Zaboravljeni vidikovac na Stolovima kod Kraljeva: Mesto sa kog se „vide tri kiše i četiri reke“
Na planini Stolovi, iznad Kraljeva, nalazi se stara staza koja vodi do vidikovca poznatog samo lokalnim planinarima. Kažu da sa tog mesta, kad su oblaci niski, možeš istovremeno videti tri kiše i četiri reke koje presijavaju u daljini.
 
                                Planina Stolovi, čiji vrhovi bdiju nad Kraljevom i Ibarom, poznata je po svojoj mirnoj lepoti i gustom pašnjaku. Ali malo ko zna za tajni vidikovac do kog vodi uska, slabo obeležena staza. Meštani ga zovu “Gledanje tri kiše” – mesto sa kog, kad oblaci počnu da se lome nad dolinama, možeš istovremeno videti padavine na tri različite strane, kao i četiri reke koje se prepliću u pejzažu: Ibar, Studenicu, Ribnicu i Gružu.
Kako doći do vidikovca
Staza do vidikovca nije uređena za turiste.
                                                                                            
                                                
                                                
                                                                                                                                                                                                                                            
                                            
                                                                                                                                                
Možda vas zanima:
 
            Iz Sao Paola do Kraljeva : Priča Brazilke Nine koja je pronašla novi život u Srbiji
Podno srednjovekovne tvrđave Maglič, zahvaljujući entuzijazmu mladog arheologa Miloša Sretenovića, nastao je „Magličgrad“ – kamp i društvena zajednica koja okuplja volontere iz celog sveta. Među njima je i Nina Chandra (36) iz Brazila, koja je napustila uspešnu karijeru grafičkog dizajnera i komunikacijskog stručnjaka da bi krenula na put oko sveta.
 
            Stolovi kod Kraljeva: Planina slobodnih konja i beskrajnih pogleda
Na zapadnim obroncima Kopaonika, nedaleko od Kraljeva, prostire se planina Stolovi – krajolik u kojem se smenjuju prostrani pašnjaci, stada konja i vidikovci sa kojih pogled doseže do pola Srbije.
Možda vas zanima:
 
            Iz Sao Paola do Kraljeva : Priča Brazilke Nine koja je pronašla novi život u Srbiji
Podno srednjovekovne tvrđave Maglič, zahvaljujući entuzijazmu mladog arheologa Miloša Sretenovića, nastao je „Magličgrad“ – kamp i društvena zajednica koja okuplja volontere iz celog sveta. Među njima je i Nina Chandra (36) iz Brazila, koja je napustila uspešnu karijeru grafičkog dizajnera i komunikacijskog stručnjaka da bi krenula na put oko sveta.
 
            Stolovi kod Kraljeva: Planina slobodnih konja i beskrajnih pogleda
Na zapadnim obroncima Kopaonika, nedaleko od Kraljeva, prostire se planina Stolovi – krajolik u kojem se smenjuju prostrani pašnjaci, stada konja i vidikovci sa kojih pogled doseže do pola Srbije.
Možda vas zanima:
 
            Iz Sao Paola do Kraljeva : Priča Brazilke Nine koja je pronašla novi život u Srbiji
Podno srednjovekovne tvrđave Maglič, zahvaljujući entuzijazmu mladog arheologa Miloša Sretenovića, nastao je „Magličgrad“ – kamp i društvena zajednica koja okuplja volontere iz celog sveta. Među njima je i Nina Chandra (36) iz Brazila, koja je napustila uspešnu karijeru grafičkog dizajnera i komunikacijskog stručnjaka da bi krenula na put oko sveta.
 
            Stolovi kod Kraljeva: Planina slobodnih konja i beskrajnih pogleda
Na zapadnim obroncima Kopaonika, nedaleko od Kraljeva, prostire se planina Stolovi – krajolik u kojem se smenjuju prostrani pašnjaci, stada konja i vidikovci sa kojih pogled doseže do pola Srbije.
Možda vas zanima:
 
            Iz Sao Paola do Kraljeva : Priča Brazilke Nine koja je pronašla novi život u Srbiji
Podno srednjovekovne tvrđave Maglič, zahvaljujući entuzijazmu mladog arheologa Miloša Sretenovića, nastao je „Magličgrad“ – kamp i društvena zajednica koja okuplja volontere iz celog sveta. Među njima je i Nina Chandra (36) iz Brazila, koja je napustila uspešnu karijeru grafičkog dizajnera i komunikacijskog stručnjaka da bi krenula na put oko sveta.
 
            Stolovi kod Kraljeva: Planina slobodnih konja i beskrajnih pogleda
Na zapadnim obroncima Kopaonika, nedaleko od Kraljeva, prostire se planina Stolovi – krajolik u kojem se smenjuju prostrani pašnjaci, stada konja i vidikovci sa kojih pogled doseže do pola Srbije.
Možda vas zanima:
 
            Iz Sao Paola do Kraljeva : Priča Brazilke Nine koja je pronašla novi život u Srbiji
Podno srednjovekovne tvrđave Maglič, zahvaljujući entuzijazmu mladog arheologa Miloša Sretenovića, nastao je „Magličgrad“ – kamp i društvena zajednica koja okuplja volontere iz celog sveta. Među njima je i Nina Chandra (36) iz Brazila, koja je napustila uspešnu karijeru grafičkog dizajnera i komunikacijskog stručnjaka da bi krenula na put oko sveta.
 
            Stolovi kod Kraljeva: Planina slobodnih konja i beskrajnih pogleda
Na zapadnim obroncima Kopaonika, nedaleko od Kraljeva, prostire se planina Stolovi – krajolik u kojem se smenjuju prostrani pašnjaci, stada konja i vidikovci sa kojih pogled doseže do pola Srbije.
Najlepše vreme za obilazak je kasno proleće i rana jesen, kada trava miriše na kiseljak, a nebo nad dolinama menja boje iz minuta u minut.
Šta se vidi sa „gledanja tri kiše“
Kada oblaci naiđu sa Kopaonika i donesu vlagu, pred očima se otvara prizor kakav teško gde može da se doživi.
                                                                                            
                                                
                                                
                                                                                                                                                                                                                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                Na desnoj strani, niz Gružansku kotlinu, često se vidi pljusak koji poput belog zida spušta svetlost.
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                Levo, prema Ibru, kiša pada u tankim pramenovima.
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                A negde pravo ispred, iznad Ribnice, pljušti poput srebrne zavese.
                                            
                                            
                                            
                                        
                                                                                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                
I dok gledaš tri različite kiše, pod tvojim nogama, kao u pokretnoj slici, presijavaju četiri reke – njihovi tokovi uvijaju se kao svetlosne trake po dolini.
Zašto je ovo mesto ostalo nepoznato
Stari meštani Stolova i danas znaju za ovaj vidikovac, ali ga ne reklamiraju.
                                                                                            
                                                
                                                
                                                                                                                                                                                                                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                Veruju da su neka mesta „bolja kad su tiha“, i da pogled koji oduzima dah treba da bude dar za one koji umeju da hodaju, ćute i gledaju bez žurbe.
                                            
                                            
                                            
                                        
                                                                                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                
U selu Brezna kažu:
                                                                                            
                                                
                                                
                                                                                                                                                                                                                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                „Nije svako mesto za slikanje. Neka su samo za pamćenje.“
                                            
                                            
                                            
                                        
                                                                                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                
Šta treba znati pre polaska
Na stazu je najbolje krenuti rano ujutru, sa dovoljnom količinom vode i laganom obućom za planinarenje.
                                                                                            
                                                
                                                
                                                                                                                                                                                                                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                Tabela ili putokaza gotovo da nema, pa je preporučljivo ići sa lokalnim vodičem ili uz pomoć tačnih GPS koordinata.
                                            
                                            
                                            
                                        
                                                                                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                
Najvažnije – poštovati prirodu.
                                                                                            
                                                
                                                
                                                                                                                                                                                                                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                Jer ovo nije mesto koje treba osvojiti.
                                            
                                            
                                            
                                        
                                    
                                                                                                                                Ovo je mesto koje treba dočekati – kao tihi trenutak u kome svet pokazuje sve svoje boje odjednom.
                                            
                                            
                                            
                                        
                                                                                                        
                                    
                                                                                                                                
                                            
                                            
                                            
                                        
                                                                    
                                
 
            EVO ZAŠTO JE BAŠ NA FRUŠKOJ GORI PODIGNUT TOLIKI BROJ MANASTIRA: Za ovo mesto se vezuju BROJNE LEGENDE!
Bežeći pred Turcima i noseći sa sobom svete knjige, ikone i mošti srpskih svetitelja, narod je u decenijama i vekovima koji su usledili dolazio u fruškogorske manastire i naseljavao se uz njih
 
            Neće više gledati u nebo i moliti se da padne sneg: Durmitor dobija sistem za veštačko osnežavanje - staza na Savinom kuku biće spremna za skijaše
Durmitor veličanstveni, tako neretko nazivaju planinu na severu Crne Gore. Ove godine, za razliku od prethodnih, turistički radnici neće gledati u nebo i nadati se snegu, jer će uz pomoć Ministarstva turizma koje je izdvojilo novčana sredstva, jedna staza na Savinom kuku dobiti dugo očekivano veštačko osnežavanje.
 
            Ovaj manastir spada u najmisterioznije svetinje: Malo ko da se u njemu kriju grobovi koji su...
Obnova Bešenova otkrila je i grob jedne značajne, a poprilično zaboravljene ličnosti iz istorije Vojvodine
 
            Planina Devica kod Sokobanje: Mesto na kojem su žene tražile lek za telo i srce
Između jave i mita, Devica krije izvore, pećine i tišinu u kojoj su se nekada žene povlačile da se izleče, isplaču i osnaže
 
            Zalaz kod Sovljaka: Selo sa najlepšim suncem u Mačvi koje gori kao ulje u tanjiru
U srcu Mačve, tamo gde dan umire polako i bez žurbe, nalazi se Sovljak – selo tišine, starih kuća i zalazaka koji leče dušu
 
                 
             
            
Komentari(0)