Zbog izbeglica iz Rusije otvoren BUDISTIČKI HRAM: Koji deo BEOGRADA je dobio ime po Kalmicima?

Ko su bili kosooki Evropljani?

Zbog izbeglica iz Rusije otvoren BUDISTIČKI HRAM: Koji deo BEOGRADA je dobio ime po Kalmicima?
фонд Российского Этнографического музея

Posle Oktobarske revolucije, na ulicama Beograda ili na banatskim livadama, nije uopšte bilo neobično videti kosooke izbeglice budističke vere, koji su kod nas stigli iz Carske Rusije. U pitanju su bili Kalmici, narod koji je u Rusiji živeo na teritoriji između Crnog i Kaspijskog mora, a budući da je život bio miran mešu pravoslavnim Rusima, s poverenjem su od sovjeta pobegli na teritoriju Srbije.  

O tome kako ih je Srpska pravoslvna crkva dočekala jasno govori činjenica da je ona kasnije bila sponzor u izgradnji budističkog hrama, jednog od prvih u Evropi. Iako taj hram više ne stoji, relativno kratak boravak Kalmika u srpskoj prestonici od nekoliko decenija ostaivo je značajan trag budući da je jugoistočni deo grada – Konjarnik, dobio taj naziv zahvaljujući njima. 

Kalmici su inače narod mongolskog porekla koji su budizam su primili relativno kasno u 15. veku nakon čega se ovaj narod "pripitomio". Carska Rusija ih je toplo dočekala ove pudiste i dala im nenaseljen prostor Kalmikiju, koja je po njima dobila ime. Posle Oktobarske revolucije, budući da su bili na strani cara, sa mnogim Belim Rusima došli su u Beograg. 

Obična radna snaga sa izuzetnim talentom 

Kalmici su još u svojoj domovini bili poznati kao narod koji dobro zna sa konjima, te su tako vekovima bili čuvari carskih granica, od muslimanskih i nemirnih plemena. Tako nije iznenađujuće da su posle dolaska na naša područja pojedini radili i živeli na ganzdinstvima u Banatu gre je bilo puno konja. 

Oni koji su došli u Beograd, bili su tretirani kao obična radna snaga. Ipak, jedna osoba posebno se istakla u pomaganju ovih izbeglica. To je bio vlasnik ciglane, Miloš Jaćimović, koji pored toga što je zaposlio muškarce, takođe im je omogućio domove u Velikom Mokrom Lugu.

Zbog izbeglica iz Rusije otvoren BUDISTIČKI HRAM: Koji deo BEOGRADA je dobio ime po Kalmicima? wikipedia
 

 

Kalmik po imenu Učur Kuljdinov igrao je za FK Jugoslavija, preteču Crvene Zvezde. Smatrao se pravim zavodnikom, budući da se tri puta ženio Srpskinjama i imao je sedmoro dece.

Prvi budistički hram u Srbiji 

Na zemljištu koje im je dao Jaćimović Kalmici su izgradili budistički hram, koji je završen 1929. godine. Svečano osvećenje hrama, prvog i jedinog takve vrste u Evropi, obavljeno je 12. decembra 1929. godine.

Ceremoniju osvećenja novog hrama su obavili bakša Namđal Nimbušev, duhovni vođa Kalmika u izgnanstvu, koji je za tu svečanu priliku doputovao iz Pariza, i bakša beogradski Umaljdinova, uz asistenciju dvojice sveštenika.

U Vodiču kroz Beograd objavljenom 1930. godine nailazi se na odrednicu o hramu, a godinu dana kasnije ulica u kojoj se hram nalazio dobija novo ime: Budistička ulica. Kada je dom sagrađen i počeo da funkcioniše, ubrzo potom formiran je i Budistički duhovni savet koji je bio spona među svim mesnim Kalmicima. Prilikom proslava većih budističkih praznika dolazili su i Kalmici iz drugih delova Srbije.

"Poznato kucanje na vrata"

Za vreme Nedićeve Srbije, Kalmici su odlazili da pomažu Nemcima u Banatu. Nemci su im obećali jednog dana nezavisnu Kamikiju, a zbog te saranje ubrzo su postali neprijatelji komunsita.

Kada su čuli da sovjeti dolaze, osetili su stari, poznati strah i pobelgi u Austriju s nemačkom vojskom.  Pojedine Kalmike, Nemci su mobilisali u vojsku, na kraju su zaštitili svoje saveznike i evakuisali ih sa sobom 1944. u Kanadu i Sjedinjene Države. 

U Americi nisu mogli da objasne da, iako su kosooki i budistički narod, ipak su Evropljani.  Na kraju su 1955. dobili svoju zemlju u Novoj Engleskoj, njihovo iseljenje sponzorisala je Tolstojeva fondacija. 

Kalmici koji su ostali u Jugoslaviji deportovani su posle rata u  Sovjetski savez, a potom u Sibir. 

Ipak situacija se popravila kada je staljin umro. Hruščov je dozvolio njihov povratak 1957. godine i povratio Kalmički Autonombu Oblast, koja je naredne godine postala autonomna republika 

Nekad izgubljeni u ravnici Banata i na obodima Beograda ndanss žive u Americi ili Rusiji. 

Komentari(0)

Loading