihove ratne zastave spuštane u njenu čast na pozdrav. O ratniku Milunki Savić pisala je strana saveznička štampa. Posle rata dopisivala se sa francuskim ratnim komandantima: Emilom Gepratom i Lujom Franše Depereom. Uprkos slavi i počastima ostala je i dalje skromna kakva je bila kao čobanica u dolini Ibra. Ranjavana je više puta.
Za pokazanu hrabrost u borbama dobila je čin narednika. Pismeno je pohvaljivana od strane savezničke komande na Solunskom frontu. Najpoznatija i najhrabrija žena ratnik u Prvom svetskom ratu među Srbima, dobila je mnoga srpska i saveznička odlikovanja: dva ordena Karađorđeve zvezde sa mačevima, Srebrnu i Zlatnu medalju za hrabrost Miloš Obilić, Spomenicu oslobodilačkih ratova 1912—1913. Albansku spomenicu, Spomenicu za oslobođenje i ujedinjenje 1914—1918. dva francuska Ordena legije časti, francuski orden Ratnički krst sa zlatnom palmom, ruski orden Krst svetog Đorđa Pobedonosca i druga.
"Na svečanosti je odlazila u šumadijskoj narodnoj nošnji. Na njenim grudima blistao je red najviših odlikovanja. Oficiri školovani u Sen Siru, Vest Pointu, čuvenim vojnim akademijama, zastajali su — gledajući je. Bili su počastvovani prisustvom te žene, ali o njoj nisu znali ništa. Na jednom svečanom prijemu, prišao joj je jedan mlađi strani pukovnik i rekao: "Madam, odlikovanja koja vi nosite nedostižna su za većinu vojnika. Borio sam se u drugom svetskom ratu. Ali, vi ste bez sumnje, u svoje vreme bili hrabriji. Možete li da mi kažete svoj čin?!" Milunka se osmehnula i rekla: "Zašto ne, pukovniče, ja sam — narednik ..."
Zbog podviga u ratu prozvana je Srpska Jovanka Orleanka. Hrabro i stoički je sa svojom generacijom podnosila ratne nedaće.
Kada su ratovi završeni, kraće vreme bila je na službi u vojsci u Sarajevu, gde se venčala sa Veljkom Gligorijevićem, činovnikom Hipotekarne banke. Ubrzo se demobilisala. Kao dobrovoljac dobila je malo imanje na novoosnovanoj dobrovoljačkoj koloniji Marijin majur, kasnije nazvanoj Stepanovićevo, nedaleko od Novog Sada.
Na dobijenoj zemlji podigla je malu kućicu, koju je ubrzo prepustila sestri Slavki, a ona prešla da živi u Beograd. Muž Veljko, sa kojim je imala kćer Milenu ubrzo je napustio porodicu, a Milunka kao samouka bez škole, zaposlila se u Hipotekarnoj banci kao čistačica gde je dočekala i penziju.
Jedno vreme pre dolaska na Voždovac, živela je u Skadarskoj ulici. Od svojih sredstava kupila je neveliku kuću na Voždovcu. Pred samu njenu smrt, nakon nekoliko novinskih tekstova o zaboravljenoj srpskoj heroini, dodeljena joj je garsonjera u naselju Braća Jerković.
Milunka Savić odgajila je i tri usvojene kćerke: Milku, zaboravljeno dete sa železničke stanice u Stalaću, Radmilu-Višnju, svoju sestru od ostarelih ujaka i ujne i Zorku, sirotu devojku iz Dalmacije.
Pored toga, iškolovala je još 32 dece, što od rodbine, što sa strane. Milunka Savić je ovo mogla postići jer je imala znatne prinadležnosti: platu, invalidninu i francuska primanja uz dve legije časti. U slobodnom vremenu šila je šinjele za vojsku, u čemu su joj pomagala i deca.
Zanimljivo je da je u stanu za vreme školovanja držala i bugarskog studenta Bebela Ninkova, sina komandanta poražene bugarske vojske u Prvom svetskom ratu, koji je do Milunke došao po preporuci svoga oca da mu Milunka pomogne dok se ne snađe.
Ostao je do kraja studija i oženio se Milunkinom sestrom od ujaka Radmilom-Višnjom (1921—2004).
Milunka Savić umrla je u Beogradu 5. oktobra 1973. godine. Sahranjena je na Novom groblju. Danas jedna ulica u Beogradu nosi njeno ime.
(riznicasrpska.net)
PROČITAJTE Da li je na planeti više ljudi ili pohlepe
Da li ima dovoljno mesta za sve ljude na planeti i da li ima više pohlepe ili ljudi, pročitajte podatke, pa zaključite.
SPOZNAJA JE VAŽNA Zrelost je sposobnost biti sam – Kako da se pripremite na vreme?
U stvari svi smo oduvek sami, ali ta spoznaja obično kasni, kasno je shvatimo. Roditelji umiru, partneri ponekad odlaze, deca rastu. Okolnosti se menjaju i mi sa njima .
Žensko ime sa MOĆNIM značenjem: Roditelji se sve češće opredeljuju za njega jer u sebi nosi jaku simboliku
Prelepo žensko ime čije značenje mnogi nisu znali
Stavite jednu stvar na dno saksije i gledajte kako se događa čudo za 3 dana! Trik koji provereno radi
Pre sadnje biljaka i cveća važno je osigurati da zemlja za biljke ima odgovarajuću količinu hranjivih materija, a umesto da koristite đubrivo iz prodavnice, možete napraviti sami prirodno đubrivo, koje će vašoj biljci obezbediti sve što joj je potrebno.
ŽRTVA NEMILOSRDNOG NASILNIKA Rosa je stradala braneći čast, ako ste prošli Siminom ulicom, videli ste spomen obeležje, ovo je priča o njoj
Mirosanda Satarić, 1968. godine, na uglu ulica Simine i Višnjićeve u Beogradu, ubijena je od strane policajca Milorada Golubovića. Tragično je stradala dok je šetala za ruku svoju šestogodišnju ćerku. Razlog za ovu tragediju bio je što je Mirosanda rekla “ne” navalentnom nasilniku. Policajac Milorad Golubović je presudio Mirosandi revolverom.
Komentari(0)