Saznajte kako stanovnici banatskog sela Grebenac svake godine, obučeni u vučje kože, prizivaju proleće i teraju hladnoću i zle sile
Među brojnim tradicionalnim običajima Srbije, jedan od najzanimljivijih i najautentičnijih jeste običaj „Vučari“, koji se danas održao samo u jednom vojvođanskom selu – Grebencu u Južnom Banatu. Svake godine, krajem zime, lokalni stanovnici, preobučeni u vučje kože i maske, prolaze kroz selo u šarenolikoj povorci, prizivajući toplije dane i terajući zle sile. Šta čini ovaj običaj toliko posebnim?
Ko su Vučari i kakav je njihov značaj?
Vučari predstavljaju grupu muškaraca i mladića koji se na dan običaja oblače u kostime načinjene od vučjih koža i nose zastrašujuće maske. Prema narodnom verovanju, ovi maskirani učesnici simbolizuju snagu i zaštitu od zlih duhova, dok buka koju stvaraju ima za cilj da uplaši i otera zimu, bolesti i nesreću iz sela.
Možda vas zanima:
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Možda vas zanima:
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Možda vas zanima:
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Kako izgleda ceremonija Vučara?
Ceremonija počinje okupljanjem učesnika na glavnom trgu sela, gde se formira povorka koja uz pesmu, igru i glasnu buku prolazi kroz selo. Tokom šetnje, Vučari ulaze u dvorišta, simbolično "plašeći" ukućane i darujući ih dobrim željama za zdravlje, plodnu godinu i sreću. Meštani ih zauzvrat časte hranom, pićem i slatkišima.
Shutterstock
Poreklo običaja i simbolika vučjih maski
Običaj Vučari duboko je ukorenjen u slovenskoj tradiciji, a sama simbolika vuka povezana je sa snagom, izdržljivošću i zaštitom od neprijatelja. Veruje se da vučje maske štite selo od svih negativnih uticaja i prizivaju blagostanje za narednu godinu.
Običaj koji privlači turiste
Poslednjih godina, običaj Vučari postao je popularna turistička atrakcija. Mnogi posetioci iz drugih delova Srbije i inostranstva dolaze u Grebenac da dožive ovaj jedinstveni događaj i osete duh stare srpske tradicije, koja je opstala uprkos modernim vremenima.
Kako posetiti događaj Vučara u Grebencu?
Godišnja manifestacija održava se krajem februara ili početkom marta, zavisno od početka Velikog posta. Grebenac je udaljen oko 90 kilometara od Beograda, a do njega se lako stiže automobilom putem ka Vršcu i Beloj Crkvi.
Dođite u Grebenac i osetite čar drevnog običaja Vučara – događaja koji na poseban način čuva duh srpske tradicije i kulture.
KAKO SE BIRA SLAVA: Porodični zaštitnik kao nit identiteta
Mnogi se pitaju: zašto baš taj svetac, a ne neki drugi? Srpska slava nije samo običaj – ona je prvo nematerijalno kulturno dobro iz naše zemlje upisano na UNESKO listu. To je jedinstvena duhovna praksa koja povezuje generacije, gde svako domaćinstvo ima svog nebeskog zaštitnika – krsno ime.
Urezano u prag: Zašto su Srbi nekada svoje ime urezivali na kući
U selima zapadne i južne Srbije, na starim drvenim kućama i danas se mogu videti urezana imena, godine i poneki krstić iznad vrata. Neki misle da su to samo oznake starih majstora ili dekorativni detalji, ali zapravo se iza tih tragova krije ozbiljan običaj i snažna poruka domaćina.
Običaj „nošenja noći“: Zašto su naši stari decu nosili preko praga kad padne mrak
Kad dete plače noću, budi se u isto vreme ili gleda „u ćošak“, narod je znao: noć mu je „ušla u dušu“. Zato su ga nosili tri puta preko praga – da ga vrate iz senke
Tri dana pred Mitrovdan: Verovalo se da tada duhovi obilaze domove i gledaju ko ih pamti
Uoči praznika Svetog Dimitrija, narod je ćutao, palio sveće i nije otvarao vrata posle mraka – jer se verovalo da mrtvi još jednom dolaze pred kuću
Vekovni prsten na prstu mrtvog: Zašto se pokojnici sahranjuju sa burmom i šta se dešava ako se skine
U srpskoj tradiciji, burma nije samo znak braka – već veza između duša. Zato se i posle smrti ostavlja na ruci, da pokojnik zna kome pripada – i da ne zaboravi put ka miru
Komentari(0)