KNEZ KOJI JE BIO NESAVLADIV U DVOBOJIMA Neustrašivi Arsen Karađorđević, knez nemirnog duha koji nikome nije ustuknuo
Mnogi savremenici su u Arsenu videli figuru koja je bila najsličnija njegovom dedi, Voždu Karađorđu, od svih Karađorđevića.
Arsenije Karađorđević – Arsen, rođen 16. aprila 1859. godine u Temišvaru, kao najmlađe, deseto dete, u tom trenutku bivšeg srpskog Kneza Aleksandra Karađorđevića i Kneginje Perside.
Arsen je imao još četiri starije sestre i petoricu starije braće, među kojima je bio i Petar I, budući Kralj Srbije. Prema nekim podacima, Arsenovo pravo, kršteno ime bilo je Arsenije. Takođe, ponegde se kao mesto njegovog rođenja navodi Bukurešt.
Savremenici su ga smatrali „ludo hrabrim čovekom, vičnim svim vrstama oružja“, a Miroslav Krleža ga je opisao kao „brahijalnu silu od koje beži tane“.
Možda vas zanima:
Kralj koji to nikada nije postao - Od heroja sa Mačkovog kamena do zatvorenika u sopstvenoj zemlji
Princ Đorđe Karađorđević (1887–1972) bio je najstariji sin kralja Petra I Karađorđevića i kneginje Zorke Petrović-Njegoš. Rođen je posle sestara Jelene (1884–1962) i Milene (1886–1887, umrla kao beba), a pre braće Aleksandra (1888–1934) i Andrije (1890, preminuo kao beba). Kao prvorođeni sin, od rođenja je bio predodređen da nasledi presto, ali je splet karaktera, tragičnih događaja i dvorskih intriga preokrenuo njegovu sudbinu.
Krvava misterija u Topčideru 1842: Ubistvo Karađorđevićevog generala
U haotičnim godinama nakon Prvog i Drugog srpskog ustanka, Srbija je bila poprište političkih intriga i sukoba između Obrenovića i Karađorđevića. Jedan događaj iz 1842. godine ostao je upamćen kao prava krvava misterija – ubistvo generala Avrama Petronijevića, jednog od najbližih ljudi Karađorđevića.
Možda vas zanima:
Kralj koji to nikada nije postao - Od heroja sa Mačkovog kamena do zatvorenika u sopstvenoj zemlji
Princ Đorđe Karađorđević (1887–1972) bio je najstariji sin kralja Petra I Karađorđevića i kneginje Zorke Petrović-Njegoš. Rođen je posle sestara Jelene (1884–1962) i Milene (1886–1887, umrla kao beba), a pre braće Aleksandra (1888–1934) i Andrije (1890, preminuo kao beba). Kao prvorođeni sin, od rođenja je bio predodređen da nasledi presto, ali je splet karaktera, tragičnih događaja i dvorskih intriga preokrenuo njegovu sudbinu.
Krvava misterija u Topčideru 1842: Ubistvo Karađorđevićevog generala
U haotičnim godinama nakon Prvog i Drugog srpskog ustanka, Srbija je bila poprište političkih intriga i sukoba između Obrenovića i Karađorđevića. Jedan događaj iz 1842. godine ostao je upamćen kao prava krvava misterija – ubistvo generala Avrama Petronijevića, jednog od najbližih ljudi Karađorđevića.
Možda vas zanima:
Kralj koji to nikada nije postao - Od heroja sa Mačkovog kamena do zatvorenika u sopstvenoj zemlji
Princ Đorđe Karađorđević (1887–1972) bio je najstariji sin kralja Petra I Karađorđevića i kneginje Zorke Petrović-Njegoš. Rođen je posle sestara Jelene (1884–1962) i Milene (1886–1887, umrla kao beba), a pre braće Aleksandra (1888–1934) i Andrije (1890, preminuo kao beba). Kao prvorođeni sin, od rođenja je bio predodređen da nasledi presto, ali je splet karaktera, tragičnih događaja i dvorskih intriga preokrenuo njegovu sudbinu.
Krvava misterija u Topčideru 1842: Ubistvo Karađorđevićevog generala
U haotičnim godinama nakon Prvog i Drugog srpskog ustanka, Srbija je bila poprište političkih intriga i sukoba između Obrenovića i Karađorđevića. Jedan događaj iz 1842. godine ostao je upamćen kao prava krvava misterija – ubistvo generala Avrama Petronijevića, jednog od najbližih ljudi Karađorđevića.
Legenda o Arsenu kao pobedniku u mnogobrojnim dvobojima raširila se po svim viđenijim i značajnijim evropskim salonima. Šaputalo se da srpski knez nije hteo da usmrti prijatelja barona Manerhajma, već ga je samo ranio, stavljajući mu do znanja da je Aurora “njegova i Božja”.
Baron Manerhajm je bio potomak Nemaca koji su se doselili u Rusiju, dok je njegova porodica primila plemićku titulu krajem XVII veka od švedskih vladara.
S druge strane, mnogi savremenici su u Arsenu videli figuru koja je bila "najsličnija njegovom dedi od svih Karađorđevića".
Posedovao je taj nemirni duh, smelost i "ludu hrabrost" zbog koje nije zazirao ni od koga. Obojica su bili oficiri elitnog Kavaljergardijskog puka i važili za vrhunske borce, ali su bili i veliki prijatelji koji su znali do kasno da ostanu zajedno na skoro svakom okupljanju na koje bi bili pozvani.
Međutim, na jednom od prijema koje je početkom leta 1890. organizovao knez Feliks Feliksovič Jusupov, njih dvojica su razmenili teške reči, najverovatnije oko toga ko zaslužuje da otvori bal zajedno sa tad 17-godišnjom Aurorom Demidov, koja je važila za jednu od najpoželjnijih udavača u Petrogradu.
Demidova je imala plemićko poreklo a njena porodica je bila nadaleko poznata jer su Demidovi posedovali fabrike oružja i razne rudnike gvožđa i zlata.
Govorilo se da je imao više od 40 dvoboja, navodno je ubio petnaestak protivnika, isto toliko ih je ranio, a sedam okršaja se završilo “nerešeno”. Povod za izlazak na megdan najčešće su bile petrogradske dame.
Postao je omiljena tema žute štampe (i onda je postojala). Iz pera Ludviga Pecla, bečkog salonskog poete, nastala je i pesma o dvoboju sa Manerhajmom:
Delili su trpezu i čaše nada,
a krvni protivnici su sada.
Gle jada,
razdvoji ih krvna uvreda tada.
Jedan drugom, lagano,
grobnu raku u polju spremaju.
Zašto se pukovnik sad,
kao nekad,
Arsenu ne nasmeje u lice,
pre no što od njegove ruke strada...
Ah, sudnji čas kuca,
biraj pištolj, nem i hladan.
Da li zbog ishoda dvoboja ili ne, Arsen i Aurora su se venčali dve godine kasnije, dok je iz tog braka je rođen Pavle Karađorđević 1893, kasnije namesnik u Kraljevini Jugoslaviji.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
Kako je Dobrica sa 4 razreda osnovne škole uspeo da napiše najpotresniju pesmu o Srbiji: Kada je pročitana, odrasli ljudi su plakali
Niko adekvatniji nije bio da nosi ime Dobrica od našeg pisca Dobrice Erića koji je napisao neverovatne pesme o Srbiji, pretočivši ih u čist melem za dušu
Spalili mu sve što je imao, dane provodio u vozu, a svojim pesmama stvorio naše najveće pevače: Kad je ovo doživeo, odlučuje da umre
Duško Trifunović je u svaku svoju pesmu utkao svoje duboke emocije, zato su i danas veliki hitovi.
Zašto su naši stari verovali da pčele razumeju tugu? Zaboravljeno srpsko verovanje o „javljanju smrti pčelama”
U staroj Srbiji postojalo je pravilo da se pčelama mora saopštiti ako je neko umro u kući – inače će ugibati ili napustiti košnicu.
Sveti pragovi i duhovne raskrsnice: Kada se „otvaraju nebesa“ i zašto se tada ništa ne dira
U narodnoj tradiciji, određeni dani nisu bili samo praznici – bili su duhovni pragovi, vremenske kapije između sveta živih i sveta nevidljivih sila.
Kako su naši stari prizivali zaštitu pred zimu: Običaji i verovanja uoči Svetog Dimitrija i Svete Petke
Jesen je u srpskoj tradiciji bila vreme važnih duhovnih prelaza – kraj jednog godišnjeg ciklusa i početak novog, obeležen molitvama, postom i tihim zavetima.
Komentari(0)