ČARAPE KRALJA PETRA: Nema lepše PRIČE U CELOJ SRPSKOJ ISTORIJI i svako treba da je zna (FOTO)
U leto 1914. godine moćna Austrougarska monarhija napala je Srbiju. Posle očajničke i herojske borbe mnogo manje i slabije opremljene srpske vojske, izbora više nije bilo – jedini put za spas Srbije vodio je preko vrleti nepristupačne i negostoljubive Albanije.
I tu počinje ova priča …
Godine bola i ponosa
Za vreme povlačenja sa komandom se ka moru kretao i veliki broj stanovništva, kao i cela srpska Vlada i ostareli kralj Petar Karađorđević.
Među običnim stanovništvom koje je bežalo od neprijateljske vojske bila je i Makrena Spasojević. Krenula je iz sela Slovac kod Lajkovca da traži Marinka, sina jedinca koji je kao dobrovoljac otišao zajedno sa vojskom.
Posle više nedelja bezuspešne potrage nije imala snage da nastavi. Beskrajna kolona izbeglica i umorne vojske tada je već odavno prešla Kosovo i počela da ulazi u Albaniju. Upravo tu, u snegom okovanoj Albaniji, Makrena je srela kralja Petra.
Kada je starica shvatila da više ne može, zaustavila je kralja i zavetovala ga da pronađe njenog sina. Dala mu ono jedino što je imala – par vunenih čarapa koje je plela za Marinka.
Tragedija bez kraja
Makrena se posle ovog susreta vratila u svoje selo. Njen plač zbog nestalog sina i nesreće koja se nadvila nad ceo narod čuo je jedan ranjeni neprijateljski vojnik. Makrenina tuga ga je podsetila na njegovu majku koja je ostala negde daleko.
Poslednja želja mu je bila da ga Makrena oplače na sahrani i ona mu je tu želju ispunila. Priča kaže da je na njegovom grobu, posle sahrane i izdahnula.
Kralj Petar svoje obećanje nija zaboravio. Marinka je pronašao, ali umrlog od hladnoće negde u planinama Albanije. Vest o smrti njegove majke i o njenom nesebičnom gestu, primio je posle rata, kada je poslao svog savetnika da je traži.
Kralj Petar je naredio da se Makreni i Marinku na grobu podigne spomenik i postavi spomen-ploča na kojoj će pisati: “Ovaj spomenik podiže Petar Karađorđević Makreni Spasojević, koja leži ovde, i njenom sinu Marinku, koji se večnim snom smiri u gudurama Arbanije”.
Ipak, ovo nije kraj priče!
Nedugo posle ovoga, umro je i kralj Petar. Do kraja života se nije odvajao od vunenih čarapa majke Makrene. Držao ih je ispod jastuka na kome je spavao, a predanje kaže da je na samrti tražio da mu ih obuju i da je u njima umro.
Pola veka kasnije, komunističke vlasti su naredile da se spomenik Makreni i njenom sinu sruši. Samo pominjenje imena kralja Petra na ploči, bio je dovoljan razlog.
Spomenik je 2011. godine obnovilo Društvo srpskih domaćina i on i danas stoji u selu Slovac kod Lajkovca da svedoči o nesebičnoj ljubavi majke, “narodnom” kralju kome nije bilo ispod časti da nosi seljačke čarape i jednoj neverovatnoj priči koju je u svojoj knjizi ovekovečio Milovan Vitezović.
Film i serija “Kralj Petar Prvi” sa Lazarom Ristovskim u glavnoj ulozi delimično su zasnovani na ovoj priči.
 
            Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
 
            Veliko otkriće kod Prijepolja, arheolozi ostali u čudu: Pronašli pečat koji menja tok celog istraživanja, manastir nije posvećen Svetom Petru i Pavlu, već Svetom Simeonu Mirotočivom
Najnovija arheološka istraživanja sprovedena u manastiru Pustinja kod Prijepolja otkrila su istorijsku istinu koja menja dosadašnja saznanja. Iako se decenijama verovalo da je u pitanju manastir posvećen Svetom Petru i Pavlu, arheolozi su pronašli olovni pečat sa likom Svetog Simeona Mirotočivog, što potvrđuje da je manastir zapravo posvećen ovom svetitelju.
 
            Sveti Luka u srpskom narodu: Dan kada se ne radi, ne svađa i ne kreće na put
Sveti Luka je među najpoštovanijim svecima u srpskom narodu – ne samo kao apostol i lekar, već i kao duhovni štit pred dolazak zime
 
            MILAN SEKULIĆ, GRADITELJ ZGRADA „ALBANIJE" I „POLITKE": Dao je trajni doprinos izgledu Beograda
Kolekcionar Milan Sekulić, pored toga što je Beogradu zaveštao najveću privatnu zbirku ikona, ostavio je veliki trag kao graditelj.
 
            Kad se kuća čisti metlom u krug: Zaboravljeni rituali iz srpskih sela koje niko više ne radi
Nekada je metla bila više od alata – njome se nije samo uklanjao prah, već i zlo, bolest i nevolja, ako se koristila u pravo vreme i na pravi način
 
                 
            
Komentari(0)