SA NJOM SE UGASILA LOZA VUKA KARADŽIĆA Ovde je sahranjena Mina - poznata srpske slikarke 19. veka i kćerka čuvenog Srbina
Gornji Milanovac - Najpoznatija je kao kćerka Vuka Stefanovića Karadžića, iako je bila jedna od svega tri srpske slikarke koje su stvarale u Srbiji u 19. veku. Mina Karadžić Vukomanović ostavila je iza sebe bogat slikarski opus iako svoja dela nije ni potpisivala ni datirala.
- Vuk i Ana imali su trinaestoro dece od kojih su svi, osim Mine i Dimitrija, umrli u detinjstvu i ranoj mladosti do 1852. godine. Mina je rodjena u Beču i odrasla u kući u koju su dolazile mnoge poznate ličnosti srpske kulture toga doba, prijatelji i saradnici njenog oca. U maju 1858. godine sa majkom i ocem, doputovala je brodom iz Beča u Zemun. U Beogradu je prešla u pravoslavnu veru i dobila ime Milica. Udala se za siromašnog bratanca kneginje Ljubice, profesora književnosti na beogradskom Liceju Aleksu Vukomanovića, kaže istoričar Dragan Milojković.
Mina je bila izuzetno obrazovana devojka, a o njenom obrazovanju binuo se Jernej Kopitar. Osim nemačkog govoila je francuski, italijasnki, srpski i engleski jezik. Svom ocu je pomagala kao sekretar i pratila ga na putovanjima. Ipak, kroz život su je pratile brojne nesrećne okolnosti.
- Muž joj je umro posle samo godinu ipo dana braka, kada je njihov sin Janko imao svega tri meseca. Ona se kao samohrana majka sa sinom preselila u Beč. Posle nekog vremena umro joj je otac, a majka razbolela. Minin sin je umro 1878. goine u Rusiji, a ona je preminula 1894. godine i tako se ugasila Loza Vuka Karadžića, dodaje istoričar.
O državnom trošku njeno telo je iz Beča preneto je u Beograd i sahranjena je u grob njenog muža Alekse na Tašmajdanu. Početkom 20. veka njihove kosti zajedno sa sinovljevim su prenete u Savinac kod Gornjeg Milanovca gde su sahranjene u kripti porodične crkve Vukomanovića.
- Crkva u Savincu je grobna crkva porodice Vukomanović, iz koje je poticala kneginja LJubica, a čiji je Aleksa bio član. U crkvi je sahranjen veliki broj članova porodica Obrenović i Vukomanović, Obren Martinović – otac vojvode Milana, petoro dece Jovana Obrenovića, braća kneginje LJubice. Juna 1905, na inicijativu Mileve Alimpić, iz Beograda su prenete kosti Mine Vukomanović Karadžić, njenog muža Alekse i sina Janka. Od 2009. godine crkva Svetog Save ima status manastira, kažu u Muzeju rudničko-takovskog kraja.
Izvor RINA
CRNJANSKI JE NA NEVEROVATAN NAČIN OSVOJIO NAJLEPŠU BEOGRAĐANKU: Učinio je sve da je zavede, pa je varao IZA SVAKOG ĆOŠKA
Život Miloša Crnjanskog obeležia je jedna velika ljubav koji u gradio sa najlepšom Beograđankom Vidom Ružić, koja mu je bila podrška u svemu.
Nekršteni dani: Vreme kad se tišina ne prekida, a svet ne dira
Između Božića i Bogojavljenja, po narodnom verovanju, dolaze dani kada ništa ne počinje, ništa se ne pozajmljuje, i ništa se ne viče. Tada se poštuje tišina – jer „nije svaki dan Božiji“
Senke zimskog ciklusa: Kad se dan skrati, a duhovni svet približi
U narodnoj religiji, zima nije samo sezona – već vreme kada „nevidljivi svet hoda bliže ljudima“. Od Nikoljdana do Bogojavljenja, svaki korak se pravi s merom
ČAJKANOVIĆEVO VEROVANJE Dani kada narod veruje da se molitve čuju jače
U srpskom narodnom kalendaru postoje dani kada se kaže da se „otvaraju nebesa“. U tom trenutku, ni molitva ne mora da se izgovori naglas – dovoljno je da je srce spremno
Zapis – sveto drvo koje čuva selo pred zimu
U srpskoj tradiciji, naročito na jugu i zapadu Srbije, kraj svakog sela stoji stablo koje se ne seče, ne dira i ne zaboravlja. Kada zima krene niz planinu, zapis ostaje da ćuti, da gleda i da čuva
Komentari(0)