Najbolji majstori stigli su sa primorja i za pet godina u brdima Rasa podigli čudesnu crkvu, jedinstvenu po arhitekturi i živopisu.
„I tako poče zidati predivnu crkvu u ime presvete Bogorodice praznik Blagoveštenja, ne mestu zvanom Gradac…Zapovedila je da se sakupe svi narodi njezine države, izabra od njih najbolje umetnike, hoteći da podignu predivno zdanje toga hrama, mnogo i nebrojeno zlato neštedice dajući svima radnicima“, opisao je arhiepiskop Danilo Drugi, u „Žitiju kraljice Jelene“ kako je podizan Gradac.
Posle pada Novog Brda 1455. i prodora Turaka u ove krajeve manastir je zapusteo i opljačkan. Iguman Stefan i jeromonah Pajsije iz Đurđevih stupova, krajem 16. veka došli su u Gradac i zatekli crkvu bez krova. Obnovili su svetinju i kupolu pokrili olovom. Ali Turci su ponovo poharali zadužbinu kraljice Jelene.
Mitropolit Visarion zapisao je 1600. godine da je manastir pokraden i da su sve monaške kelije razorene do temelja.
Crkva je bila u ruševinama sve do odlaska Turaka.
Konačno, 1910. godine na crkvu je postavljen zaštitni krov oslonjen na drvene stubove koji su propali posle dvadesetak godina. U proteklih sto godina manastir je više puta obnavljan, a nekim čudom i pored toga što je crkva vekovima bila u ruševinama, ipak je, sačuvan deo fresaka i živopisa.
Taman toliko da možemo da vidimo kako su najbolji umetnici tog vremena ukrasili prelepu zadužbinu Jelene Anžujske.
Izvor: volim da znam
Komentari (0)