HOĆU PUŠKU I RATNI RASPORED! Za ovu srpsku heroinu verovatno niste ni čuli, a zvali su je SRPSKA JOVANKA ORLEANKA

Teodora Tojagić

14:00

Kultura 0

Njena praunuka je dramaturg i glumica Sanja Krsmanović Tasić koje je napravila predstavu „Priče hleba i krvi“ o Sofiji Jovanović.

HOĆU PUŠKU I RATNI RASPORED! Za ovu srpsku heroinu verovatno niste ni čuli, a zvali su je SRPSKA JOVANKA ORLEANKA
vikipedija

Sofija Jovanović (Beograd, 1895 — Beograd, 1979) bila je dobrovoljac i narednik srpske vojske u ratovima od 1912. do 1918. godine, dobila je 13 odlikovanja.

Otac se žalio što nema sina junaka

Rođena je u Beogradu kao ćerka mesara Jovanovića iz Dušanove ulice. On je imao više ćerki ali ne i sina, pa se i glasno žalio zbog toga što nema „sina junaka“. Bila je devojčica kad joj je otac umro, a maturantkinja kad je izbio Prvi balkanski rat 1912. godine.

Tada se javila Narodnoj odbrani kao dobrovoljac - četnik i prošla test pred komisijom koju su činili apotekar Karić, kapetan Voja Tankosić i major Vasić zvani Gorski car. Potom je prošla obuku u Prokuplju i Vranjskoj Banji, a prvo učešće u borbama imala je na Crnoj Čuki i Veljoj Glavi. Bila je prva žena borac u srpskoj vojsci.

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Možda vas zanima:

Prolazila je iza neprijateljskih linija, izvodila diverzije i iznenadne napade. Počela je da dobija odlikovanja, a francuski reporteri nazvali su je „srpska Jovanka Orleanka“. Tada se njena fotografija našla i na dopisnici, a objavljena je i u pariskom „Malom žurnalu“ 1912. godine.

Po završetku Drugog balkanskog rata zaposlila se kao činovnica u Direkciji železnice. Međutim mir je kratko trajao, ubrzo je izbio Prvi svetski rat i od samog početka, noći između 28. i 29. jula 1914. ona je bila učesnik prve bitke u kojoj je razbijen austrijski desant na Beograd.

HOĆU PUŠKU I RATNI RASPORED! Za ovu srpsku heroinu verovatno niste ni čuli, a zvali su je SRPSKA JOVANKA ORLEANKA vikipedija
 

Bila je u sastavu Sremskog dobrovoljačkog odreda gde je komandovala prvom grupom srpskih boraca koja je prešla preko Save u Srem da izvidi neprijateljske položaje i preseče telefonske žice do Zemuna. Sa njom su išli Miroslav Golubović, Predrag Karaklajić, Pavle Arsenić i Milivoje Lazarević. Poneli su i dve srpske zastave i postavili ih na karaulu, pokupili naoružanje i municiju i vratili se u Beograd.

Učestvovala je u bitkama na Drini i Kolubari

U oktobru 1915. godine kada je Nemačka povela ofanzivu na Srbiju bila je u borbama od Ade Ciganlije do poslednje odbrane Beograda, na Dorćolu, pod komandom majora Dragutina Gavrilovića. Preživela je i povlačenje preko Albanije, učestvovala u proboju Solunskog fronta. U ratu je bila ranjavana, izgubila je deo stopala i ostala invalid. Za junaštvo je dobila 13 odlikovanja.

Posle rata se udala za ratnog druga Tihomira Krsmanovića i nije se pojavljivala u javnosti. Preminula je 1979. godine i sahranjena je uz vojne počasti na Novom groblju u Beogradu.

Njena praunuka je dramaturg i glumica Sanja Krsmanović Tasić koje je napravila predstavu „Priče hleba i krvi“ o Sofiji Jovanović.

"Hoću i ja da tučem Turke"

Opis regrutacije: Prijavila se Narodnoj odbrani, ali tamo nisu hteli ni da čuju. Rekli su joj, u šali, da bi bio najveći greh da pogine tako mlada i lepa, jer Srbija na Turke šalje junake, a ne maturantkinje... Vratila se pokunjena, ali je sutradan opet došla. Kad je ugleda jedan major, reče:

- Kojim dobrom, devojko?

- Hoću pušku i ratni raspored! - rekla je odlučno. - Odavde neću otići bez puške. Ako posustanem ili se uplašim zadatka, ubijte me... Svi su moji u ratu, neću ni ja da sedim kod kuće.

- Dobro, devojko! - reče joj major. - Ne možeš na front, ali te možemo uzeti za bolničarku. Da vidaš rane junacima...

- Hoću pušku! - ponovila je. - Za bolničarke uzmite starije. Hoću i ja da tučem Turke!

Nisu imali kud: primili su je.

Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.

Ukoliko volite predivne fotografije naše zemlje, zapratite našu Instagram stranicu.

BONUS VIDEO:

Đorđe Vajfert

Gazda Đorđe – miris piva i otkucaji industrijskog srca Beograda

Kultura

18:00

26 avgust, 2025

U Beogradu krajem 19. veka, na Savskom vencu, dan je započinjao mirisom hmelja. Para se dizala iz velikih bakarnih kazana, a kaldrma ispred pivare bila je topla od jutarnjeg sunca. Među radnicima, obučen jednostavno, bez ikakvih odlikovanja i pratnje, šetao je vlasnik — gazda Đorđe Vajfert. Bio je to čovek koji je znao ime svakog radnika, ali i cenu svake litre piva, i koji je umeo da se zadrži kod majstora kotlarnice isto onoliko dugo koliko i kod bankarskog šaltera.

srednjovekovna bitka

Vukašin i Marička bitka: Sudbonosni trenutak srpske srednjovekovne istorije

Kultura

16:00

26 avgust, 2025

Kraj 14. veka bio je vreme burnih političkih previranja na Balkanu. U tom vihoru istorije izdigla se figura kralja Vukašina Mrnjavčevića – vojskovođe, vlastele i jednog od ključnih aktera u poslednjim godinama srpske srednjovekovne moći. Njegov uspon, savez sa carem Urošem, sukobi sa vlastelom i tragičan kraj na obalama Marice ostavili su dubok trag na sudbinu srpskog kraljevstva.

manastir jazak

Od moćnog cara do slabe krune – car Dušan i Uroš Nejak

Kultura

16:00

25 avgust, 2025

Smrt cara Dušana 20. decembra 1355. godine označila je prelomni trenutak u istoriji srpske srednjovekovne države. Na presto je došao njegov jedini sin, Stefan Uroš V, u narodu poznat kao Uroš Nejak. Period njihove smene na vlasti i Uroševe vladavine doneo je velike promene – od vrhunca moći do postepenog slabljenja carstva.

Komentari(0)

Loading