IZGOVORITE OVE REČI DANAS RADI DOBROG ZDRAVLJA Pravoslavni vernici slave čudotvorce Svetog Kira i Jovana, besrebrenjake čije su mošti bile lekovite
SPC i vernici širom planete danas obeležavaju praznik posvećen Svetom Kiru i Jovanu, hrišćanskim svetiteljima koje pobožni pamte kao čudotvorce.

Nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu. Kir je najpre živeo u Aleksandriji i kao lekar lečio ljude i lekovima a i molitvom. Pošto je tvrdio da bolesti napadaju ljude najviše zbog grehova, on je uvek upućivao bolesnike na pokajanjem i molitvu da bi tako povratili i telu zdravlje.
Kada je nastalo Dioklecijanovo (284 - 305) gonjenje hrišćana, Kir se udaljio u Arabiju gde je primio monaški čin. Ali kao što je bio čuven u Aleksandriji, tako se pročuo i u Arabiji, pa su ljudi i tu dolazili njemu za pomoć.
Čuvši za Kira, Jovan, tada rimski oficir u Edesi, došao je u Arabiju da ga vidi. Videvši se, oni su zavoleli jedan drugog kao brat brata, te su ostali zajedno da se podvizavaju.
Možda vas zanima:

Čuveni Krst sa tri prsta iz manastira Žiča: Kako je simbol srpstva opstao uprkos brojnim uništenjima?
Saznajte fascinantnu istoriju krsta iz manastira Žiča koji je vekovima bio simbol jedinstva i istrajnosti srpskog naroda

Blagoveštenje u steni: Tišina koja ne prestaje da moli
Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.
Možda vas zanima:

Čuveni Krst sa tri prsta iz manastira Žiča: Kako je simbol srpstva opstao uprkos brojnim uništenjima?
Saznajte fascinantnu istoriju krsta iz manastira Žiča koji je vekovima bio simbol jedinstva i istrajnosti srpskog naroda

Blagoveštenje u steni: Tišina koja ne prestaje da moli
Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.
Možda vas zanima:

Čuveni Krst sa tri prsta iz manastira Žiča: Kako je simbol srpstva opstao uprkos brojnim uništenjima?
Saznajte fascinantnu istoriju krsta iz manastira Žiča koji je vekovima bio simbol jedinstva i istrajnosti srpskog naroda

Blagoveštenje u steni: Tišina koja ne prestaje da moli
Na granici između vidljivog i skrivenog, uklesan u liticu Gornjačke klisure, postoji manastir koji iako zaboravljen, još uvek govori. Ne rečima, već tišinom, kamenom i tragovima svetlosti. To je Blagoveštenje kraj reke Mlake, mesto gde su nekada čuvani prepisi svetih knjiga, a danas čuvaju tajne vekova.
U to vreme mučena je Atanasija hrišćanka, sa tri kćeri u gradu Kanopu. Kada su čuli za ovo Kir i Jovan su došli u Kanop da hrabre majku i ćerke, da ne otpadnu od vere. I zaista, blagodareći savetima ovih svetitelja, Atanasija je pretrpela sva mučenja i sa ćerkama je pogubljena zbog vere u Isusa Hrista.
Ćerke Atanasijine zvale su se: sveta Teoktista od petnaest godina, Teodotija od trinaest godina i Evdokija od jedanaest godina.
Tada su mučitelji uhvatili Kira i Jovana pa ih, posle muka i tamnovanja, mačem posekoše, 311. godine. Njihova tela su sahranjena u crkvi apostola i jevanđeliste Marka.
Čudotvorci
Hrišćani veruju da su mnogobrojna čuda učinili ovi mučenici i za vreme života i posle smrti. Njihove mošti prenesene su za u vreme vladavine cara Arkadija u Rim.
Prenos njihovih moštiju iz Kanoposa u Manutin praznuje se 28. juna (11. jula). Sveti Kiril, patrijarh aleksandrijski, molio se Bogu, da uništi mnogoboštvo u mestu Manutinu, gde se nalazio idolski hram.
U hrišćanskoj tradiciji pominje se i da se tada javio patrijarhu anđeo Božji i rekao mu, da će Manutin biti očišćen od mnogoboštva, ako on prenese na to mesto mošti svetog Kira i Jovana.
Patrijarh je to odmah i učinio: preneo mošti mučenika u Manutin i sagradio tamo crkvu u ime svetih Kira i Jovana.
Hrišćani veruju da su se od moštiju ovih mučenika isceli od škrofula Amonije, sin aleksandrijskog gradonačelnika Julijana; neki Teodor od slepila; Isidor od Majuma izlečio se od truljenja crne džigerice; žena Teodora od otrovanosti; neki Evgenije od vodene bolesti, kao i mnogi drugi od drugih bolesti i muka. Njihove mošti prenete su iz Kanoposa u Manutin 412. godine.
Srpska pravoslavna crkva slavi ih 31. januara i 28. juna po crkvenom, a 13. februara i 11. jula po gregorijanskom kalendaru.
U nekim krajevima Srbije, ovi svetitelji slave se isključivo kao veliki čudotvorci i vidari. Ljudi ih naročito prizivaju u pomoć kada imaju problema sa nesanicom, kao i pri osvećenju vode i hrane.
Veruje se da će oni, kako od duhovnog, tako i od telesnog otrova, zaštititi sve koji im se danas pomole. Zato će porodice danas, u mnogim krajevima, pre ručka zapaliti sveću i pomoliti se Svetom Kiru i Jovanu čak iako im nije slava. Legenda kaže da to donosi zdravlje i sreću celoj porodici.
“Čudesa svetih Tvojih mučenika, darovao si nam kao stenu neoborivu, Hriste Bože: Njihovim molitvama razori savete zlorečitih i osnaži žezal carstva, kao Jedini Blag i Čovekoljubac.”

KAKO SU NASTALA SRPSKA PREZIMENA: Evo zašto se većina završava na - IĆ!
Prezime ili porodično ime, rođenjem nasleđujemo od predaka. Uz ime koje nam daju na rođenju i koje predstavlja našu ličnost i nas same, prezime označava poreklo, korene i tradiciju

Običaji koje umemo da prekršimo: Kako se pravilno gasi SLAVSKA SVEĆA?
Šta sve treba da ispoštuju oni koji slave slavu?
Čuveni šarci iz narodnih priča: Zašto se baš šareni konji pamte kroz vekove
Njihove boje nisu samo za ukras – šareni konji u srpskoj tradiciji nose sa sobom simbole snage, magije i odanosti

Zašto se šećer tradicionalno drži u drvenoj posudi
Stara verovanja i narodni običaji koji i danas žive u našim kuhinjama

Život posle bojišta: Šta je vojvoda Stepa zatražio umesto privilegija?
Kad je u januaru 1920. godine prešao u zasluženu penziju, vojvoda Stepa Stepanović odbio je državnu penziju od 3 000 dinara jer ju je smatrao prevelikom. Umesto toga, tražio je da mu država na dar pokloni samo njegovog starešinu—kobilu Vilu—konačno spasujući je od odstreljenja
Komentari(0)