Smatra se da je „Janko vojvoda“, koji se pominje u ovoj pesmi, zapravo Janoš Hunjadi, čuveni mađarski vojskovođa, kapetan Beograda sredinom 15. veka i otac Matije Korvina, jednog od najpoznatijih mađarskih kraljeva
„Orao se vijaše nad gradom Smederevom“ je najstarija zapisana srpska pesma. Iako je mnogo stvari izgubljeno u turbulentnoj istoriji srpskog naroda, zapis pesme „Orao se vijaše nad gradom Smederevom“ ipak je sačuvan. Zna se čak i tačan datum njenog nastanka – 1. jun 1492. godine.
Većina srpskih antropologa i kulturologa slaže se da najstarije srpske narodne pesme potiču iz vremena naseljavanja Slovena na ove prostore. Ipak, malo toga je sačuvano, pa danas samo možemo da nagađamo kako su one zvučale. Prva srpska narodna pesma koja je odolela zubu vremena i opstala do današnjih dana je pesma „Orao se vijаše nad gradom Smederevom“.
Reč je o najstarijoj zapisanoj srpskoj narodnoj pesmi. Zapisao ju je Rođeri de Pačijenca u gradiću Đoja del Kole, koji se nalazi između Barija i Taranta, 1. juna 1492. godine, i ona glasi ovako:
Možda vas zanima:
Istina i mit o Prokletoj Jerini: Od vizantijske plemkinje do narodne legende
Od grčke plemkinje i despotice do „proklete“ graditeljke, Jerina Branković ostala je upamćena kao jedno od najkontroverznijih imena naše prošlosti. Njena sudbina utkala se u tvrđave i legende širom Srbije.
BAROKNI DRAGULJ U SRCU VRŠCA Ovaj velelepni dvor krije mnoge vredne zbirke ikona sakupljenih u Banatu
Vladičanski dvor je dvor vladike banatskog i jedini je koji potiče iz baroknog doba, a da ima ovu namenu.
Možda vas zanima:
Istina i mit o Prokletoj Jerini: Od vizantijske plemkinje do narodne legende
Od grčke plemkinje i despotice do „proklete“ graditeljke, Jerina Branković ostala je upamćena kao jedno od najkontroverznijih imena naše prošlosti. Njena sudbina utkala se u tvrđave i legende širom Srbije.
BAROKNI DRAGULJ U SRCU VRŠCA Ovaj velelepni dvor krije mnoge vredne zbirke ikona sakupljenih u Banatu
Vladičanski dvor je dvor vladike banatskog i jedini je koji potiče iz baroknog doba, a da ima ovu namenu.
Možda vas zanima:
Istina i mit o Prokletoj Jerini: Od vizantijske plemkinje do narodne legende
Od grčke plemkinje i despotice do „proklete“ graditeljke, Jerina Branković ostala je upamćena kao jedno od najkontroverznijih imena naše prošlosti. Njena sudbina utkala se u tvrđave i legende širom Srbije.
BAROKNI DRAGULJ U SRCU VRŠCA Ovaj velelepni dvor krije mnoge vredne zbirke ikona sakupljenih u Banatu
Vladičanski dvor je dvor vladike banatskog i jedini je koji potiče iz baroknog doba, a da ima ovu namenu.
Orao se vijaše nad gradom Smederevom.
Nitkore ne ćaše s njime govoriti, Nego Janko vojvoda govoraše iz tamnice: „Molim ti se, orle, sidi malo niže (Sidi malo niže) da s tobome progovoru. Bogom te brata jimaju, pođi do smederevske gospode Da s’ mole slavnomu despotu da m’ otpusti (Da m’ otpusti) iz tamnice smederevske. I ako mi Bog pomože i slavni despot pusti iz tamnice smederevske, Ja te ću napitati črvene krvce tureške, Beloga tela viteškoga.
Smatra se da je „Janko vojvoda“, koji se pominje u ovoj pesmi, zapravo Janoš Hunjadi, čuveni mađarski vojskovođa, kapetan Beograda sredinom 15. veka i otac Matije Korvina, jednog od najpoznatijih mađarskih kraljeva.
Izvor: Espreso / bastabalkana.com
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Srbi na grob za Zadušnice prostiru stolnjake kao da je slava: Sveštenik otkrio koji je stav Srpske pravoslavne crkve o bizarnom običaju
U mnogim sredinama u Srbiji na groblje se za Zadušnice pored sveća iznosi i mnogo hrane.
Komentari(0)