Izgubio glavu u zasedi na Košutnjaku: Knez Mihailo Obrenović u smrtnom ropcu izgovorio tri reči koje su ostale misterija
Bio je na čelu Srbije u dva navrata i upamćen je kao jedan od najprosvećenijih vladara, čovek koji je isterao Turke iz naše zemlje i udario temelje moderne države

Srbija se seća jednog od svojih najprosvećenijih vladara, veštog diplomate i vizionara koji je udario temelje moderne države. Knez Mihailo Obrenović možda nije bio ono što je srpski narod želeo, ali jeste ono što mu je bilo potrebno. Knez je neumorno radio na modernizaciji države, približavanju Evropi, a za vreme njegove vladavine Srbija je po prvi put u modernoj istoriji prestala da bude tek “turska kasaba” i postane država rame uz rame sa ostalim evropskim zemljama tog vremena.
Sve ovo, u kombinaciji sa apsolutističkom vladavinom, Knezu Mihailu je donelo mnogo neprijatelja – i u zemlji i u inostranstvu. Na kraju, oni su mu i došli glave. Knez Mihailo ubijen je na Košutnjaku 29. maja (po starom kalendaru) 1868. godine. Glavni organizatori i izvršioci zavere su bili braća Radovanovići, koji su se svetili zbog robije svoga brata Ljubomira Radovanovića.
Kosta Radovanović, glavni izvršilac ubistva je bio imućan i ugledan trgovac. Njegov brat Pavle Radovanović je bio s njim za vreme atentata, a treći od braće je bio Đorđe Radovanović. Neposredni pomagači u ubistvu su bili Lazar Marić, bivši predsednik beogradskog okružnog suda i Stanoje Rogić, bivši trgovac.
Možda vas zanima:

Kad su kneza Mihaila iskasapili na Košutnjaku, on je došao da se uveri da je mrtav: Lovci na njegovu glavu spremili su odmazdu, a ceh je platio Karađorđev sin
Gotovo sva ubistva srpskih državnika povezuje jedna činjenica, a to je da su pred atentat kao po pravilu svi oni ostajali bez podrške velikih sila. Pošto nije bilo nijedne od tih najmoćnijih država koja bi ih zaštitila, oni bi bili prepušteni određenim činiocima unutar zemlje, koji su ionako želeli njihovo uklanjanje.

Kad su kneza Mihaila iskasapili na Košutnjaku, on je došao da se uveri da je mrtav: Lovci na njegovu glavu spremili su odmazdu, a ceh je platio Karađorđev sin
Gotovo sva ubistva srpskih državnika povezuje jedna činjenica, a to je da su pred atentat kao po pravilu svi oni ostajali bez podrške velikih sila. Pošto nije bilo nijedne od tih najmoćnijih država koja bi ih zaštitila, oni bi bili prepušteni određenim činiocima unutar zemlje, koji su ionako želeli njihovo uklanjanje.
Zvanična verzija tragičnih događaja na Košutnjaku kaže ovako – bila je nedelja, nešto oko 5 časova popodne kada je knez Mihailo krenuo kočijama da se preveze do Košutnjaka. Sa njim je išao njegov ađutant Svetozar Garašanin, sin Ilije Garašanina, a u kočijama su do kneza sedele Tomanija Obrenović, njegova strina, Anka Konstantinović, njegova sestra od strica i Katarina, Ankina ćerka. Od svih njih, naoružan je bio samo Svetozar i to samo jednom sabljom.
U parku na Košutnjaku pojavili su se Pavle i Kosta Radovanović u svečanim crnim odelima, cilindrima na glavama i uperenim pištoljima u pravcu kneževe kočije. Prvi je pred kočiju izleteo Kosta. Njega je knez Mihailo Obrenović prepoznao zbog spora oko njegovog brata Ljubomira. Na suđenju je Kosta izjavio da nije želeo da ubije nikog drugog osim kneza. Prvi je počeo da puca Kosta, pridružio mu se Pavle.
Knez Mihailo je ubijen sa tri hica, a takođe je stradala i Anka Konstantinović koja je svojim telom pokušala da zaštiti kneza, dok je Svetozar Garašanin ranjen pao sa konja i onesvestio se. Katarina je lakše ranjena. Prema onome što je Kosta ispričao na suđenju, poslednje reči kneza Mihaila bile su: “Dakle, istina je!”
Braća su počela da beže niz Košutnjak prema Topčideru. Tu ih je spazila i jedna vojna patrola i uhapsila ih. Svi zaverenici su izvedeni na saslušanje istog dana. Presuda je bila – smrt. Streljani su u ponoć na Karaburmi, ali pozadina ubistva nikada nije rasvetljena niti se o njoj raspravljalo.
Ubistvo kneza Mihaila je prvi pravi politički atentat u modernoj Srbiji. Kao nalogodavci pominjali su se Karađorđevići, ali i neke strane sile. Zbog poverljivih dokumenata o apsolutističkom režimu kneza Mihaila i presude na smrt Ljube Radovanovića, vlada je sakrila dokumenta sa salušanja i uzroke atentata. Javnosti je samo rečeno da su strani plaćenici ubili kneza Mihaila i da su kažnjeni smrću.

Njoj je Vuk Karadžić do groba bio zahvalan: Prva srpska književnica 3 puta se udavala pa testamentom sve ostavila u šoku
Eustahija Arsić, rođena 14. marta 1776. u Irigu je prva srpska književnica i vlasnica biografije kakvom se ne mogu pohvaliti ni znatno modernije i naprednije kulture u to vreme.

Najpametnija srpska poslovica: Rečenica koja sadrži svu mudrost ovog sveta
Svi smo mi učili naše stare poslovice kada smo bili deca, ali da li ste ih čitali kada ste odrasli? Mudrost našeg naroda sabrana na jednom mestu

Tajna monahinja za mirisni veš bez omekšivača: Ovako ga peru u manastiru, navike nikad ne menjaju
Veš opran bez hemije, a miriše danima? Monahinje koriste jednostavan, prirodan recept za pranje odeće koji čuva tkaninu, mirise, ali i naše zdravlje.

DA LI JE TAČNA IZREKA DA "GREH NE ULAZI NA USTA, NEGO IZLAZI IZ NJIH"? Otac Gojko Perović obrazlaže ovu staru nedoumicu
Koliko je tačna ona stara izreka da "Greh ne ulazi u usta, nego izlazi iz njih"? I kako treba u skladu toga verovanja da postupamo

Umro od teškog zapaljenja mozga, a grobari su ostali u čudu kad su podigli kovčeg u kojem je bio Vuk: Dugo se pričalo da nije u njemu bio
O njegov smrti malo se zna, a prema nekim podacima umro je od meningitisa, odnosno zapaljenja mozga
Komentari(0)