Luč se u mnogim krajevima Srbije koristi za potpalu, iscepkano u komade i vezano u snopove. Luč se dobija od četinara, najčešće crnog bora, koji je bogat smolom. Pošto je drvo inpregnirano smolom teško se kvasi pa i u vlažnoj sredini ostaje suvo i lako zapaljivo. Gori znatno duže u odnosu na drugo drvo istih dimenzija, daje jasan plamen, i ispušta prijatan miris smole.
Po luči su najpoznatiji stanovnici zapadne Srbije, Ere, koji su proizvodima luče snabdevali čitavu Srbiju. Za luč se vezuju mnoga narodna verovanja,a Pavle Sofrić Niševljanin piše:
U Bosni i Hercegovini veruje naš narod da luč odbija zle duhove i veštice, pa ga zato nosi u haljinama. Po zalasku sunčevu dete se inače ne iznosi iz kuće, već tek uz luč i komadić leba. Luč se ne sme baciti na đubre, a niti se sme gaziti. Ako se luč s obe strane zapali, onda se time kuga poziva u kuću, da sve ukućane potamani.
Čajkanović navodi da je luč kod našeg naroda u velikom poštovanju, gotovo isto kao i vosak. Ona brani od zlih duhova i veštica; zbog toga se krstići od luči ušivaju u haljine, a na kuće (ponegde u Bosni i danas još) meću ključaonice od luči. Sa zubljom luči nagorelom s obe strane tuku se zduhači — to je njivo oružje. Luč se upotrebljuje kao lek od zubobolje, i od krasta. Ako ovcu iskasapi vuk, treba je nakaditi nad luči, i ozdraviće, ma koliko da je iskasapljena (samo da joj grkljan nije prerezan).
Lepotesrbije.alo.rs je i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj
Komentari (0)