Velika seoba Srba odigrala se početkom 1690. godine, tokom Velikog bečkog rata, koji je trajao od 1683. do 1699. godine i završio se mirom u Sremskim Karlovcima.

Savez hrišćanskih sila i Sveta liga (Sveto rimsko carstvo, Poljska, Rusija i Mletačka republika) ratovali su protiv Osmanskog carstva. Rusko carstvo je pristupilo Svetoj ligi 1687. godine što je imalo za posledicu uzdanje pravoslavnih naroda u rusku pomoć. 

Box: Image
 

Austrijska vojska je uspešno ratovala, oslobodila je Ugarsku, Srbiju i prodrla do Makedonije. Beograd je austrijska vojska zauzela 6. septembra 1688. godine i car Leopold je pozvao narode Osmanskog carstva da se priključe njegovoj vojsci i da će im on jemčiti prava i slobode. 

Prilikom prolaska kroz Srbiju, Srbi su podigli ustanak i priključili se austrijskoj vojsci 1689. godine. Pod komandom kneza Ludviga Vilhelma Badenskog osvojen je Niš septembra 1689. godine, kao i Jagodina, Paraćin, Pirot, Bela Palanka i Dragoman.

Oktobra 1689. godine austrijska vojska i srpski ustanici zauzeli su Prištinu, Prizren, Kačanik i Skoplje. Do osvajanja Prizrena broj srpskih ustanika u trupama generala Pikolominija je bio više od 20 000 pod zastavama. Tada je Francuska napala Austriju, pa se austrijska vojska povukla iz Srbije na levu obalu Dunava i Save.

Box: Image
Foto:
Box: WikimediaCommons/Milicevic01

Već tokom 1689. godine austrijski car Leopold I je pozvao Srbe da nasele opustele krajeve Ugarske, koje je austrijska vojska tek zauzela. Austrijska vojska i srpski ustanici poraženi su u bici kod Kačanika 2. januara 1690. godine. Na čelu je bio Pećki patrijarh Arsenije III Crnojević (slsr. Čarnoevičь), koji se već januara 1690. godine nalazio u Beogradu.

U Beogradu juna 1690. je održan crkveno-narodni sabor. Srbi su postavili zahtev o nekom svom izabraniku, episkopu Isaiju Đakoviću i poslali su ga austrijskom caru Leopoldu I i tražili su od njega da dozvoli da se nasele i da im garantuje crkveno-školsku autonomiju.

Poslao im je povelju u kojoj im dozvoljava da se nasele sve do Budima i Komorana i garantovao im je crkveno-školsku autonomiju uz uslov da oni budu austrijski vojnici. Ovom poveljom je ozakonjen položaj Srba u Ugarskoj.

Oko 37.000 srpskih porodica prešlo je u Austriju, što je najmanje 185.000 ljudi, a samo oko Prištine 360 sela je opustelo.

Izvor: vikipedija

Lepote Srbije su i na Viberu gde vam donosimo razne priče, pridružite se našoj 

Box: zajednici
.

BONUS VIDEO:

Box: Video