Svetac koji se slavi na današnji dan uči nas šta su iskrene emocije
Sveti mučenik Agapije i sedmorica s njim su hrišćanski svetitelji. Sva sedmorica, sem Agapija, su bili sasvim mladi ljudi, a još nisu bili hrišćani, niti su se ikad krstili vodom, ali njihovo krštenje je bilo krvlju.
Jednog dana gledalo je ovih sedam mladića kako muče hrišćane, jedne na ognju, druge na vešalima, treće pred zverovima, pa videći sa kakvim trpljenjem hrišćani podnose sve muke, raspalili su se revnošću za Hrista, vezali su sami sebi ruke naopako i tako vezani došli pred Urbana govoreći: i mi smo hrišćani! Laske i pretnje Urbanove ostale su uzaludne.
Mladićima se pridružio i ugledni građanin toga grada, Agapije, koji je i dotle dosta stradao za Hrista, i počeo je još više u njima raspaljivati veru i ljubav ka Gospodu. Svi su mačem posečeni 303. godine.
Možda vas zanima:
Sveti Luka u srpskom narodu: Dan kada se ne radi, ne svađa i ne kreće na put
Sveti Luka je među najpoštovanijim svecima u srpskom narodu – ne samo kao apostol i lekar, već i kao duhovni štit pred dolazak zime
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Možda vas zanima:
Sveti Luka u srpskom narodu: Dan kada se ne radi, ne svađa i ne kreće na put
Sveti Luka je među najpoštovanijim svecima u srpskom narodu – ne samo kao apostol i lekar, već i kao duhovni štit pred dolazak zime
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Možda vas zanima:
Sveti Luka u srpskom narodu: Dan kada se ne radi, ne svađa i ne kreće na put
Sveti Luka je među najpoštovanijim svecima u srpskom narodu – ne samo kao apostol i lekar, već i kao duhovni štit pred dolazak zime
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Pomolite se u crkvi Svetom Agapiju za pravu ljubav
Ljubav prema ma kome ili ma čemu, čak i prema samome sebi, može kod čoveka vremenom ohladneti ili sasvim se izgubiti, pa i u mržnju se prevratiti. No ljubav čovekova prema Bogu, jednom zadobijena i utvrđena, teško hladni, sem ako neko već ne siđe s pameti. U onom prvom slučaju čovek umanjuje ili briše svoju ljubav ili zbog promena u sebi ili zbog promena u ljubavnim predmetima. U ovom drugom slučaju čovek može da umanji svoju ljubav, prema Bogu, samo i jedino zbog promena u sebi, a nikako zbog promena u Bogu.
Sve je to lepše i jasnije izrazio sv. Isak Sirin govoreći: "Ima ljubavi slične potoku od kiše, koji prestaje ubrzo po prestanku kiše. Ali ima ljubavi slične izvoru koji izbija iz zemlje, i koji nikad ne prestaje. Prva je ljubav čovečanska, a druga božanska.
Da biste spoznali pravu ljubav važno je da danas odete u ckrvu i pomolite se Svetom Agapiju.
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Zašto se gledalo da li se dim diže pravo: Znak dobra, zla i tihe poruke neba
U staroj srpskoj tradiciji dim nije bio samo posledica vatre – bio je poruka, predskazanje i pokazatelj duhovnog stanja kuće i naroda
Zašto se ognjište nije gasilo ni leti: Tajna plamena koji čuva kuću i dušu
Ognjište u staroj srpskoj kući bilo je više od mesta za vatru – bilo je srce doma, molitva predaka i tiha zaštita od svakog zla
Danas su Mitrovske zadušnice: Dan kada duše predaka dolaze da vide jesmo li ih zaboravili
U tišini groblja, uz sveću, koljivo i molitvu, Srbi danas obeležavaju dan koji nije ni tuga ni praznik – već veza između nas i onih koji su nas gledali kad smo prvi put udahnuli
Turci su raskopali Skenderbegov grob i kosti nosili kao amajliju: Albanski nacionalni heroj je Srbin, njegova porodica počiva u Hilandaru
Đurađ Kastriot je rođen u porodici srpskog porekla. Otac mu se zvao Ivan, a majka Vojislava (Vojsava). Ivan i Vojislava imali su četiri sina i pet kćeri. Zvali su se Repoš, Staniša, Konstantin, Đurađ, Mara, Jela, Angelina, Vlajica i Mamica.
Komentari(0)