SRAMOTA KOJU NE SMEMO DA ZABORAVIMO Kako su komunisti uništili jednog od najčasnijih Srba
„Vojvoda Bojović je jedan od naših izuzetnih vojskovođa koji je svoju vernost otadžbini i kruni dokazao u svim bojevima i bitkama. On ima vrlo veliko srce i još veću dušu.”, reči su Nikole Pašića.

Vojvoda Bojović rođen je 1858. godine. Učestvovao je u sedam ratova: oba balkanska, oba svetska, oba sa Turcima i u ratu sa Bugarima. Odlikovan je najprestižnijim priznanjima, među kojima i francuskom Legijom časti (1936). Penzionisan je 1922. godine. Tada je bio na mestu načelnika Glavnog generalštaba vojske Kraljevine SHS.
Na početku II Svetskog rata bio je inspektor cele vojne sile Jugoslavije, kao jedini živi vojvoda. U Aprilskom ratu bio je pomoćnik vrhovnog komandatna jer je kralj Petar bio još maloletan. Nakon kapitulacije odredio je sebi pritvor iz kojeg je poslao pismo podrške Draži Mihailoviću.
vikipedija/Petar Bojović
Ovako ga je video Arčibald Rajs:
Možda vas zanima:

Krvava misterija u Topčideru 1842: Ubistvo Karađorđevićevog generala
U haotičnim godinama nakon Prvog i Drugog srpskog ustanka, Srbija je bila poprište političkih intriga i sukoba između Obrenovića i Karađorđevića. Jedan događaj iz 1842. godine ostao je upamćen kao prava krvava misterija – ubistvo generala Avrama Petronijevića, jednog od najbližih ljudi Karađorđevića.

Atentat na kralja Aleksandra Obrenovića koji je propao
Kralj Aleksandar Obrenović ostao je upamćen po krvavom Majskom prevratu 1903. godine, kada su on i kraljica Draga brutalno ubijeni u dvoru. Ipak, malo je poznato da su zavere protiv njega počele mnogo ranije, a jedan od pokušaja atentata umalo da promeni tok istorije Srbije još krajem 19. veka.
Možda vas zanima:

Krvava misterija u Topčideru 1842: Ubistvo Karađorđevićevog generala
U haotičnim godinama nakon Prvog i Drugog srpskog ustanka, Srbija je bila poprište političkih intriga i sukoba između Obrenovića i Karađorđevića. Jedan događaj iz 1842. godine ostao je upamćen kao prava krvava misterija – ubistvo generala Avrama Petronijevića, jednog od najbližih ljudi Karađorđevića.

Atentat na kralja Aleksandra Obrenovića koji je propao
Kralj Aleksandar Obrenović ostao je upamćen po krvavom Majskom prevratu 1903. godine, kada su on i kraljica Draga brutalno ubijeni u dvoru. Ipak, malo je poznato da su zavere protiv njega počele mnogo ranije, a jedan od pokušaja atentata umalo da promeni tok istorije Srbije još krajem 19. veka.
Možda vas zanima:

Krvava misterija u Topčideru 1842: Ubistvo Karađorđevićevog generala
U haotičnim godinama nakon Prvog i Drugog srpskog ustanka, Srbija je bila poprište političkih intriga i sukoba između Obrenovića i Karađorđevića. Jedan događaj iz 1842. godine ostao je upamćen kao prava krvava misterija – ubistvo generala Avrama Petronijevića, jednog od najbližih ljudi Karađorđevića.

Atentat na kralja Aleksandra Obrenovića koji je propao
Kralj Aleksandar Obrenović ostao je upamćen po krvavom Majskom prevratu 1903. godine, kada su on i kraljica Draga brutalno ubijeni u dvoru. Ipak, malo je poznato da su zavere protiv njega počele mnogo ranije, a jedan od pokušaja atentata umalo da promeni tok istorije Srbije još krajem 19. veka.
Vojvoda Bojović je vatreni patriota. On je svoj život posvetio svojoj zemlji. Njegove glavne osobine su iskrenost, požrtvovanje i dobronamernost. Ovaj hrabri vojnik je blag. Njegov glas, malo potmuo, gotovo se nikad ne izdiže i njegove oči koje gledaju pravo u vaše, imaju nečeg melanholičnog. To je nostalgija za otadžbinom i žalost za svima onima koji su izginuli za njenu slobodu.”
vikipedija/Petar Bojović
Ovaku jednu ličnost su krajem 1944. godine pripadnici komunističke kontraobaveštajne službe OZNA ponizili i omalovažili. Naime, upali su u stan jedinog živog vojvode Jugoslavije i tada već starca u svojoj 86. godini maltretirali, gazili mu šinjel, vukli po podu, tukli. U pomoć mu je priskočio sin Dobrosav koji je zbog toga osuđen na 10 godina. Optužba je bila saradnja sa četnicima.
Tada su uhapsili vojvodu i u zatvoru je nastavljeno fizičko i psihičko maltretiranje. Kući je vraćen u vidno gorem stanju, te se 19. januara naredne godine upokojio u svojoj 87. godini života. Možda bi duže poživeo da nije bilo ovog nečasnog napada na časnog starca.
vikipedija/Petar Bojović
To im nije bilo dovoljno, pa su zabranili narodu prisustvovanje sahrani. OZNA je javno, preko talasa radio Beograda zabranila tj. zapretila narodu da ide da isprati vojvodu na večni počinak. Kako sahrana nije bila o trošku države, vojvoda je prevezen taljigama do groblja. Sahrani je prisustvovao samo najuži krug porodice, a sahrana je nadgledana da bi se znalo ko se oglušio o naredbu.
vikipedija/Petar Bojović
„Iako se nismo slagali i uvek sukobljavali, vojvoda Bojović je bio po meni veliki vojnik i još veći patriota, ponikao iz naše srpske zemlje.” Reči su Živojina Mišića. Da bi apsurd bio veći nove komunističke vlasti su poništile odluku iz 1942. i vratile jednoj ulici ime Vojvode Bojović.
Ovo je sramno delo našeg naroda, ovako nešto nije smelo da se dogodi. Vojvoda Bojović je i u taljigama bio časniji i dostojanstveniji nego bilo ko u tadašnjim foteljama koji su tako nešto dozvolili ili pak koji se nisu usprotivili.

SVAKI LIST DETELINE KRIJE MOĆNO ZNAČENJE, EVO I KOJA SU: Toliko su JAKA da ćete ih ČUVATI KAO OČI U GLAVI
Ova biljka je puna simbolike

OVE SU NAJČUDNIJE REČENICE U SRPSKOM JEZIKU: Stranci ih nikada neće razumeti, pogledajte samo OVAJ SPISAK
Nekada i same reči budu previše za opisivanje određenih situacija, pa se brzo latimo neobičnih uzvika, poput: "uh", "eh", "abe" ili "pu"

Crna ruka – zaverenici koji su promenili tok svetske istorije
Ko su bili ljudi iz senke koji su delovali po kafanama, šumama i podrumima Beograda – i zapalili Evropu?

Misterija Crne boginje iz Vratarnice: Legenda koja i danas plaši Staru planinu
Zaboravljena priča iz srca Timočke Krajine: Da li je Crna boginja samo mit – ili nešto mnogo više?

OVO IME JE STARO I IMA PREJAKO ZNAČENJE: Nosila ga je najveća srpska HEROINA
Veruje se da je ovo ime nastalo od imena Milica, a muški oblik ovog imena je Milunko
Komentari(1)

Zato komunidtr i sve njihove satrape nikada ne treba istorijdki prohvatiti, pogotovu u istoriji Stbije. Više je zla naneto Srbiji i Srbima od tog režima nego od bilo kog drugog u istoriji našeg naroda.