KAKO SAVLADATI DEPRESIJU - NE SMEMO DOPUSTITI SEBI DA SE RASLABIMO
Šta je depresija?
Vidiš kakva samo pustoš vlada bez blagodati, kako je duša nemarna i ravnodušna prema svemu duhovnom. To je stanje dobrih pagana, Jevreja predanih Zakonu i hrišćana koji vode bestidan život, ne misleći na svoj unutrašnji život i odnos sa Bogom. Oni ni tada ne osećaju takav bol, jer oni, za razliku od tebe, ne znaju za plodove blagodati. Budući da im se s vremena na vreme desi da iskuse neku vrstu duhovne utehe – prirodne, ne blagodatne – oni se primiruju.
Kako je se rešiti?
Kažeš da te je celog obuzela turobna neosetljivost i da si postao kao beslovesan – bez misli ili osećanja.
Takve reči ponekad dolaze kao kazna, nakon što smo u mislima ili osećanjima naginjali zlu.
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Možda vas zanima:
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Ponekad, pak, one dolaze kao pouka da bi nas naučile krotosti i navikle da od svojih moći ništa ne očekujemo, već da samo Boga čekamo. Takva iskustva podrivaju poverenje u sebe, jer kada se oslobodimo težine, znamo odakle pomoć stiže, i shvatamo na Koga u svemu treba da se oslonimo.
To je stanje potištenosti, ali se ono mora izdržati sa mišlju da ne zaslužujemo ništa bolje. Ne postoji lek protiv takvog stanja, a oslobađanje od njega zavisi od volje Božije.
Sve što možemo jeste da vapimo Gospodu: Neka bude volja Tvoja! Pomiluj me! Pomozi mi! Sebi nikako ne smemo dopustiti da raslabimo, budući da je to štetno i razorno.
Sveti Oci takvo stanje opisuju kao hlađenje ili suvost, i smatraju ga neizbežnim za svakoga ko se trudi da živi u skladu sa Božijom voljom, jer bez toga ubrzo postajemo drski.
Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj zajednici.
BONUS VIDEO:
Kako se čuvao oganj u zimskoj noći: Da ne ugasne, da ne uđe zlo
U starim srpskim kućama oganj nije bio samo izvor toplote – bio je živo biće doma. Gasio se samo s poštovanjem, čuvao se pepelom i nikada nije ostajao sam
Zašto se stara slama ne izbacuje pre Nikoljdana: Verovanje koje štiti dom
U srpskim domaćinstvima nekada se znalo – slama iz ikona, badnjaka i kućnih ćoškova ne iznosi se dok ne prođe Sveti Nikola. Jer ona nije smeće – već čuvar doma i molitva u tišini
Kuvana repa s belim lukom: Jeftin, star, posan ručak koji se kuvao kad nema ništa
Kada bi nestalo mesa, brašna, jaja i svega „važnog“, u starim srpskim kuhinjama ostajala je repa. A kad se ona skuva s belim lukom – nahrani i telo i dušu
Od Aranđela do Božića: Dani kada se ne udara po stolu i ne tera gost iz kuće
U srpskoj tradiciji, period između Aranđelovdana i Božića bio je vreme tišine, sabranosti i duhovnog reda – kad se ne viče, ne lupi šakom o sto i ne odbija onaj koji dođe pod krov
Zašto su se ruke prale u tišini na dan slave: Zaboravljeno pravilo gostoprimstva
U starim srpskim kućama, pre nego što bi se sela za slavsku trpezu, ruke su se prale tiho, bez reči, ponekad i napolju – jer se verovalo da voda „pamti kako si dočekan“
Komentari(0)