Na istoku Srbije, daleko od turističkih ruta i signala mobilne mreže, nalazi se planinski vrh koji čak i vetar zaobilazi u tišini. Veliki Vetren, najviši vrh planine Tupižnice, nije poznat širokoj javnosti, ali među meštanima okolnih sela važi za posebno mesto — ono gde se čuju samo sećanja.

Planina koja šapuće umesto da urla
Tupižnica se nalazi između Knjaževca, Boljevca i Zaječara, planina prekrivena bukovim i hrastovim šumama, sa pašnjacima koji se izdižu ka nebu. Vrh Veliki Vetren, visok 1160 metara, ne nosi ime slučajno — meštani kažu da „vetar ovde ne duva, već diše“.
Za razliku od drugih planinskih vrhova koji odzvanjaju hukom vetra, ovde vlada neobična tišina. Ta tišina, kažu stari pastiri, ima glas. Kažu da ako ostaneš sam na Vetrenu i ne govoriš, možeš da čuješ ono što više niko ne pamti.
Prihvatilište iz vremena turskih progona
Predanje kaže da su se tokom turskih progona meštani okolnih sela sklanjali baš na ovaj vrh. Zbog guste šume i teško pristupačnog terena, Turci nisu zalazili dublje. Na Velikom Vetrenu su žene sa decom krile ikone, krstove i zavetne predmete.
U jednoj udolini i danas postoji kamen koji lokalno stanovništvo zove „sto za molitvu“, a pored njega je navodno nekada bilo malo ognjište, gde su u potaji paljene vatre bez dima.
Stara staza koju samo retki znaju
Do Velikog Vetrena se ne stiže lako. Ne postoje markacije ni putokazi. Staza je zarasla, ali još uvek prohodna za one koji pitaju prave ljude. Najčešće polazi iz sela Gornja Bela Reka ili iz pravca Minićeva.
Na putu se sreću stari čobani, lovci i tek poneki planinar koji zna šta traži. Meštani kažu da oni koji dođu iz znatiželje — ne ostaju dugo. Ali oni koji dođu u tišini, vraćaju se.
Mesto za one koji traže mir, a ne atrakciju
Veliki Vetren nije destinacija za fotografije na Instagramu. Nema komercijalnog kampa, suvenira ni gužve. Samo kamen, trava, stara stabla i pogled koji seže preko čitave Timočke Krajine.
Za one koji žele odmor od sveta, tišinu bez prekida, i možda — da čuju nešto što su zaboravili — Veliki Vetren je više od vrha. On je zavet ćutanja u kome se prošlost ne zaboravlja, već diše zajedno s planinom.

Gde car i ptice vladaju: priča o Carskoj Bari
Na samo sedamnaest kilometara od Zrenjanina prostire se Carska Bara, najveće močvarno područje u Srbiji. Ovaj specijalni rezervat prirode je istovremeno i ptičji raj, i prirodna laboratorija, i podsećanje da prava čuda nisu uvek na vrhovima planina, već i u tišini vodenih ogledala.

Planina Ravna Gora: prirodna apoteka i istorijski simbol Srbije
Na padinama Suvobora, iznad Gornjeg Milanovca, prostire se Ravna Gora – planinsko područje koje je u srpsku istoriju ušlo kao simbol otpora tokom Drugog svetskog rata. Ipak, Ravna Gora je mnogo više od istorijskog pojma: to je kraj bogat šumama, livadama i pogledima koji osvajaju, mesto gde priroda i prošlost žive jedna pored druge.

Leči razna oboljenja i bolesti, izgleda kao raj na zemlji, a cena sića: Redovno je je posećivala Milunka Savić!
Jošanička Banja - planinska banja sa lekovitim izvorima, prirodnim lepotama i povoljnim smeštajem, nadomak Kopaonika

Gvozdena kapija: najdramatičniji prolaz Dunava kroz Srbiju
Gvozdena kapija, ili Đerdapska klisura, jedan je od najimpozantnijih prirodnih fenomena na Dunavu. Prostire se na oko 100 kilometara duž granice Srbije i Rumunije i vekovima je bila simbol prirodne moći, ali i prepreka ljudima i vojskama. Ovde se Dunav sužava, postaje najdublji i najdramatičniji, a stene planine Miroč nadvijaju se nad rekom kao prirodni bedemi.

OVO PLANINSKO SELO U SRBIJI JE IDILIČNO: Mesto gde bajka počinje i lepota o kojoj se priča, ZNATE LI O ČEMU JE REČ?
Poseta očaravajućem planinskom selu Zaovine
Komentari(0)