ALEKSA JE ANKU KO BOGA VOLEO, ALI MOSTAR NIJE PRIHVATAO LJUBAV IZMEĐU 2 VERE Ostavio je, pa plačući gledao njene svatove
Iako je bila spremna da zbog braka s njim pređe u pravoslavlje, jedna od najlepših devojaka u Mostaru nije postala supruga slavnog pesnika
Čuveni mostarski pesnik Aleksa Šantić poznat je po brojnim ljubavnim pesmama, pa ne čudi što je ljubav imala posebno mesto u njegovom životu. Voleo je često, voleo je beskrajno, voleo je burno, a neke od njegovih najvećih ljubavi bile su Zorka, Emina i — Anka.
Ipak, najviše je voleo onu s kojom mu je bilo zabranjeno da bude. Za Šantića je posebna bila Anka Tomlinović, a i ona je njega, kako je zabeležio Jovan Dučić, neizmerno volela.
Ko je bila Anka Tomlinović? Ćerka vlasnika fotoateljea Stjepana Tomlinovića Anka doselikla se porodicom u Mostar početkom 20. veka, a zaljubljeni pesnik pratio je svaki njen korak.
Možda vas zanima:
ALEKSA ŠANTIĆ JE IMAO SAMO 55 GODINA KADA JE UMRO: Na samrtnoj postelji napsao je MOLITVU za koju se veruje da LEČI
Bolestan od tuberkoloze u februaru 1924. godine, Aleksa Šantić je preminuo. Iza njega je ostala MOLITVA, reči za koje se veruje da leče i daju utehu
Naš pesnik samo je jednu ženu za života voleo i sve pesme njoj posvetio: Majka ga pred ikonom zaklela da je ne oženi, a kad su stigli svatovi...
Aleksa Šantić obeležio je istoriju srpske književnosti emotivnim, ljubavnim stihovima, a njegova najveća ljubav je bila nesretna
Možda vas zanima:
ALEKSA ŠANTIĆ JE IMAO SAMO 55 GODINA KADA JE UMRO: Na samrtnoj postelji napsao je MOLITVU za koju se veruje da LEČI
Bolestan od tuberkoloze u februaru 1924. godine, Aleksa Šantić je preminuo. Iza njega je ostala MOLITVA, reči za koje se veruje da leče i daju utehu
Naš pesnik samo je jednu ženu za života voleo i sve pesme njoj posvetio: Majka ga pred ikonom zaklela da je ne oženi, a kad su stigli svatovi...
Aleksa Šantić obeležio je istoriju srpske književnosti emotivnim, ljubavnim stihovima, a njegova najveća ljubav je bila nesretna
Možda vas zanima:
ALEKSA ŠANTIĆ JE IMAO SAMO 55 GODINA KADA JE UMRO: Na samrtnoj postelji napsao je MOLITVU za koju se veruje da LEČI
Bolestan od tuberkoloze u februaru 1924. godine, Aleksa Šantić je preminuo. Iza njega je ostala MOLITVA, reči za koje se veruje da leče i daju utehu
Naš pesnik samo je jednu ženu za života voleo i sve pesme njoj posvetio: Majka ga pred ikonom zaklela da je ne oženi, a kad su stigli svatovi...
Aleksa Šantić obeležio je istoriju srpske književnosti emotivnim, ljubavnim stihovima, a njegova najveća ljubav je bila nesretna
Posmartao ju je, divio joj se, puštao je u svoje misli, a svaki put kad bi se Aleksa i Anka sreli, oni bi porazgovarali i prošetali zajedno. Navodno je Anka kasnije priznala da je uvek izlazila u isto vreme nadajući se da će sresti Šantića, dok je i on sedeo u dućanu dugo čekajući da ona naiđe i da joj se približi.
Nakon što je Anka saznala da Aleksa piše pesme, redovno je čitala "Goluba" i "Neven", a rezultat njihovih susreta i izjava ljubavi bila je Šantićeva pesma "Ako hoćeš".
"Il’ ako ćeš pjesmu moju O izvoru slasti bujne, Hodi, hodi na grudi mi, Da ti ljubim usne rujne!", pisao je.
Međutim, kada je dao pesmu Anki, ona ju je vratila bez komentara i okrenula leđa pesniku, da bi se potom okrenula, sa osmehom rekla: "A što se tiče onog ako hoćeš – hoću" i otrčala.
Ipak, Mostar tog vremena nije bio spreman da prihvati ljubav Srbina i Hrvatice, dok je i Ankin otac navodno želeo samo da joj obezbedi miraz i veliku kuću.
Navodno ni Šantićeva majka nije bila srećna zbog ove ljubavi, iako je Anka bila spremna da pređe u pravoslavlje iz katoličanstva da bi se udala za pesnika. Pisalo se da i je Aleksina majka jednog dana dovela sina pred ikonu Svetog Nikole i rekla: "Ako je dovede u kuću, majka će ih mrtve dočekati. Crni pokrov će biti njihovi svatovi".
Šantić nije mogao da se suprotstavi, pa je saopštio Anki da je nemoguće da postanu muž i žena, ali je dugo patio za njom i navodno joj posvetio mnoge svoje pesme. Samo godinu dana kasnije, Tomlinovićeva se udala za starijeg čoveka iz Zagreba i napustila njihov Mostar.
Kako je zabeleženo, svatovi su na dan venčanja prošli pored Šantićevog doma na Brankovcu, a on je sedeo pored prozora i plakao. Iako je posle Anke voleo i Zorku, Šantić se nikad nije oženio, a nakon rastanka lepo Hrvatici posvetio je mnoge svoje najtužnije pesme. Preminuo je od tuberkuloze 2924. godine u Mostaru, a iza sebe je ostavio brojna vanvremenska dela.
Uoči zimske slave: Zašto se kuća ne mete i ne presipa voda preko praga
U danima pred Aranđelovdan, Nikoljdan i Božić, srpski domaćini znali su – kuća se ne čisti na silu, ne izbacuje ništa preko praga i ne „dira tišina“ bez potrebe
Manastir Svetog Romana kod Đunisa: Svetinja koju zna samo tišina
Na obroncima Jastrepca, skriven između šuma i tišine, stoji manastir Svetog Romana – mesto gde ljudi dolaze ne da govore, već da slušaju ono što se u sebi više ne čuje
Zašto se u novembru nosi voda u kuću bez reči: Običaj tihe molitve koja se ne izgovara, ali se zna
U danima pred zimu, naročito uoči velikih praznika, naši stari su znali – voda se ne unosi u kuću bilo kako. Ako želiš da ti kuća bude mirna, voda se nosi ćutke.
Kako su se u novembru palile prve „domaće zvezde“: Ognjište, kandilo i lampa pre struje
U dugim novembarskim noćima, pre nego što je u selo stigla struja, srpske kuće osvetljavale su se plamenom – ne samo zbog svetla, već zbog poštovanja, tišine i porodične topline
Aranđelovdanske večeri: Zašto se kaže da Arhangel „ne prašta, ali čuva“
Uoči Aranđelovdana, koji se obeležava 21. novembra, u narodu se šapuće više nego što se govori. Sveti Arhangel Mihailo se ne slavi zbog veselja – već zbog zaštite, istine i tišine
Komentari(0)