Danas slavimo Prepodobnu KSENIJU RIMLJANKU: Veruje se da će doneti sreću svakoj ženi koja izgovori sledeće reči
Srpska pravoslavna crkva slavi je 24. januara po crkvenom, a 6. februara po gregorijanskom kalendaru
Prepodobna Ksenija rođena je u Rimu kao jedinica ćerka znamenitog senatora. Privučena ljubavlju Hristovom ne htede stupati u brak, kako željahu roditelji njeni, nego, da bi izbegla to, odbegne iz doma tajno sa dve robinje svoje, i dođe na ostrvo Koa, u mesto Milas, gde osnuje devičku obitelj podvizavajući se tu do smrti. Iako beše slaba žena, ipak imađaše mušku izdržljivost u postu, molitvi i bdenju.
Često po celu noć stajaše na molitvi; beše odevena bednije od svih sestara, a na hleb koji jeđaše, često posipaše pepeo iz kadionice. U času njene smrti (+ 450. godine) pojavi se divno znamenje nad devičkim manastirom: venac od zvezda sa krstom u sredini, sjajnijim od sunca. Od njenih moštiju mnogi bolesnici dobiše isceljenje. Robinje njene sledovahu u svemu primeru svoje igumanije, i kada umreše, biše sahranjene, po svojoj želji, kod nogu blažene Ksenije.
Prepodobna Ksenija i danas se smatra zaštitnicom žena. Pripadnice lepšeg pola danas bi trebalo da se suzdrže od bilo kakvog posla. naročito se to odnosi na kućne poslove.
Možda vas zanima:
Ujutru se ne daje ništa iz kuće pre nego što se neko prekrsti
Stari su verovali da dan počinje sa molitvom, a ne sa iznošenjem. Ko iznese hleb, so ili vodu iz kuće pre nego što neko u njoj izgovori „dobro jutro“ – mogao bi da iznese i sreću
Zašto ne valja da se u jednoj kući slave dva sveca?
U srpskom narodu se verovalo da dve različite slave pod istim krovom donose nemir, a da svetitelj traži svoj mir u porodici – bez podela, bez nadmetanja i bez tihe borbe u duhovnom redu
Možda vas zanima:
Ujutru se ne daje ništa iz kuće pre nego što se neko prekrsti
Stari su verovali da dan počinje sa molitvom, a ne sa iznošenjem. Ko iznese hleb, so ili vodu iz kuće pre nego što neko u njoj izgovori „dobro jutro“ – mogao bi da iznese i sreću
Zašto ne valja da se u jednoj kući slave dva sveca?
U srpskom narodu se verovalo da dve različite slave pod istim krovom donose nemir, a da svetitelj traži svoj mir u porodici – bez podela, bez nadmetanja i bez tihe borbe u duhovnom redu
Možda vas zanima:
Ujutru se ne daje ništa iz kuće pre nego što se neko prekrsti
Stari su verovali da dan počinje sa molitvom, a ne sa iznošenjem. Ko iznese hleb, so ili vodu iz kuće pre nego što neko u njoj izgovori „dobro jutro“ – mogao bi da iznese i sreću
Zašto ne valja da se u jednoj kući slave dva sveca?
U srpskom narodu se verovalo da dve različite slave pod istim krovom donose nemir, a da svetitelj traži svoj mir u porodici – bez podela, bez nadmetanja i bez tihe borbe u duhovnom redu
Danas bi trebalo da odete do crkve, zapalite sveću i izgovorite sledeće reči:
“U tebi se, mati, sigurno spase bogolikost, jer si primivši Krst, sledila Gospoda Hrista. Delima si učila prezirati telo, želeći više za dušu stvari besmrtne, zato i sa Anđelima, Sveta Ksenijo, raduje se duh tvoj.”
Zašto su žene nosile crni konac u kecelji?
Uvučen u čvor i ušiven u postavu kecelje ili bluzu, crni konac nije imao veze s šivenjem. Bio je amajlija, zaštita, tiha odbrana žene u svetu koji ne pita mnogo
Nedeljom se ne šije – ne zbog lenjosti, već zbog kazne
U narodu se govorilo da žena koja uzme iglu u nedelju, ušiva sama sebi nemir. Nedelja je dan kada treba ćutati, odmarati i slušati, ne boditi red iglom
Ujutru se ne daje ništa iz kuće pre nego što se neko prekrsti
Stari su verovali da dan počinje sa molitvom, a ne sa iznošenjem. Ko iznese hleb, so ili vodu iz kuće pre nego što neko u njoj izgovori „dobro jutro“ – mogao bi da iznese i sreću
Zašto se ne vraća metla ako se pozajmi?
U srpskoj narodnoj tradiciji metla nije bila samo alatka za čišćenje – već predmet koji nosi energiju doma. Kad se jednom da, ne vraća se – da se s njom ne vrati i ono što je iz kuće otišlo
Dušanov Zakonik bio je surov, ali pravičan: Vladalo je pravilo "Oko za oko, zub za zub", a ove brutalne kazne čekale su pijanice, preljubnike i one nepristojne
Dušanov zakonik donet je na saboru Vlastele i crkvenih velikodostojnika na Vaznesenje Gospodnje, 21. maja 1349. godine u Skoplju
Komentari(0)