SRAMOTA KOJU NE SMEMO DA ZABORAVIMO Kako su komunisti uništili jednog od najčasnijih Srba
„Vojvoda Bojović je jedan od naših izuzetnih vojskovođa koji je svoju vernost otadžbini i kruni dokazao u svim bojevima i bitkama. On ima vrlo veliko srce i još veću dušu.”, reči su Nikole Pašića.
Vojvoda Bojović rođen je 1858. godine. Učestvovao je u sedam ratova: oba balkanska, oba svetska, oba sa Turcima i u ratu sa Bugarima. Odlikovan je najprestižnijim priznanjima, među kojima i francuskom Legijom časti (1936). Penzionisan je 1922. godine. Tada je bio na mestu načelnika Glavnog generalštaba vojske Kraljevine SHS.
Na početku II Svetskog rata bio je inspektor cele vojne sile Jugoslavije, kao jedini živi vojvoda. U Aprilskom ratu bio je pomoćnik vrhovnog komandatna jer je kralj Petar bio još maloletan. Nakon kapitulacije odredio je sebi pritvor iz kojeg je poslao pismo podrške Draži Mihailoviću.
vikipedija/Petar Bojović
Ovako ga je video Arčibald Rajs:
Možda vas zanima:
Krvava misterija u Topčideru 1842: Ubistvo Karađorđevićevog generala
U haotičnim godinama nakon Prvog i Drugog srpskog ustanka, Srbija je bila poprište političkih intriga i sukoba između Obrenovića i Karađorđevića. Jedan događaj iz 1842. godine ostao je upamćen kao prava krvava misterija – ubistvo generala Avrama Petronijevića, jednog od najbližih ljudi Karađorđevića.
Atentat na kralja Aleksandra Obrenovića koji je propao
Kralj Aleksandar Obrenović ostao je upamćen po krvavom Majskom prevratu 1903. godine, kada su on i kraljica Draga brutalno ubijeni u dvoru. Ipak, malo je poznato da su zavere protiv njega počele mnogo ranije, a jedan od pokušaja atentata umalo da promeni tok istorije Srbije još krajem 19. veka.
Možda vas zanima:
Krvava misterija u Topčideru 1842: Ubistvo Karađorđevićevog generala
U haotičnim godinama nakon Prvog i Drugog srpskog ustanka, Srbija je bila poprište političkih intriga i sukoba između Obrenovića i Karađorđevića. Jedan događaj iz 1842. godine ostao je upamćen kao prava krvava misterija – ubistvo generala Avrama Petronijevića, jednog od najbližih ljudi Karađorđevića.
Atentat na kralja Aleksandra Obrenovića koji je propao
Kralj Aleksandar Obrenović ostao je upamćen po krvavom Majskom prevratu 1903. godine, kada su on i kraljica Draga brutalno ubijeni u dvoru. Ipak, malo je poznato da su zavere protiv njega počele mnogo ranije, a jedan od pokušaja atentata umalo da promeni tok istorije Srbije još krajem 19. veka.
Možda vas zanima:
Krvava misterija u Topčideru 1842: Ubistvo Karađorđevićevog generala
U haotičnim godinama nakon Prvog i Drugog srpskog ustanka, Srbija je bila poprište političkih intriga i sukoba između Obrenovića i Karađorđevića. Jedan događaj iz 1842. godine ostao je upamćen kao prava krvava misterija – ubistvo generala Avrama Petronijevića, jednog od najbližih ljudi Karađorđevića.
Atentat na kralja Aleksandra Obrenovića koji je propao
Kralj Aleksandar Obrenović ostao je upamćen po krvavom Majskom prevratu 1903. godine, kada su on i kraljica Draga brutalno ubijeni u dvoru. Ipak, malo je poznato da su zavere protiv njega počele mnogo ranije, a jedan od pokušaja atentata umalo da promeni tok istorije Srbije još krajem 19. veka.
Vojvoda Bojović je vatreni patriota. On je svoj život posvetio svojoj zemlji. Njegove glavne osobine su iskrenost, požrtvovanje i dobronamernost. Ovaj hrabri vojnik je blag. Njegov glas, malo potmuo, gotovo se nikad ne izdiže i njegove oči koje gledaju pravo u vaše, imaju nečeg melanholičnog. To je nostalgija za otadžbinom i žalost za svima onima koji su izginuli za njenu slobodu.”
vikipedija/Petar Bojović
Ovaku jednu ličnost su krajem 1944. godine pripadnici komunističke kontraobaveštajne službe OZNA ponizili i omalovažili. Naime, upali su u stan jedinog živog vojvode Jugoslavije i tada već starca u svojoj 86. godini maltretirali, gazili mu šinjel, vukli po podu, tukli. U pomoć mu je priskočio sin Dobrosav koji je zbog toga osuđen na 10 godina. Optužba je bila saradnja sa četnicima.
Tada su uhapsili vojvodu i u zatvoru je nastavljeno fizičko i psihičko maltretiranje. Kući je vraćen u vidno gorem stanju, te se 19. januara naredne godine upokojio u svojoj 87. godini života. Možda bi duže poživeo da nije bilo ovog nečasnog napada na časnog starca.
vikipedija/Petar Bojović
To im nije bilo dovoljno, pa su zabranili narodu prisustvovanje sahrani. OZNA je javno, preko talasa radio Beograda zabranila tj. zapretila narodu da ide da isprati vojvodu na večni počinak. Kako sahrana nije bila o trošku države, vojvoda je prevezen taljigama do groblja. Sahrani je prisustvovao samo najuži krug porodice, a sahrana je nadgledana da bi se znalo ko se oglušio o naredbu.
vikipedija/Petar Bojović
„Iako se nismo slagali i uvek sukobljavali, vojvoda Bojović je bio po meni veliki vojnik i još veći patriota, ponikao iz naše srpske zemlje.” Reči su Živojina Mišića. Da bi apsurd bio veći nove komunističke vlasti su poništile odluku iz 1942. i vratile jednoj ulici ime Vojvode Bojović.
Ovo je sramno delo našeg naroda, ovako nešto nije smelo da se dogodi. Vojvoda Bojović je i u taljigama bio časniji i dostojanstveniji nego bilo ko u tadašnjim foteljama koji su tako nešto dozvolili ili pak koji se nisu usprotivili.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(1)
Zato komunidtr i sve njihove satrape nikada ne treba istorijdki prohvatiti, pogotovu u istoriji Stbije. Više je zla naneto Srbiji i Srbima od tog režima nego od bilo kog drugog u istoriji našeg naroda.