Milica je sa 20 godina abortirala i nikom ništa nije rekla: A onda joj se jednog dana javio Sveti Vasilije Ostroški, posle toga nikad više nije bila ista

Teodora Tojagić

14:00

Zanimljivosti 0

Milica je doživela pravo čudo na Ostrogu, posle toga više nikad nije bila ista

ostrog
rina

Milica je imala samo devetnaest godina kada je ostala trudna. Bila je to veza puna emocija, naglih odluka i mladalačkih snova. Njena prva prava ljubav, prvi momak sa kojim je spavala. Ali znala je da on nije čovek sa kojim treba da ima porodicu. Oboje su bili mladi i nezreli.

Nije imala kud, odlučila je da abortira. Da sve prizna roditeljima, nije dolazilo u obzir. Znala je da će je patrijahalni roditelji naterati da rodi dete.

Nikom nije htela da prizna svoju muku, pa je u tajnosti otišla kod doktora i prekinula trunoću.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

"Ovo što si uradila nije dobro, pratiće te do kraja života! Ne želim da mi stalno dolaziš sa istim "problemom", povedi računa o sebi," rekao joj je stogo doktor, a ove reči su je bolele više nego išta. 

Prekinula je vezu sa dečkom, posvetila se fakultetu i učenju, bila je ćerka za primer. Ali čitavo vreme osećala se bezvrednom, nedostojnom. Plašila se da uđe u crkvu, mislila je da će tamo svi upirati prste u nju i govoriti joj "Grešnica, grešnica..."

Godine su prolazile, a ona nikome nije priznala teret koji nosi na leđima. Naučila je kako da se smeje pred svima, dok je noću plakala do iznemoglosti.

Jednog dana, sedela je sa prijateljicom u kafiću na kafi, a ona joj je pričala o svom putovanju na Ostrog.

"Tamo ideš kad ti duša traži mir," rekla joj je drugarica.

Te večeri Milica je po prvi put pomislila: možda je vreme da potražim oproštaj – od Boga, od sebe. Možda je vreme da odem na Ostrog. 

Kako joj se rodila ta misao, Milica je zaspala mirno kako dugo nije spavala. 

Prošlo je par dana, a ona nije ni znala kako da se organizuje i ode na Ostrog. Godinama nije otišla u crkvu, izgubila je kontakt sa duhovnošću... A onda je Sveti Vasilije Ostroški pronašao nju..

Dok je stajala na autobuskoj stanici, videla je momka kako lepi plakat na kojem je pisalo: "Pokloničko putovanje na Ostrog". Polazak je bo 20. avgust - njen rođendan. 

Iscepila je komadić papira sa brojem i nastavila put dalje. 

Kako je dan odmicao, zaboravila je za plan da ode na Ostrog, zaboravila je kontakt telefon koji je stavila u džep farmerki....

Nakon par dana kada je omiljene pantalone rastresala da ih raširi da se suše iz džepa je ispao komadić papira sa brojem telefona agencije koja vodi vernike na putovanje na Ostrog. 

Da čudo bude veće, taj mali komadić papira se nije raspao prilikom pranja, ostao je očuvan a na njemu se jasno video broj telefona. 

Kao nekom silom privučena, Milica je uzela telefon i počela da ukucava broj telefona. 

1. "Halo, htela bih da se raspitam za putovanje na Ostrog," rekla je zbunjenim glasom koji i nije ličio na njen. 
2. "Ostalo je samo još jedno mesto, ukoliko želite polazak je 20. avgust," rekla joj je žena s druge strane "žice".Milica se više nije premišljala, rezervisala je kartu, uplatila sve što je trebalo, spakovala ranac i krenula put Ostroga. 

Put je trajao 16 sati. Putovalo se autobusom u kojem su sva mesta bila zauzeta. Čim je autobus krenuo, neka čudna obamrlost je uhvatila Milicu i ona je zaspala. Ne seća se više ničega, ali kada se probudila prva slika koju je videla bio je manastir Ostrog visoko u stenama. 

Neobjašnjiv strah je preplavio Milicu: "Jao, Bože, šta sam to uradila? Šta ako ne budem mogla da uđem u manastir," prestrašeno je mislila. 

Nije čula vodiča koji im je objašnjavao da od donjeg do gornjeg manastira treba da idu peške, da se noći ko se kako snađe, te da ih sutra u 9h čeka na parkingu kako bi se vratili nazad. 

Milica je uzela svoj ranac i krenula lagano putem ka gornjem manastiru Ostrog. 

Kako je nogom stupila na tlo Ostroga, tako su joj suze krenule na lice. Plakala je čitavim putem ka gornjem manastiru dok lagano koračala. 

Kada je ugledala kapiju gornjeg manastira, pala je na kolega osećajući jako prisustvo Svetog Vasilija Ostroškog. Ni sama nije znala kako se pored nje stvorio monah. 

"Dobro je što si napokon došla. Kreni pravo gore kod Svetog Vasilija, sve će biti dobro, sve će biti dobro," rekao joj je monah, blago je gurajući kroz kapiju. 

Ljudi koji su čekali u redu da pristupe moštima svetog Vasilija Ostroškog, počeli su da se sklanjaju ostavljajući joj otvoren put. Išla je kao u nekom snu. Ni sama ne zna kako je stigla, ali onaj momenat kada je ušla u pećinu u kojoj su bile mošti sveca, pala je ispred njih i počela da rida. 

"Znam da ne mogu da vratim vreme... ali molim te oprosti mi, oprosti mi, oprosti mi..."

I u tom trenutku, kao da joj je neko nežno spustio ruku na rame. Nije to bila čudesna svetlost ni glas s neba. Bio je to mir. Prvi put posle mnogo godina – osetila je tišinu koja nije bolela.

Vratila se kući drugačija. Nije zaboravila. Ali više nije bežala od svoje prošlosti. Naučila je da oproštaj ne znači zaborav, već prihvatanje. I da svaka žena, bez obzira na to koliko nosi tuge u sebi, ima pravo da se ponovo rodi.

Na Ostrogu je ostavila svoj teret. I ponela veru – u život, u nadu, i u sebe.

"Slava mu i milost," govorila je Milica svaki put kada bi neko spomenuo Svetog Vasilija Ostroškog.

@lepotesrbijee ČUVA BLAGO NEMANJIĆA: Mnogi su pokušali da uđu i nađu krunu cara Dušana, ali uzalud #lepotesrbije #srbija #cardusan #kruna #nemanjici #fyp #foryou #foryoupage ♬ original sound - LepoteSrbije

Komentari(0)

Loading